Priča koju je umirovljenik Nediljko Marinović morao ispričati

Slika korisnika valentinam
ISTINSKI HEROJI
Kobnog 11. rujna zadarsko područje zahvatila je poplava neviđenih razmjera, a jedna od do sada neispričanih priča je i ona umirovljenika Nediljka Marinovića koji se satima držao sa granu na dionici ceste od Poličnika do Visočana dok je vodena bujica nosila sve pred sobom. Da se nisu pojavila trojica vatrogasaca, sve bi možda završilo drugačije
Arif SITNICA
Nediljko Marinović pokazuje doseg bujice koja je preplavila njegov berlingo

 Vojni umirovljenik Nediljko Marinović iz Poličnika jedan je od onih koji će zasigurno do kraja života pamtiti 11. rujan, dan kad je zadarsko područje zahvatilo olujno, kišno nevrijeme popraćeno poplavom, a slučajno ili prstom sudbine, ali svakako prigodno i na dan kad smo s njim dogovorili razgovor, u prošli petak, padala je kiša. Nediljko se tog 11. rujna, oko 9.20 sati, u citroen berlingu zatekao na dionici ceste koja vodi od Poličnika prema Visočanima, odvojak prema Stanićima. Ono što je tamo doživio natjeralo ga je, kaže, da shvati koliko je čovjek ranjiv i nemoćan pred majkom prirodom, ali i koliko ima dobrih ljudi, spremnih žrtvovati vlastiti život kako bi spasili drugog u nevolji

Uz nekoliko njemu nepoznatih osoba, istinski heroji od toga dana za Nediljka su zadarski vatrogasci Jure Erslan, Denis Juravić i Marin Šestan. Bez njih danas sigurno ne bi bio među živima, govori nam držeći zgužvani rokovnik iz kojeg se još uvijek širi prepoznatljivi miris vlage. Za Nediljka taj tufinjavi rokovnik ima neizmjernu vrijednost jer je na vlažni list toga dana, iznemogao, mokar do kože i u nevjerici što je proživio i preživio, upisao imena trojice spasitelja.

Dug koji se ne može vratiti

- Saznao sam njihova imena, ali još se nisam s njima našao. A moram! Moram tim ljudima nekako zahvaliti, iako još ne znam kako. Što bi bilo prikladno i kako zahvaliti ljudima kojima duguješ život, govori Nediljko spominjući i njemu nepoznata čovjeka u bijelom renault cliu, koji mu je htio pomoći, ali u tim prilikama jednostavno nije uspio. I njega bi volio upoznati i zahvaliti mu, govori nam otvarajući potom cijelu priču od početka.

- Kiša je lila k'o iz kabla i pojačavala. Nebo se zacrnilo, oblaci spustili i jako je puhalo. Skrenuo sam na odvojak prema Stanićima kad me odjedanput zapljusnuo vodeni val. Voda je nadolazila pa sam se pokušao okrenuti i voziti natrag, ali je došao i drugi val. Voda je ušla u auspuh i zagušila motor. Smočila se i elektronika vozila pa su mi se vrata sama počela otvarati, prozorska stakla spuštati i dizati, palile su se sve lampice, pokazivači smjera, brisači. Sjedio sam tako, sav zbunjen onim što se događa i shvatio da mi je voda već ispunila unutrašnjost do razine sjedala. Izišao sam vani, podigao poklopac motora i skinuo klemu, a onda sam se pokušao odatle izvući pješke, prisjeća se Nediljko dodajući kako je uspio odmaći svega desetak metara kad ga je pokosio novi vodeni val. Voda ga je nosila, a onda je dograbio neku granu i podigao se na noge.

Pomisao na unuke davala mu nadu

- Voda mi je bila do remena hlača, ali sam tu pronašao zaklon pred bujicom koja je navirala i nosila sve pred sobom. U tom položaju ostao sam sat i pol, gledao balvane, kante, granje i sve ostalo što je voda nosila. Imao sam vremena promišljati o svemu, a naravno, pitao sam se i je li to moj kraj, tko će mojim dvjema unukama svako jutro donositi poklone. One su moja neizmjerna radost pa sam valjda zato najviše o njima dvjema razmišljao, govori ovaj umirovljenik opisujući detalje agonije. U jednom je trenutku, kaže, ugledao bijeli citroen clio koji se zaustavio na cesti od koje je njega dijelila snažna bujica.

- Bio je to mlađi čovjek obučen u fino odijelo. Skinuo je sako, vadio stvari iz džepova i krenuo prema meni, ali to bi bilo pogibeljno i za njega pa sam mu dovikivao da ne kreće. Nije odmah odustao. Ostao je oko pola sata sigurno, a bilo je tu i nekih drugih ljudi koji su me gledali s razdaljine. Nakon sat i pol ugledao sam vatrogasni kamion kako mi se približava, a iz njega su izišla dva vatrogasca i odmah započeli vući konope. Jedan kraj su vezali za kamion, a drugi držali. Krupni momak, za kojeg sam kasnije doznao da se zove Jure, krenuo je prema meni, ali nije mogao. Potom mi je pokušao dobaciti konop, ali ni to nije išlo jer ga je voda nosila. U jednom trenu dobacio mi je konop na kojem je na kraju bio uteg. Zgrabio sam ga i vezao oko ruku, kako mi je on rekao, prisjeća je Nediljko dodajući kako se potom vatrogasac uz pomoć konopa, vežući ga od stabla do stabla, uspio probiti do njega. Uhvatio mu se rukama za remen, a druga dvojica vatrogasaca povlačila su ih prema kamionu.

Ne može se opisati

- Teško je to opisati. Bili smo čas pod vodom, čas iznad. Kovitlalo nas je toliko da sam u jednom trenu počeo gubiti svijest jer sam se nagutao vode, a i Juru je na mahove bujica vukla prema dnu. Snažan je i krupan to momak, čvrst i pribran cijelo vrijeme, jer da to nije bio, teško da bi iz bujice živu glavu izvukli i ja i on, ističe Nediljko koji je vatrogasce na početku odgovarao od spašavanja.

- Govorio sam im da ne idu, da je preopasno, ali nisu me poslušali. Kad su me izvukli rekao sam im da se ja na njihovom mjestu ne bih bio upustio u sve ovo. Još sam kašljao i jedva dolazio do zraka, a mladići su krenuli dalje pomagati drugima koji su se našli u nevolji. Mene je jedan moj sumještanin odvezao kući gdje sam se presvukao, popio vrući čaj i utoplio se dekama. Imao sam sreću, zaključuje Nediljko izražavajući nadu kako će vatrogasci, koji su ga spasili, biti primjereno i od lokalnih vlasti nagrađeni.

U kamionu iza poplave ostala zmija

Nediljko Marinović imao je sreće 11. rujna. Iz poplave, iako je bio životno ugrožen, izišao je tek s manjim ogrebotinama. Ni na automobilu mu nije nastala veća šteta. Nakon što je on spašen, njegov citroen odšlepan je do Poličnika, opran i očišćen, a nakon što mu je vratio klemu, bez problema je pokrenuo motor. Čisteći automobil Nediljko je pronašao zmiju u spremniku. I taj nemili susret prošao je bez problema. Nije bila riječ o otrovnici, a upravo njih, konkretno poskoka, bojao se dok je stajao u vodi.

- Nosila ih je voda, a kažu da su poskoci baš opasni kad se nađu u vodi, da su spremni za napad jer se osjećaju ugroženima. Nekoliko puta mi je prošlo kroz glavu da bi mi ga voda mogla donijeti dok sam stajao sklonjen iza stabla, ali srećom nije, s olakšanjem govori Nediljko.

I bagerist iz Poličnika postao heroj

Svega nekoliko metara dalje od mjesta gdje je bujica zatekla Nediljka Marinovića, u nevolji se našao i mještanin Poljica, zaposlenik Tvornice kruha. Vodeni val u kombiju ga je preplavio u trenutku kad je prolazio jednim od tri mosta na tom području. Nije mogao ni naprijed, ni natrag, a zbog urušavanja dijela mosta nisu mu mogli pomoći ni policija, vatrogasci i brojni mještani okolnih mjesta koji su se tu okupili. U kombiju je ostao punih pet sati, a na koncu, izvukao ga je Vatroslav Kovačević, bagerist iz Poličnika. Vatroslav je tog jutra u nevjerici obilazio poplavljeno područje, a kad je vidio zarobljeni kombi na urušenom i poplavljenom mostu te bespomoćna čovjeka za upravljačem, uputio se kući i vratio s bagerom. Riskirajući da i sam nastrada, uputio se prema kombiju kroz vodu koja je još uvijek nadirala, ali nešto slabijim intenzitetom nego u jutarnjim satima. Uspio mu je prići na dovoljnu udaljenost i ispružio kran s košarom. Kad je vozač kombija uspio izići i smjestiti se u nju, Kovačević ih je odvezao na sigurno. Čim su izišli iz bujice, vozač kombija, sredovječni muškarac, iskreno se i glasno nasmijao. Bila je to čista sreća, kakva se obično viđa kod djece, a što se jasno vidi i na video-snimci koja je tom prilikom nastala.

 

 

 

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (3 votes)