Najviše me smetaju predrasude prema muslimanskom svijetu. Istina je da je islam među vjernicima čvršće ukorijenjen nego, primjerice, kršćanstvo u Europi, ali to ne znači da su svi muslimani fanatici. Uostalom, terorizam nema nikakve veze s učenjem islama, u to se možete uvjeriti u razgovoru sa svakim muslimanom
Afrički narodi jesu siromašni u usporedbi s nama, ali pitanje je jesu li zato, jer imaju manje stvari i jer su manje sretni?
Još nekoliko dana u Arsenalu se može pogledati izložba fotografija Hrvoja Ivančića “Afričke priče”. Izložba je nastala tijekom Ivančićeva putovanja u Kongo, Ruandu i Ugandu tijekom 2010. godine, a u Arsenalu je postavljena od 15. prosinca 2010. pa do 15. siječnja 2011. godine. Na putovanju su snimljena i tri dokumentarna filma koja se mogu kupiti na DVD-u “Afričke priče”.
Hrvoje Ivančić je profesor povijesti, fotograf i snimatelj, piše reportaže i drži predavanja. Njegova najveća strast u životu su putovanja i to u zemlje koje bi većinu bilo strah posjetiti. Njegove fotografije pričaju priču o nepoznatim zemljama predstavljajući sva njezina lica. Prije izložbe “Afričke priče” ovaj osebujni putnik Zadranima se predstavio u listopadu 2009. godine izložbom dokumentarnih fotografija “Put u Kathmandu”, a u studenom prošle godine je u suradnji s Mirom Aščićem održao putopisno predavanje o Kongu. U povodu njegove druge izložbe u Zadru iskoristili smo priliku saznati nešto o zemljama u koje Hrvoje putuje, ali i neizbježnim predrasudama o pojedinim narodima s kojima se susreće.
Što vas vuče na putovanja? Radi li se samo o želji ili je to potreba da lutate?
– Na putovanja me vuče želja za spoznajom novih stvari i za otkrivanjem svijeta oko sebe. Smatram da je to prirođeno ljudskom duhu. Dok putujem, kada sam na cesti, i nemam prije i poslije već samo sada osjećam se ispunjeno i jako dobro. Kao da sam napokon zagospodario svojim životom.
Je li potrebno biti bogat da bi se putovalo? S koliko novca možete otići na jedno putovanje u zemlje u koje idete?
– Kako bi se putovalo potrebno je biti bogat duhom. Novac ima sporednu ulogu. Najbitnije su želja i dobra volja. Meni je, primjerice, za kopneno putovanje do Indije, koje je trajalo šest mjeseci, bilo potrebno manje nego što ljudi potroše u dva tjedna godišnjeg odmora na jadranskoj obali. Ukoliko putujem na taj način koristim najjeftinije opcije smještaja i prijevoza, često autostop, ali isto tako oslanjam se na ljude koje susrećem putem. Često me zovu u svoje kuće, stanove i nude mi hranu. Muslimanski svijet jako je gostoljubiv. Druga vrsta puta je kada radim reportažu, što je u skladu s mojim poslom freelance fotoreportera. Tada putujem na kraće vrijeme i cilj mi je uloviti priču.
Predrasude prema muslimanskom svijetu
Posjetili ste mnoge zemlje, upoznali kulture i nacije. Gdje biste smjestili Hrvate? Jesmo li zatvoreniji ili otvoreniji, skloniji predrasudama, konzervativni ili liberalni?
– Kada bih morao generalizirati o jednoj naciji rekao bih da su Hrvati definitivno zatvoren i sumnjičav narod prema svemu što je različito. Definitivno pripadamo slavenskom kulturnom krugu, ali jako smo homogeni.
Koje su naše najveće predrasude o drugim kulturama kojih ste se na svojim putovanjima oslobodili?
– Najviše me smetaju predrasude prema muslimanskom svijetu. Istina je da je islam među vjernicima čvršće ukorijenjen nego, primjerice, kršćanstvo u Europi, ali to ne znači da su svi muslimani fanatici. Uostalom, terorizam nema nikakve veze s učenjem islama, u to se možete uvjeriti u razgovoru sa svakim muslimanom. Najgore mi je kada se svi muslimani stavljaju pod isti nazivnik, a poznato je da svijet islama ujedinjuje brojne narode i kulture, od Indonezije do Maroka. Što se tiče Afrike, oni jesu siromašni u usporedbi s nama, ali pitanje je jesu li zato, jer imaju manje stvari i jer su manje sretni?
Koja vas je kultura osobito iznenadila i fascinirala?
– Trenutačno mi je u glavi jer je svježe, Afrika, Kongo. Iznenadio me iskreni smijeh ljudi u zemlji razdrtoj 15-godišnjim ratom. Afrikanci se ne smiju iz pluća već iz srca. To je nešto fenomenalno.
Što ste “pokupili” od kultura iz zemalja gdje ste bili? Jeste li preuzeli nešto što vas se osobito dojmilo?
– Najčešće iz tih zemalja preuzimam egzotične prehrambene navike, ali naravno i jezik. Tako mi uvijek u razgovoru izleti malo arapskog ili swahilija.
Svijet prepun zanimljivih ljudi
Kada biste birali, gdje biste stanovali?
– Budući da često putujem, za sada mi je dobro stanovati u Hrvatskoj. Lijepo je imati mjesto na koje se možeš vratiti. No, jako me privlače topli krajevi oko ekvatora, Uganda recimo – predivno mjesto vječnog proljeća.
Koja je najzanimljivija osoba koju ste sreli na putovanjima?
– Uh, koliko sam zanimljivih ljudi sretao, svijet ih je prepun. U sjedilačkim ih sredinama nazivaju čudacima, ali oni su nositelji sveg napretka na svijetu. Oni su niti koje povezuju razne kulture i narode. Teško mi je nekog izdvojiti, ali evo spomenut ću jednog fratra iz Konga. Njegovo ime je Ilija Barišić i on se već 38 godina žrtvuje za pomoć potlačenima. Život mu je više puta visio o niti, ali on se ne da.
Najzanimljiviji događaj koji pamtite?
– Bilo je uzbudljivo za vrijeme ramazana, mjesec posta za muslimane, skrivati se s taksistom u autu i jesti kifle. Ukoliko to radite na cesti čudno će vas gledati, ali nikako zlonamjerno.
Najlošije iskustvo?
– Jedno od najlošijih je bila eksplozija bombe ispred autobusa u kojem sam se nalazio na cesti Karakorum u Pakistanu, ali i prizor javnog vješanja u Siriji.
Putujete li sami ili u društvu? Koji je način bolji?
– Kaže Cane iz Partibrejkersa – najbolje se putuje kada putuješ sam. Putovati sam ima velikih prednosti jer više upijaš kulturu i ljude oko sebe. No, dobar je i jedan i drugi, ovisno o tome koji je cilj.
Iz kojih zemalja ljudi najviše putuju (koga najviše susrećete)?
– Logično je nekako da je najviše ljudi iz zemalja koje su imale kolonije. To su dakle, Amerikanci, Britanci, Francuzi i slično. U posljednje vrijeme puno je i istočnih Europljana, Japanaca, Korejaca. No, u nekim državama, poput Konga ili Pakistana, nema baš puno stranaca zbog opasnosti.
Kako se pripremate za put i koliko dugo?
– Generalno, ne pripremam se baš dugo. Cijepio sam se protiv svega protiv čega sam mogao tako da sam s te strane osiguran. Jedino ako treba izvadim vizu, ali što je najbitnije, jako puno čitam o zemlji u koju idem.
U posljednje vrijeme javljaju se “ekološka putovanja” kao putovanja u zemlje koje još nisu toliko tehnološki zagađene, poput Antarktike, pa čak i afričkih zemalja. Takva putovanja prilično su skupa. Možete li nam reći nešto o njima?
– Na takva putovanja ne bih išao jer mislim da su rezervirana za malograđanski mentalitet. U svakom slučaju tko voli nek’ izvoli! Mene zanimaju ljudi i sve vezano uz ljude.
Kada upoznate nekoga na putovanju, možete li prepoznati po njegovu izgledu je li on bogat ili siromašan ili ljudi jednostavno uskoče u traperice i majicu i krenu na put? Kada govore o razlozima zbog kojih putuju, koji su to razlozi?
– Teško je prepoznati je li netko bogat ili ne. Ako čovjek putuje na nekonvencionalni način znači da ima neki pomak u glavi, prema tome nije važno kakva je njegova pozadina. Nije bitno odakle dolaziš bitno je kamo ideš! Uglavnom ljudi putuju da zadovolje svoje porive za avanturom, za novim ljudima i krajevima. Za drugačijim suncem i zelenijom travom. Neki su poput mene reporteri pa često spajaju ugodno s korisnim.
Kada ste u zemljama istoka na čijim ulicama svakodnevno vlada rat je li vas strah za život? Kako ti ljudi žive?
– Kad sam u takvim zemljama u zraku se uvijek osjeća neka vrst napetosti. No, ne mogu reći da me je strah za život. Možda sam naivan, ali kada bih živio u strahu ne bih ni putovao.
Je li vam bilo teško naviknuti se na stroga pravila nekih zemalja?
– Uvijek se pokušavam držati pravila kulture u kojoj se nalazim. To je logično i normalno.
Koja je vaša iduća destinacija i misija?
– Uskoro krećem u Somaliju. Očekujte zanimljive reportaže po hrvatskim tiskovinama. Tko želi pratiti reportaže uživo neka posjeti facebook stranicu: “Hrvoje Ivančić-putopis na kvadrat”.
Davor Šuker najbolji ambasador Hrvatske
Jesu li ljudi u zemljama kojima ste putovali čuli za Hrvate i Hrvatsku? Ako jesu, što?
– U zemljama trećeg svijeta najpopularnije ime je Davor Šuker.
najnovije
najčitanije
Svijet
TURSKI PREDSJEDNIK
Erdogan čestitao Putinu i ponovno ponudio posredništvo oko Ukrajine
Hrvatska
KAMPANJA SE ZAHUKTAVA
Grbin: “Imamo ustavni udar pištoljem na vodu”. Božinović: “Oni nemaju ni program, ni ljude, ni stranku”
Crna Kronika
OPTUŽEN JE
Osječki policajac optužen za ubojstvo djevojke službenim pištoljem
Hrvatska
STRANI RADNICI
Ličke pastire zamijenili strani radnici s Dalekog istoka, zadovoljni su plaćom i uvjetima
Hrvatska
NEVIĐENA KAMPANJA
SDP objavio sliku “onoga čije se ime ne smije izgovoriti”
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak
TEŠKA NESREĆA Pijan izazvao frontalni sudar u Zagradu, ozlijeđene tri osobe
Nogomet
dobio po glavi