Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

U tri godine do tri metra za London

Autor:

08.08.2009. 22:00
U tri godine do tri metra za London

Foto: Josip PEDIŠIĆ



Moj cilj je sigurno odlazak u London i mislim da ću odlaskom u SAD-e uspjeti dočepati se te olimpijske norme od 77,80 m. Zasad mi nedostaju ta 3,50 m da bi to i uspio – kaže Žunić
Kad bi se zapitali koji je to najbolji zadarski sportaš u posljednje vrijeme mnogi bi se začudili kad bi doznali da je to Stipe Žunić. Dosta njih bi ostalo u nevjerici čuvši to ime, jer nisu čuli za takvog košarkaša, nogometaša ili rukometaša i ne bi znali da se radi o najperspektivnijem hrvatskom atletičaru koji ne zna gdje bi smjestio sve puste trofeje koje je u dosadašnjoj kratkoj karijeri osvojio. Kad je netko u 19 godina svog života postao državni prvak u bacanju koplja u svim dobnim kategorijama, pa i u seniorskoj, onda u disku i kugli je viceprvak isto u svim kategorijama, a ujedno Žunić drži, vjerovali ili ne, i sedmerostruki naslov u kickboxingu također u svim dobnim kategorijama. No ni tu nije kraj, jer i u boksu u kategoriji do 86 kg Žunić je ostvario i državni naslov u kadetskoj konkurenciji. Odakle je to sve došlo ni sam Žunić nema pravi odgovor, ali se još sjeća svojih prvih atletskih koraka u Osnovnoj školi Bartola Kašića.
– Dugo sam već bio u kickboxingu kad mi je u osmom razredu, pukim slučajem, profesor tjelesne kulture, Filipović, predložio da se okušam u bacanju kugle razmišljajući da sam svojim fizičkim predispozicijama sposoban za takvo nešto. Bacio sam tu kuglu i primijetili su da imam to u sebi. Nedugo zatim, priključio sam se u ASK kod Predraga Saratlije kod kojeg sam krenuo i s kopljem i diskom tako da sam se vremenom se više orijentirao k atletici tj. bacanju koplja, jer za kuglu mi je nedostajalo fizičke mase – prisjeća se Žunić svojih prvih dodira s atletikom.
Rekord na rekord
Ubrzo su stigli i pravi rezultati. Državni rekord u koplju je rušen više puta ove godine.
– Dosta sam brzo napredovao, pa sam recimo ove godine popravio juniorski rekord države u koplju za čak tri metra. Nakon Europskog juniorskog prvenstva u Novom Sadu gdje sam ušao u dva finala (disk i koplje), tri dana poslije išao sam na seniorsko državno prvenstvo u Varaždin gdje sam koplje bacio 74,30 m što je bilo drugi put ove godine da popravljam svoj stari rekord (u Zagrebu 72,55 m) – ističe Žunić.
Zadranin je ostao nezadovoljan nakon Europskog juniorskog prvenstva u Novom Sadu.
– U Novom Sadu sam se uspio plasirati u dva finala u kojima nisam uspio proći u četvrtu seriju koja bi mi osigurala plasman među osam najboljih. U koplju sam još u kvalifikacijama bacio najbolji hitac 70,85 m i tu sam se dosta ispraznio. U finalu sam u drugoj seriji s hicem od 69,20 m došao do te osme pozicije koja mi je bila zagarantirana sve do posljednjeg bacača u toj trećoj seriji i na nesreću potisnut sam na deveto mjesto koje mi je bilo nedovoljno za nastavak natjecanja. U disku sam odradio rutinirano svoj posao, jer mi je ipak to sekundarna disciplina, i tu sam napravio odličan rezultat, 11. mjesto u finalu – istaknuo je Žunić koji nije bio zadovoljan uvjetima koji su ih pratili na tom prvenstvu.
– Temperatura je bila vrlo visoka i najviše su me ometala ta seljenja iz “call-rooma” k bacalištu. U tom tzv. call-roomu koji je služio kao mjesto u kojem smo boravili dok nismo bili na redu za bacanje bilo je nesnošljivo vruće i u jednom danu sam morao nastupati u obje discipline (koplje i disk) i u kvalifikacijama i u finalu tako da sam se tu dosta zagubio – kaže Žunić koji je tri dana poslije pokazao svoje pravo lice na seniorskom prvenstvu Hrvatske gdje je bacio najdalje u karijeri 74,30 m što mu je sigurno dalo poticaj za velike planove koji su blizu ostvarenja početkom sljedeće godine.
Američki san
– Završio mi je juniorski staž i našao sam se na jednoj prekretnici što i kako učiniti da uspijem napredovati u ovom sportu. U Hrvatskoj, a pogotovo u Zadru nemam uvjeta za napredak, pa sam zapravo sretan što ću u siječnju sljedeće godine krenuti put SAD-a, točnije Los Angelesa gdje sljedeće četiri godine mislim pohađati jedno od najprestižnijih američkih koledža, Berkeley University of California. Preko našeg poznatog olimpijca diskaša Martina Marića koji je završio taj koledž uspio sam dobiti punu stipendiju i veselim se odlasku u Los Angeles gdje mislim napraviti ogroman pomak kako u sportskom smislu tako i u smislu obrazovanja – pohvalit će se Žunić koji zna što ga sve dobro očekuje u srcu Kalifornije.
– Prije svega, tamo mi je osigurano sve što je potrebno da se razvijem u vrhunskog atletičara. Uvjeti, klima i stručan rad su na najvišoj mogućoj razini i mislim da je to najljepši dar koji sam mogao dobiti. Sada se moj san da odem na Olimpijadu može lagano početi ostvarivati. Na Berkeleyu mi neće nedostajati kako se kaže “ni ptičjeg mlijeka” i predstoji mi samo trenirati uz naravno i fakultetske obveze, a sama činjenica da se tamo sportaši tretiraju kao neprocjenjivo blago, što kod nas nimalo nije slučaj, je sama po sebi vrlo motivirajuća.
Loši uvjeti u Zadru
Dotakli ste se već u nekoliko navrata loših uvjeta na koje kao i ostali atletičari nailazite u Zadru. Koji je glavni uzrok tome i ima li nade da će se sve to jednoga dana popraviti?
– Najkraće rečeno, moji ciljevi su u Zadru totalno neostvarivi. Ne samo da oskudijevamo u uvjetima koji su grozni za bavljenje ovim sportom, nego se i struka ne trudi dovoljno da zajednički učine neki iskorak k boljoj zadarskoj atletskoj budućnosti. Potencijala ima, ali nitko od njih ne dočeka da uđe u profesionalne vode ili da uspiju doći do Olimpijskih igara. Dva kluba u Zadru (ASK i Olimpionik) teško mogu egzistirati. Po meni treba sve svesti na jedan klub sa stručnim trenerima i stručnom upravom koja će pronaći načina da se priskrbe adekvatni uvjeti za treniranje različitih atletskih disciplina – mišljenja je Žunić koji ističe mnoge manje sredine u Hrvatskoj kao pozitivne primjere za kojima treba krenuti i zadarska atletika.
– Imamo primjere Varaždina i Čakovca koji imaju atletske stadione gdje se može nešto kvalitetno napraviti. Oni sigurno nemaju situaciju da pri bacanju koplja ili diska moraju brinuti hoće li nekog ozlijediti na drugoj strani. U Zadru ne postoji zaštitna mreža za bacačke discipline i postoji permanentna opasnost da se nekog, atletičara trkača ili rekreativca koji trči po tartanskoj stazi na Višnjiku, pogodi i ozlijedi – upozorava Žunić koji kaže da je završio bavljenje atletikom u Zadru i kreće ka ostvarenju svog najvećeg cilja, odlazak u London na Olimpijske igre 2012. godine.
– Moj cilj je sigurno odlazak u London i mislim da ću odlaskom u SAD-e uspjeti dočepati se te olimpijske norme od 77,80 m. Zasad mi nedostaju ta 3,50 m da bi to i uspio. Ipak gledajući moj napredak samo u ovoj godini gdje sam uspio napredovati više od tri metra velike su šanse da to ostavrim i prije zacrtanog roka. Normalno, potrebno je nastaviti s radom, a uz prave uvjete i stručan rad koji ću dobiti u Kaliforniji ne bi trebalo sumnjati u ostvarenje tog cilja – kaže Žunić koji navodi kako mu je cilj od sljedeće godine nastupiti i na kojem Grand prix mitingu što uz samo prisustvovanje na velikoj atletskoj sceni može donijeti i određenu zaradu.
– Veliki novac se vrti na tim mitinzima i normalno da i to djeluje motivirajuće za nas atletičare. U amaterskoj atletici se ne može napredovati, a za veliku scenu moraš biti među deset najboljih ako misliš nešto i zaraditi. Dosad sam od tih većih seniorskih natjecanja osjetio samo atmosferu na Hanžeku, ali od sljedeće godine trebao bih krenuti punom parom na velika natjecanja – za kraj će Žunić.


Pervan – veliki potencijal


– Uz Žunića zadarska atletika se može pohvaliti Dinom Pervanom koji u svojoj disciplini skok u dalj grabi velikim koracima naprijed. Ali ipak, ostaje nejasno zašto se Pervan odlučio za ostanak u Zadru u kojem neće moći do kraja izbrusiti svoj ogroman talent.
– Naš put je dosta sličan, čak smo zajedno išli u Medicinsku školu, ali njegova disciplina u usporedbi s mojom su dva različita svijeta u atletici. Dino je vrlo perspektivan, ali imam dojam da njegov program koji je napravio u suradnji sa svojim trenerom ne stoji baš na realnoj osnovi. Pervan još ima godinu dana juniorskog staža, ali ako se nakon toga ne odluči na korak više, tj. traženje prave sredine gdje će do kraja moći iskazati svoj talent, ne vjerujem da će se uspjeti isprofilirati. Uvjeti u Zadru mu neće nimalo pomoći da dođe do ispunjenja olimpijske norme za London – misli Žunić.




 


Atletika – kraljica dopinga


Sigurno najveći neprijatelj sporta današnjice je sve češće korištenje dopinga koje je vrlo učestalo i u atletici. Normalno, i sam Žunić je veliki protivnik bilo kakvog pokušaja varanja u ovom sportu, ali ističe kako u bacačkim disciplinama to nije čest slučaj kao recimo u sprinterskim.
– Danas su vrlo stroge kontrole i teško se može provući netko tko koristi nedozvoljena sredstva. Bacačke discipline, pogotovo koplje nemaju s tim problema, jer se u koplju ne traži ogromna snaga kao recimo u bacanju kugle ili u sprinterskim disciplinama (eksplozivnost). Bacanje koplja je specifična disciplina koja zahtijeva najveću moguću aerodinamičnost. Formula naoko izgleda jednostavno, ali vjerujte mora se mnogo toga poklopiti da se izbaci odličan hitac. Dvije stvari u kombinaciji daju pravo rješenje. Brzina izbačaja plus tehnika je filozofija koju kopljaši pokušavaju slijediti – napominje Žunić.


 


Železny kao uzor


Svatko u svijetu sporta ima uzor kojeg pokušava slijediti. Za Žunića tu nema nikakve dileme, jer kako ostati indiferentan na najvećeg kopljaša svih vremena i aktualnog svjetskog rekordera, Jana Železnog koji je skoro dotakao tu magičnu granicu od 100 metara (98,48 m).
– Železny je poseban ne samo po tome što je on sam bacio više hitaca preko 90 metara nego svi drugi zajedno nego to što je on poseban tip bacača koji nema ni dovoljno centimetara ni mase i izgledao je totalno atipično za bacača koplja. Danas su Skandinavci najjači u toj disciplini (Pitkamaki, Thorkildsen), ali nitko još nije došao ni blizu popularnog Čeha – ističe Žunić.


 


Osobni karton


Datum rođenja: 13. 12. 1990.
Visina: 193 cm.
Težina: 99 kg.
Najvažniji rezultat: 74,30 m (koplje)
Najdraži rezultat: 73,91 m (premašio za 9 metara mlađi juniorski rekord)
Životni cilj: Plasman na Olimpijske igre.
Glazba: Metal, grupa In flame
Film: Akcijski
Hrana: Hobotnica ispod peke
Piće: Sok od brusnice
Tip djevojke: Plavuša
Ostali sportovi: Kickboxing i boks.
Hobi: Sviranje gitare.