Žorić: Imamo zalog za budućnost

Koristit će nam sigurno za Litvu u kojoj očekujemo napredak i u igri i u rezultatu. Turska nam je bila škola i zalog za budućnost – kazao je Žorić
Od Toronta 1994. kad smo uzeli svjetsku broncu i Atene godinu poslije kad se osvojila europska bronca hrvatska košarka je osuđena na neuspjele pokušaje da se dočepa pozicija koje se nekad za nas bile rezervirane. Realnost i najdalji domet su postali tragični porazi u mnogim četvrt i osminama finala kao što je bio i ovaj posljednji protiv Srba u Turskoj. Kao da smo se zamjerili nekoj višoj sili koja nas uporno odbija prolaska među najbolje, a nakon ispadanja ostaju floskule kako smo dobro odigrali, nesretno ispali i da će nam se sve to jednom negdje debelo vratiti. Opet s druge strane stoji i činjenica da je dosta igrača prvi put nastupilo za reprezentaciju na jednom takvom velikom natjecanju i da je nedostajalo iskustva, smirenosti i racionalnosti u završnim minutama te kobne utakmice sa Srbijom. Jedan od takvih “najfriškijih” u reprezentativnom dresu bio je i Luka Žorić koji je imao zahvalnu ulogu te je u potpunosti opravdao poziv Josipa Vrankovića. Ali na nesreću njega je snašao peh u utakmici sa Slovenijom kad je u posljednjoj četvrtini morao nakon blokade nad Dragičem zbog ozljede napustiti parket.
– Otišlo mi je pri doskoku nakon blokade koljeno i zglob tako da sam na nesreću morao odgledati s klupe ostatak prvenstva. Imao sam želju nastupiti protiv Srbije, ali to ipak nije bilo izvedivo.
Došli ste u Tursku s dosta novih lica u reprezentaciji i očekivanja su bila da se može napraviti dosta, ali opet ste nosili tu hipoteku neiskustva. Prvo istrčavanje na parket donijelo je sraz sa NBA Amerikancima koji su baš u toj premijernoj utakmici pokazali svoje najbolje izdanje.
– Bilo je to vrijedno iskustvo pogotovo za nas nekolicinu koji smo prvi put nastupili na nekom velikom košarkaškom natjecanju. Puna dvorana, 15 000 ljudi, a s druge strane terena stoje igrači kojima se diviš tijekom godine gledajući NBA na televiziji. Oni su u tu utakmicu ušli furiozno, nisu mogli promašiti. Naša želja je bila zatvoriti reket, riskirati vanjski šut. Ipak oni u toj utakmici su pogađali sa svih strana, zabili nam 106 poena što poslije nikom nisu u skupini, pa Iranu ni Tunisu.
Nakon rutinsko odrađenog posla protiv Irana, uslijedio je obračun sa Slovenijom. Tu ste pokazali dva lica.
– Igrali smo protiv odlične momčadi i mogu reći da smo prvo poluvrijeme odigrali najbolju košarku na cijelom prvenstvu. Zaustavili smo im sva njihova oružja. Ipak ulazak u treću četvrtinu je bio loš i uz sudački kriterij koji nije bio realan uspjeli su nam napraviti razliku. I to smo uspjeli stići, no na kraju su Antina (Tomić op.a) i moja promašena bacanja odlučila.
Sudački kriterij u toj utakmici nije vas mazio, pogotovo hrvatske centre.
– Nevjerojatno je da smo imali osam napadačkih prekršaja u toj utakmici, od čega smo sve dobili Tomić, Andrić i ja. Većina ih je suđeno na postavljanju bloka pri picku što se ne sudi u tolikoj količini kao što je to bio slučaj s nama. Nakon toga sa opterećenjem od penala se nije moglo više ravnopravno nositi sa Slovencima.
Uslijedio je jači trening kontra Tunižana, a onda ona blamaža protiv Brazila.
– Nije nas u toj utakmici valjda ništa išlo. Krenuli smo loše, nastavili loše i završili loše. Dobro, ta utakmica srećom nije bila toliko bitna za plasman u osminu finala i bila nam je to peta utakmica u šest dana tako da smo bili dosta iscijeđeni. Ipak ne može se pobjeći od činjenice da smo tada odigrali najlošiju utakmicu na prvenstvu. Malo sam gledao statistiku nakon prvog poluvremena te utakmice i imali smo šut 14-41 dok su Brazilci imali 13-20. Protiv toga se jednostavno nije moglo.
Ali se zato moglo protiv Srba u osmini finala. No, izgleda da za Hrvate još nije došla ta utakmica u kojoj ćemo izbaciti nekog u nokaut fazi.
– Odigrali smo iznimno borbeno, pokazali smo želju, požrtvovnost. Kontrolirali smo skok, pogađali bacanja te igrali odličnu obranu. I opet na kraju je odlučivala jedna lopta, jedan napad. Nesreća je izgubiti na ovakav način, ali barem smo si mogli pogledati se u oči u svlačionici i kazati da smo dali sve od sebe. Valjda će nam se svi ovi porazi jednog dana na jednom prvenstvu vratiti u obliku nevjerojatnih pobjeda.
Možda već sljedeće godine u Litvi na Eurobasketu.
– Cilj pomlađivanja reprezentacije bio je u glavi izbornika i stručnog stožera već za Tursku koja je trebala poslužiti kao poligon za Litvu. Možemo biti zadovoljni s plasmanom u osminu finala i sa činjenicom da smo iskusniji za jedno ovakvo natjecanje. Koristit će nam sigurno za Litvu u kojoj očekujemo napredak i u igri i u rezultatu. Turska nam je bila škola i zalog za budućnost.

 ODLIČNO ISKORIŠTENE MINUTE

Luka Žorić je na svojem prvom ozbiljnom nastupu za reprezentaciju do ozljede u utakmici sa Slovenijom dobijao 18 minuta u prosjeku. Ubacivao je 7.7 poena i sakupljao 5.3 skoka po utakmici, uz sjajnih 65% uspješnosti šuta iz igre te je sigurno bio jedan od onih koji je opravdao očekivanja kako izbornika tako i šire javnosti.

 BEZ ČETVORKE

Nakon završetka još jednog iznimno bolnog nastupa Hrvata na velikom košarkaškom natjecanju krenule su razne analize svega onog lošeg i dobrog u toj momčadi. Mnogi su stručnjaci i laici iznijeli u svojim recenzijama da je Hrvatskoj nedostajala prava “četvorka” koja bi šutom otvorila reket.
– Mislim da u tome ne leži neka velika zagonetka. Imamo igrače koje imamo i možemo tražiti uvijek ono što nemamo ako hoćemo. Ta priča kruži nakon svakog prvenstva otkad nema Tonija Kukoča. Kad pogledamo u rostere drugih reprezentacija onda je vidljivo da većina njih nema takvih igrača kao što su Smodiš, Garbajosa ili Kleiza. Mi smo se bazirali da budemo jači pod košem i na vanjskim pozicijama i jednostavno u ovom trenutku nismo mogli imati takvog igrača.

 AMERI FAVORITI

Tko su Žorićevi favoriti za osvajanje najsjajnijeg odličja?
– Definitivno Amerikanci koji posjeduje nevjerojatne fizičke predispozicije. Po meni oni su nedodirljivi. Eventualno bi im mogli parirati Španjolci. Ostali me se nisu toliko dojmili. Turska ima domaći parket i to je njena snaga dok kod Srba i Slovenaca nedostaje još pokoji klasni igrač da bi mogli konkurirati najjačima.