Prepreka za uspješnije liječenje ovisnika s dualnom dijagnozom “leži” u zakonu!

– Osobe s dijagnozom najčešće se bolnički liječe, jer centri za odvikavanje ne prihvaćaju ovisnike s dijagnozom. Takav ovisnik mora biti pod medicinskom skrbi i kontrolom stručnjaka. No, ne može ih se prisilno držati u bolnici ako nisu prijetnja sebi ili okolini – dr. Andruško Mardešić
U povodu Svjetskog dana mentalnog zdravlja u četvrtak je u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice održana javna tribina naziva “Mentalno zdravlje kod ovisnika” u organizaciji Udruge za suzbijanje zloporabe droga i pomoć obiteljima ovisnika Nada. O toj, za ovisnike i njihove obitelji, izuzetno važnoj problematici na tribini su svoja stručna mišljenja i iskustva stečena tijekom dugogodišnjeg rada s ovisnicima i njihovim obiteljima iznijeli prof. psihologije Margareta Mesić, psihoterapeutkinja i voditeljica Centra za prevenciju, izvanbolničko liječenje ovisnosti i mentalno zdravlje, dr. Andruško Mardešić, psihijatar u istom centru te prof. psihologije, Martina Šimunić, djelatnica u Obiteljskom savjetovalištu pri Caritasu Zadarske nadbiskupije. Stručnjaci su se složili da su osobe s narušenim mentalnim zdravljem kod nas još uvijek stigmatizirane, a ako su k tome i ovisnici, da je problem tim veći i kompleksniji, kako u svakodnevnom funkcioniranju tih osoba u svojoj okolini, tako i u njihovom liječenju. Prof. Mesić pojasnila je da se pojam mentalnog zdravlja nerijetko krivo tumači te da treba razlučiti kako osoba ne može biti mentalno zdrava ili nezdrava, već mentalno zdravlje može biti dobro ili narušeno.
U liječenju važno sudjelovanje obitelji
– Ako je mentalno zdravlje narušeno, treba učiniti sve da se ono poboljša, jer osobe s narušenim mentalnim zdravljem ne mogu funkcionirati u svakodnevnim situacijama. Potrebno je uložiti puno truda i rada kroz individualnu i grupnu terapiju, međutim, da bi se postigli rezultati, izuzetno je važna suradnja s ostalim članovima obitelji – naglasila je Mesić dodavši da u većini slučajeva roditelji ovisnika zatraže pomoć kada im ponestane snage i strpljenja za dalje. O važnosti sudjelovanja najužih članova obitelji u liječenju ovisnika, a posebice onih s dualnom dijagnozom, govorila je i Martina Šimunić.
– Za većinu ovisnika bolničko liječenje je slamka spasa. Ono traje tri tjedna, a to je uistinu premalo. Nakon ta tri tjedna situacija bude malo bolja, ali s vremenom, kako dolaze novi problemi, osoba s problemom ovisnosti opet ulazi u teško razdoblje. Kod nas dolaze osobe koje su se na jedan način izliječile od ovisnosti, koje su svjesne svoje situacije i koje traže put za dalje. Tim ljudima potrebno je vratiti i izgraditi samopouzdanje, a nerijetko je potrebno osnažiti i njihove roditelje koji se pitaju hoće li se njihova djeca uklopiti u svakodnevni život, hoće li se zaposliti, oženiti… Kada je riječ o osobama s dualnom dijagnozom, to je izuzetno teško i kompleksno – naglasila je Šimunić dodajući da u Italiji postoji Centar koji se brine upravo o takvim osobama, dok je kod nas ta problematika još “u povojima”. Samo jedna komuna u Hrvatskoj uopće prima osobe s dualnom dijagnozom, jer nemaju stručnjake za rad s njima, a kada bi ih i primili više, kaže Šimunić, onda bi bili psihijatrijska ustanova, a ne komuna. Ta konstatacija otvorila je još jedno pitanje i problem u liječenju ovisnika, od kojih ih je čak 70 posto s dualnom dijagnozom, a to je zakonska odredba o hospitalizaciji.
Kod ovisnika najčešći poremećaj osobnosti
Dr. Andruško Mardešić, psihijatar pri Centru za prevenciju ovisnosti istaknuo je da je najčešća dijagnoza kod ovisnika poremećaj osobnosti te da takvim pacijentima treba pristupati individualno.
– Osobe s dijagnozom najčešće se bolnički liječe jer centri za odvikavanje ne prihvaćaju ovisnike s dijagnozom. Takav ovisnik mora biti pod medicinskom skrbi i kontrolom stručnjaka cijelo vrijeme. No, kod liječenja ovisnika s dijagnozom javlja se još jedan problem, a to je da ih se ne može prisilno držati u bolnici ako liječnici nisu utvrdili da su prijetnja sebi ili okolini, rekao je dr. Mardešić. Upravo na tu njegovu izjavu reagirala je majka bivšeg ovisnika koji pati od teškog oblika depresije iznijevši svoje dirljivo svjedočanstvo.
– Moj sin se riješio ovisnosti o opijatima, ali je upao u tešku depresiju koja je rezultirala pokušajem suicida. Lijekovi nisu puno pomagali, nismo ga mogli ostaviti bez nadzora, a osim njega ja imam još troje djece i radim. Pokušali smo ga smjestiti na psihijatrijski odjel i uz tešku muku to smo i uspjeli. Nakon liječenja u Vrapču vratio se kući, a problem se uskoro ponovno vratio. Ja i moj suprug svom djetetu želimo pomoći, ali nam je to, uz sve ostale obveze, prevelik teret s kojim se ne možemo i ne znamo nositi – ispričala je majka zapitavši goste tribine kome i gdje se može obrati s obzirom da joj je sin “čist”, ali mu je potrebna pomoć da bi vratio samopouzdanje i volju za životom. Svo troje stručnjaka majci su ponudili pomoć u okviru svojih mogućnosti, a ujedno se iz njezina svjedočanstva iskristalizirao i zaključak da je potrebno raditi na osvještavanju građana s ciljem mijenjanja stava društva o ovisnicima te odbaciti predrasude i prihvatiti bivše ovisnike kao dio društva i kao osobe koje su izliječile svoju bolest i na takav način im olakšati povratak u normalan život.
 

Prevencija skupa, ali nužna

– Prošle smo godine započeli s jednim novim preventivnim projektom kojim su obuhvaćeni svi učenici šestih razreda u županiji. Smatramo kako je upravo to dob, kada možemo doprijeti do djece i privoliti ih da nas poslušaju, a ujedno i pravo vrijeme, prije nego im droga bude ponuđena i interesantna za eksperimentiranje – pojasnila je Margareta Mesić, voditeljica Centra za prevenciju, istaknuvši da je prevencija bitna i nužna, iako jako skupa. Dodala je kako se u preventivni program trebaju uključiti svi, jer je spektar čimbenika koji bi mogli utjecati i doprinijeti da neka osoba posegne za opijatima jako širok i opsežan.

Ovisnici željni topline

– Naša djeca često se žale da nemaju volje odlaziti u Centar za prevenciju otkako tamo nema dr. Belinde Vuksan, jer im nedostaje ljudskog pristupa i topline. Kažu da im je to dr. Vuksan pružala i da su se u njezinom društvu osjećali kao ljudi. Otkako je otišla, žale se da se Centar pretvorio u najobičniji šalter za tablete i recepte i da se osjećaju kao brojke i imena na papiru – u ime udruge Nada bez suzdržavanja rekla je na tribini Ivanka Ledenko, predsjednica udruge. Priznavši posebnost u prisnom i srčanom pristupu dr. Vuksan, prof. Mesić je odgovorila kako su svi liječnici posebni jednako kao i njihovi pacijenti, te da nova postavka možda ima nešto drugo što dr. Vuksan nije imala napomenuvši kako svi daju maksimum od sebe, na što je Ledenko odgovorila kako je očito da upravo po pitanju “topline” trebaju učiniti više da bi se postiglo više.

Roditelji neće odustati od detoksa

Iako je tema tribine bila mentalno zdravlje kod ovisnika, roditelji ni ovaj put nisu mogli zaobići pitanje formiranja detoks jedinice na zadarskom području. Najave kako bi takav odjel uskoro mogao zaživjeti pri Psihijatrijskoj bolnici na Ugljanu, među roditeljima su dočekane s oduševljenjem, a posebice stoga što su upravo oni svojom upornošću i insistiranjem tome uvelike doprinijeli.
– Još jednom poručujemo svima da mi roditelji nećemo odustati od detoksa. Stalno nam govore kako je to skup projekt i kako nema sredstava. Mi smatramo da je stvar samo u dobroj volji naših lokalnih vlasti, a da je to tako, uvjerili smo se putem pisama potpore koja svakodnevno dobivamo na adresu udruge iz svih krajeva Hrvatske. Konkretno od “Osječke lige”, udruge koja se bavi istom problematikom, dobili smo ponudu i za konkretnu, financijsku pomoć za taj projekt, koju su nam oni spremni ishoditi iz fondova Europske unije – rekla je Ivanka Ledenko, predsjednica Nade.