ČUVAJ SE SENJSKE BURE I PAŠKE CURE

Slika korisnika valentinam
GLIGORIN POUČAK
Bura, ma koliko jaka i razorna bila, omiljen je vjetar našeg priobalja. Uostalom, da nema bure nebi bilo kvalitetnog Paškog sira ni janjetine, kao ni dobrog Dalmatinskog pršuta

Ljudi, braćo, nemojte paničariti, molite Boga! Žene božje, nemojte plakati! Pružimo ruke jedni drugima, oprostimo jedni drugima!"

Tako je vikao fratar Antonin koji se slučajno našao na brodu kojim su putovali i naši Kolanjci, od Mandra u Senj, u namjeri da tamo prodaju svoje mlado vino.

Mićel i Dušan

Blizu Senja zapuhala je takva bura da je počela bacati brod kao dječju igračku, a od zapuha bure i udara morskih valova ostajalo se i na palubi bez zraka za disanje.

Priča je to barbe Josipa, sudionika događaja ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća, a zajedno s njim na brodu su bili i Mićel i Dušan koji, zbog nekih banalnih razloga, nisu međusobno komunicirali, ili, kako bi mi Kolanjci rekli, "nisu govorili". Kada su čuli fra Antoninove riječi zagrliše se međusobno i zatražiše jedan od drugoga oprost.

Ali, Bog je htio da brod, uza sve tegobe, ipak pristane uz rivu a putnici, nanovo rođeni, dočepaše se kopna, odnosno kraja.

Fra Antonin je zahvaljivao Bogu i izgovorio jednu mudru izreku na latinskom, a zatim je tu istu izreku ponovio na hrvatskom jeziku, a ona je, koliko je Josip zapamtio, glasila

otprilike: "Tko ne vjeruje u Boga, neka dođe na more!"

No, kada su Mićel i Dušan, nakon izmirenja na brodu, kročili na rivu, nastavili su po starom - nisu međusobno razgovarali.

More i vjera u Boga

Mene je, pak, intrigirala mudra latinska izreka fra Antonina pa sam, goreći od znatiželje. Još dok sam živio u Zadru, pitao očeva rođaka, tada uglednog suca Okružnog suda Zadar,pravnika i teologa Šimu Gligoru da mi tu izreku o Bogu i moru kaže na latinskom jeziku. Uz jedva primjetan smiješak, je kao iz topa ispalio; "Lipi moj, Qui non credit in Deo, veniat in mare!"

Na žalost, suca Gligore više nema, a ja sam latinsku izreku zaboravio. Pripremajući se za temu ove kolumne zatražio sam pomoć prof. dr. sc. Stipe Botice, jer latinsku izreku nisam

mogao pronaći ni na internetu, ni u rječnicima. Profesor je napisao: "Qui non credit in Deo, veniat in mare! Tko ne vjeruje u Boga, neka dođe na more, živa je potvrda iskustvo mojih Kolanjaca, zamalo brodolomaca, u raganu senjske bure.

Jakov i Merko

Puno je dogodovština vezano uz buru i opasnosti koje je ona donosila na moru. Neke su završile i tragično, no pamte se uglavnom one sa sretnim završetkom.

Među takve spada i havarija broda Jakova Blaževića, bivšeg političara i komunističkog moćnika SR Hrvatske. Iznenadna bura bacila je njegov brod u kamenitu pašku uvalu na sjevernom dijelu otoka Paga u Podvelebitskom Kanalu. Tamo su ga pronašle organizirane paške patrole, a anegdota kaže da su ga naši Barbaćani ukrcavali u svoj kajić. A Blažević

je djelovao prilično uplašeno i nespretno, pa mu je Barbaćanin rekao; "Ala druže Jakove, ča se škivate, kad more moj Merko ( ime tovara ) stupački skočit u kajić morete i Vi kumpanjoni!"

Ništa bez bure

Izreka "Čuvaj se senjske bure i paške cure" ima svoju genezu još iz vremena senjskih uskoka. Predaja govori da su se uskoci u svojim junačkim pohodima služili i lukavstvom.

Tako su se znali prerušiti u djevojke sa suknjama i rupcima, ali zbog muškog ponosa nisu brijali brkove. Tako je nastala prva verzija ove izreke, a ona je glasila, "Čuvaj se senjske bure i brkate cure".

Kako su paške cure bile na glasu kao izuzetno lijepe, i uskoci su se u svojoj kamuflaži voljeli podičiti ljepotom paških djevojaka, pa je nastala izreka: "Čuvaj se senjske bure i paške cure!"

August Šenoa, u svom romanu "Čuvaj se senjske ruke", opisuje borbu senjskih uskoka protiv Mletaka i Turaka s kraja 16. i s početka 17. stoljeća. Naravno ni Šenoa u svom romanu nije mogao zaobići buru, a za pretpostaviti je da mu je upravo izreka "Čuvaj se senjske bure i paške cure" poslužila kao lajtmotiv za naslov romana "Čuvaj se senjske ruke",

Šenoa opisuje mladu Krčanku Dumu koja bježi od mletačkog gospodina Vittoria, koji je silom hoće ženiti. Dumu spašava junak, uskok Juriša Orlović koji je sa svojom barkomodvozi u Senj.

Bura, ma koliko jaka i razorna bila, omiljen je vjetar našeg priobalja. Uostalom, da nema bure nebi bilo kvalitetnog Paškog sira ni janjetine, kao ni dobrog Dalmatinskog pršuta.

U romanu "Planine", opisana od strane autora Petra Zoranića, kao mlada i vrlo lijepa djevojka, bura je postala, za razliku od južine, sinonim za vedrinu i dobro raspoloženje.

Imam osjećaj da nam u zadnje vrijeme baš toga jako nedostaje.

Autor: 
Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 votes)