Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

O svinjskoj gripi i još nečemu

Autor: Mare ([email protected])

08.11.2009. 23:00


Kiša pada, trava raste… A ja sam prekjučer kad sam išla s posla pokisla ko žuti. Kad sam išla u grad na posao, vrijeme je obećavalo. Pokazao se čak i tračak sunca pa sam računala da je bolje ne riskirati. Puntića sam spremila u garažu jer sam se pobojala da bih mogla ostati bez njega. Kako je krenulo ovo s audijima, pobojala sam se da bi mi ga netko mogao ukrasti. Ne zato jer je na lizing i pušing, nego kad ti konja uzmu, dobro ti dođe i obično magare za prijevoz. A sila boga ne pita. Nije lako iz kožnjaka prebacit se na autotabaniće. A pod ključem su mi i bicikla i role. Što je sigurno – sigurno je. I pegula kakva jesam, na pola puta do kuće je opalila takva kiša da sam pokisla ka kokica.
Odmah sam počela kašljati i kihati. Ivana je svratila do mene na popodnevnu kavicu i odmah se usrala da sam obolila od svinjske gripe.
– Stara, idem ti ja ća, a ti od i do doktora za svaki slučaj, odmah se distancirala.
– Ma nije mi ništa, što ti je?! Pokisla sam i prehladila sam se, koja švajn gripa?! Stvarno si luda…
– Ne znam ja…, počela se pravdati.
– Ma nema šanse da ti ja to dobijem. Ne da nemam nikakvog kontakta da me se slinom može zaraziti, a sa svinjama ne izlazim, tako da nema šanse. Daj, stani tu i pravi mi društvo, uvjeravala sam je.
– A ne, oprez je majka mudrosti…
– Ivana, pa bar mi ti ne moraš prodavati te spike o oprezu. Tvoj bivši zakoniti ne da je kreten, nego je turbo kreten u rangu sa famoznim Antom G. I pazi se takvih svinja jer ćeš sigurno dobit gripu, a sumnjiva si mi jer si opet poečela nešto kokolavati s njim na mobitel.
– Ma je, Mare, opet pretjeruješ. Poanta je u tome što smo ostali u civiliziranim i prijateljskim odnosima, tu i tamo izmijenimo kakvu porukicu i to je to.
– Đabe da ti sad objašnjavam kako nakon je…. nema kajanja, nema civiliziranog prekida, niti prijateljstva nakon toga. Nisi se ti još riješila vraga.
Ivana me cijelo popodne uvjeravala u neke svoje teorije o ljubavi i bivšoj ljubavi u koje ja ne vjerujem. A bila je toliko uvjerljiva da sam na po ure i zaspala. Kad sam se probudila, nagovorila sam je da idemo vani.
– Pješke?, pitala me zbunjeno.
– Nego. Ne da mi se riskirati. Puntić mi je svetinja.
Izašle smo van. Ipak s puntićem. Parkirala sam ga na sigurno i tijekom večeri tri puta išla provjeriti je li na mjestu. Na parkingu jako malo bjesnih autića. A i ekipa vani totalno normalna iako je fensi šmensi večer. Odmah je atmosfera nekako manje nabrijana bez svih onih likova koji se natječu tko može više, brže, jače i čiji ima više konja. Možeš normalno proćakulat bez pretjeranog skeniranja s kim si, čim i kako odjeven došao, piješ li pivo iz boce ili martini i kokteliće. S guštom sam pila iz boce, opustila se i nakon dugo vremena disala i pušila punim plućima.
– Eli, Ivana da je lipo. Humanizam i renesansa kad nema svih gradskih pizduna na jednom mistu. Odma je i sponzoruša manje, zajedljivih pogleda i preserancije manje, a i manje je cajka đireva.
Zadovolja sam išla doma, subota je bila rezervirana za Erosa. Ivana je odustala jer je dobila temeraturu. Išla odmah kod doktora koji joj je dijagnosticirao gripu. Onu gripu. Mislila sam i ja odustati od Erosa, ali nisam. Nisam ja kriva što ona opet petlja sa svinjama. Martina je uspila nešto sredit i ne otić a posao pa smo zapičile nas dvije. I bilo je super, još sam pod dojmom. Možda se preselim u Italiju. I to na Siciliju. Idem uzgajat pamidore…