Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

11 C°

Šest mjeseci u Indiji jeftinije od dva tjedna na jadranskoj obali

09.01.2011. 23:00
Šest mjeseci u Indiji jeftinije od dva tjedna na jadranskoj obali


Najviše me smetaju predrasude prema muslimanskom svijetu. Istina je da je islam među vjernicima čvršće ukorijenjen nego, primjerice, kršćanstvo u Europi, ali to ne znači da su svi muslimani fanatici. Uostalom, terorizam nema nikakve veze s učenjem islama, u to se možete uvjeriti u razgovoru sa svakim muslimanom
Afrički narodi jesu siromašni u usporedbi s nama, ali pitanje je jesu li zato, jer imaju manje stvari i jer su manje sretni?


Još nekoliko dana u Arsenalu se može pogledati  izložba fotografija Hrvoja  Ivančića “Afričke priče”.  Izložba je nastala tijekom  Ivančićeva putovanja u Kongo, Ruandu i Ugandu tijekom  2010. godine, a u Arsenalu je  postavljena od 15. prosinca  2010. pa do 15. siječnja 2011.  godine. Na putovanju su snimljena i tri dokumentarna filma koja se mogu kupiti na  DVD-u “Afričke priče”.
 Hrvoje Ivančić je profesor  povijesti, fotograf i snimatelj,  piše reportaže i drži predavanja. Njegova najveća strast  u životu su putovanja i to u  zemlje koje bi većinu bilo  strah posjetiti. Njegove fotografije pričaju priču o nepoznatim zemljama predstavljajući sva njezina lica. Prije  izložbe “Afričke priče” ovaj  osebujni putnik Zadranima se  predstavio u listopadu 2009.  godine izložbom dokumentarnih fotografija “Put u Kathmandu”, a u studenom  prošle godine je u suradnji s  Mirom Aščićem održao putopisno predavanje o Kongu.  U povodu njegove druge  izložbe u Zadru iskoristili smo  priliku saznati nešto o zemljama u koje Hrvoje putuje, ali i  neizbježnim predrasudama o  pojedinim narodima s kojima  se susreće.
Što vas vuče na putovanja?  Radi li se samo o želji ili je to  potreba da lutate?
– Na putovanja me vuče  želja za spoznajom novih stvari i za otkrivanjem svijeta oko  sebe. Smatram da je to prirođeno ljudskom duhu. Dok  putujem, kada sam na cesti, i  nemam prije i poslije već samo sada osjećam se ispunjeno  i jako dobro. Kao da sam napokon zagospodario svojim  životom.
Je li potrebno biti bogat da  bi se putovalo? S koliko novca  možete otići na jedno putovanje u zemlje u koje idete?
– Kako bi se putovalo potrebno je biti bogat duhom.  Novac ima sporednu ulogu.  Najbitnije su želja i dobra volja. Meni je, primjerice, za  kopneno putovanje do Indije,  koje je trajalo šest mjeseci,  bilo potrebno manje nego što  ljudi potroše u dva tjedna godišnjeg odmora na jadranskoj  obali. Ukoliko putujem na taj  način koristim najjeftinije opcije smještaja i prijevoza, često autostop, ali isto tako oslanjam se na ljude koje susrećem putem. Često me zovu  u svoje kuće, stanove i nude  mi hranu. Muslimanski svijet  jako je gostoljubiv. Druga vrsta puta je kada radim reportažu, što je u skladu s mojim poslom freelance fotoreportera. Tada putujem na  kraće vrijeme i cilj mi je uloviti  priču.
Predrasude prema  muslimanskom svijetu
Posjetili ste mnoge zemlje,  upoznali kulture i nacije.  Gdje biste smjestili Hrvate?  Jesmo li zatvoreniji ili otvoreniji, skloniji predrasudama, konzervativni ili liberalni?
– Kada bih morao generalizirati o jednoj naciji rekao  bih da su Hrvati definitivno  zatvoren i sumnjičav narod  prema svemu što je različito.  Definitivno pripadamo slavenskom kulturnom krugu, ali  jako smo homogeni.
Koje su naše najveće predrasude o drugim kulturama  kojih ste se na svojim putovanjima oslobodili?
– Najviše me smetaju predrasude prema muslimanskom svijetu. Istina je da je  islam među vjernicima čvršće  ukorijenjen nego, primjerice,  kršćanstvo u Europi, ali to ne  znači da su svi muslimani fanatici. Uostalom, terorizam  nema nikakve veze s učenjem  islama, u to se možete uvjeriti  u razgovoru sa svakim muslimanom. Najgore mi je kada  se svi muslimani stavljaju pod  isti nazivnik, a poznato je da  svijet islama ujedinjuje brojne  narode i kulture, od Indonezije do Maroka. Što se tiče  Afrike, oni jesu siromašni u  usporedbi s nama, ali pitanje  je jesu li zato, jer imaju manje  stvari i jer su manje sretni?
Koja vas je kultura osobito  iznenadila i fascinirala?
– Trenutačno mi je u glavi  jer je svježe, Afrika, Kongo.  Iznenadio me iskreni smijeh  ljudi u zemlji razdrtoj 15-godišnjim ratom. Afrikanci se ne  smiju iz pluća već iz srca. To je  nešto fenomenalno.
Što ste “pokupili” od kultura iz zemalja gdje ste bili?  Jeste li preuzeli nešto što vas  se osobito dojmilo?
– Najčešće iz tih zemalja  preuzimam egzotične  prehrambene navike, ali naravno i jezik. Tako mi uvijek u  razgovoru izleti malo arapskog ili swahilija.
Svijet prepun  zanimljivih ljudi
Kada biste birali, gdje biste  stanovali?
– Budući da često putujem,  za sada mi je dobro stanovati u  Hrvatskoj. Lijepo je imati  mjesto na koje se možeš vratiti. No, jako me privlače topli  krajevi oko ekvatora, Uganda  recimo – predivno mjesto  vječnog proljeća.
Koja je najzanimljivija osoba koju ste sreli na putovanjima?
– Uh, koliko sam zanimljivih  ljudi sretao, svijet ih je prepun. U sjedilačkim ih sredinama nazivaju čudacima, ali  oni su nositelji sveg napretka  na svijetu. Oni su niti koje  povezuju razne kulture i narode. Teško mi je nekog izdvojiti, ali evo spomenut ću  jednog fratra iz Konga. Njegovo ime je Ilija Barišić i on se  već 38 godina žrtvuje za pomoć potlačenima. Život mu je  više puta visio o niti, ali on se  ne da.
Najzanimljiviji događaj koji pamtite?
– Bilo je uzbudljivo za vrijeme ramazana, mjesec posta  za muslimane, skrivati se s  taksistom u autu i jesti kifle.  Ukoliko to radite na cesti čudno će vas gledati, ali nikako  zlonamjerno.
Najlošije iskustvo?
– Jedno od najlošijih je bila  eksplozija bombe ispred autobusa u kojem sam se nalazio  na cesti Karakorum u Pakistanu, ali i prizor javnog  vješanja u Siriji.
Putujete li sami ili u  društvu? Koji je način bolji?
– Kaže Cane iz Partibrejkersa – najbolje se putuje kada putuješ sam. Putovati sam  ima velikih prednosti jer više  upijaš kulturu i ljude oko sebe. No, dobar je i jedan i drugi,  ovisno o tome koji je cilj.
Iz kojih zemalja ljudi najviše putuju (koga najviše susrećete)?
– Logično je nekako da je  najviše ljudi iz zemalja koje su  imale kolonije. To su dakle,  Amerikanci, Britanci, Francuzi i slično. U posljednje vrijeme puno je i istočnih Europljana, Japanaca, Korejaca.  No, u nekim državama, poput  Konga ili Pakistana, nema baš  puno stranaca zbog opasnosti.
Kako se pripremate za put i  koliko dugo?
– Generalno, ne pripremam  se baš dugo. Cijepio sam se  protiv svega protiv čega sam  mogao tako da sam s te strane  osiguran. Jedino ako treba izvadim vizu, ali što je najbitnije, jako puno čitam o zemlji  u koju idem.
U posljednje vrijeme javljaju se “ekološka putovanja”  kao putovanja u zemlje koje  još nisu toliko tehnološki zagađene, poput Antarktike, pa  čak i afričkih zemalja. Takva  putovanja prilično su skupa.  Možete li nam reći nešto o  njima?
– Na takva putovanja ne bih  išao jer mislim da su rezervirana za malograđanski mentalitet. U svakom slučaju tko  voli nek’ izvoli! Mene zanimaju ljudi i sve vezano uz  ljude.
Kada upoznate nekoga na  putovanju, možete li prepoznati po njegovu izgledu je li on  bogat ili siromašan ili ljudi  jednostavno uskoče u traperice i majicu i krenu na put?  Kada govore o razlozima zbog  kojih putuju, koji su to razlozi?
– Teško je prepoznati je li  netko bogat ili ne. Ako čovjek  putuje na nekonvencionalni  način znači da ima neki pomak u glavi, prema tome nije  važno kakva je njegova pozadina. Nije bitno odakle dolaziš bitno je kamo ideš!  Uglavnom ljudi putuju da zadovolje svoje porive za avanturom, za novim ljudima i krajevima. Za drugačijim suncem  i zelenijom travom. Neki su  poput mene reporteri pa često  spajaju ugodno s korisnim.
Kada ste u zemljama istoka  na čijim ulicama svakodnevno vlada rat je li vas strah za  život? Kako ti ljudi žive?
– Kad sam u takvim zemljama u zraku se uvijek osjeća  neka vrst napetosti. No, ne  mogu reći da me je strah za  život. Možda sam naivan, ali  kada bih živio u strahu ne bih  ni putovao.
Je li vam bilo teško naviknuti se na stroga pravila  nekih zemalja?
– Uvijek se pokušavam  držati pravila kulture u kojoj  se nalazim. To je logično i  normalno.
Koja je vaša iduća destinacija i misija?
– Uskoro krećem u Somaliju. Očekujte zanimljive reportaže po hrvatskim tiskovinama. Tko želi pratiti reportaže uživo neka posjeti facebook stranicu: “Hrvoje  Ivančić-putopis na kvadrat”.


Davor Šuker najbolji ambasador Hrvatske




Jesu li ljudi u zemljama kojima ste putovali čuli za Hrvate i  Hrvatsku? Ako jesu, što?
– U zemljama trećeg svijeta najpopularnije ime je Davor Šuker.