Kafkin put vodi k čovjeku

Nada u pozitivno koje tek treba doći, snaga duha koja treba stremiti novim vidovima smislena postojanja – sve se to iščitava iz Kafkina bogatog opusa. Kafkin je put od paradoksa do teze, od apstraktnog ka normalnom, ali vodi k čovjeku

Dajana Antunović magistrirala je sredinom studenog prošle godine na Sveučilišta u Zadru. Magisterij pod naslovom “Motiv krivnje, kazne i ispaštanja u djelima Franza Kafke” Antunović je branila pred Stručnim povjerenstvom u sastavu: doc. dr. sc. Eldi Grubišić Pulišelić, prof. dr. sc. Slavija Kabić i doc. dr. sc. Goran Lovrić
Kako ste došli do odabira ove teme magisterija?
– Na dodiplomskom studiju studirala sam njemački jezik i književnost i filozofiju, i sukladno tome sam željela da i tema magistarskoga rada bude iz područja koje mi je poznato. Temu rada “Motiv krivnje, kazne i ispaštanja u djelima Franza Kafke” oblikovala sam u dogovoru s mentoricom prof. dr. sc. Slavijom Kabić kojoj se i ovom prilikom zahvaljujem na mnogim korisnim savjetima i pomoći.
Čovjekov egzistencijalistički strah
O čemu je, zapravo, riječ u Vašem magistarskom radu?
– Mnogo je razloga bilo za proučavanje književnoga djela Franza Kafke. Budući da se iz njegova širokog opusa mogu iščitati mnogi društveno-politički, moralni, socijalni i individualni problemi, aktualni i u suvremenom svijetu, umjetničko stvaralaštvo Franza Kafke, prožeto biografskim elementima, ostavilo je značajan trag u književnosti, ne samo 20. stoljeća, njegov utjecaj nastavlja se i danas u 21. stoljeću.
Kao i kod njegovih suvremenika u književnosti i u filozofiji, i kod Kafke je uočljiva preokupacija za čovjekov egzistencijalistički strah, za psihofizičke probleme identiteta, težnja pojedinca da u kaotičnom svijetu razazna tko je, otkrije sebe.
U radu sam nastojala iz više aspekata (vodeći brigu o utjecajima kojima je bio podložan, koje je usvojio i prenio u svoja djela) istražiti i analizirati porijeklo osjećaja krivnje, kazne i ispaštanja. Pri tome se analiziralo Kafkina djela kako iz ranije faze nastanka i objavljena još za njegova života, tako i presjek reprezentativnijih djela iz kasnije faze stvaranja, a  posthumno objavljenih, u kojima se najuočljivije pojavljuju proučavani motivi. Korpus istraživanja obuhvatio je: pripovijetke “Presuda” i “Preobrazba”, “Lovac Gracchus”, “U kažnjeničkoj koloniji”, zatim romane Proces i Zamak i dvije od četiriju pripovijetki sabrane pod naslovom Umjetnik u gladovanju; “Umjetnik u gladovanju” i “Pjevačica Jozefina, ili svijet miševa”.
Ovim se radom željelo, između ostalog, staviti naglasak i na Kafkine težnje da se posredstvom književnoga rada raspozna i afirmira u kaotičnom svijetu svog vremena. Pri tom sam se u njegovim tekstovima bazirala na djelatne elemente tih pokušaja kao i stalno prisutne kočeće osjećaje straha, krivnje, ispaštanja i kazne. U reprezentativnim djelima primarne literature analizirani su porijeklo, uzroci i najuočljiviji momenti ovih proučavanih motiva uz  osvrte na one elemente u djelima eminentnih tumača Kafkina opusa u kojima se potkrepljuju polazne hipoteze.
Analizi primarne literature pristupila sam uz pomoć kritičkih djela relevantne sekundarne literature autora poput Günthera Andersa, Maxa Broda, Zorana Gluščevića, Peter-Andre Alta, Lea Prijsa, Miodraga Šijakovića, Hansa Dietera Zimmermanna, Viktora Žmegača i dr.
Otuđenost Kafkinih likova od sredine
U Kafkinim se djelima svijet mašte razlaže jasnim jezičnim izrazom i reduciranim stilom lišenim svake pretjerane kićenosti kako bi se naglasila posebna vrsta sklonosti neobičnom, zagonetnom, nerješivom. Kafka često tehnikama zamjene pojmova i situacija želi dokazati otuđenost svojih likova od sredine, neizvjesnost njihove egzistencije koju osjećaju i zbog koje ispaštaju. Kafkini likovi nemaju moć i žive obespravljeno pa niska struktura egzistencije izaziva u njima osjećaje straha i krivnje. Krivnja je Kafki prvotno socijalna komponenta i prerasta u psihološku, budući da je njen uzrok duboko skriven u djetinjstvu, a dio odgovornosti nalazi se i u tradicionalnom, patrijarhalnom odgoju toga vremena.
Mnogim je djelima protkan Kafkin osobni problem bavljenja književnim radom. Snaga intimne potrebe za pisanjem, za umjetničkim izričajem toliko je bila jaka da ga je nužno vodila socijalnoj izolaciji s jedne i želji za inkorporiranjem u tu istu zajednicu, s druge strane.
Kafkin opus, usprkos svoj kompleksnosti i višeznačnosti tekstova, nedvojbeno potvrđuje kako je cilj asimilacije njegovih isključenih likova uvažavanje prava kolektiva, a da se pri tom ne potiskuje vlastita osobnost. Na putu do tog cilja potrebno se osloboditi svih tereta vlastite psihe, spoznati odgovornost, prihvatiti i potvrditi jedinu stvarnost, a to je pojedinac sam. Nada u pozitivno koje tek treba doći, snaga duha koja treba stremiti novim vidovima smislena postojanja – sve se to iščitava iz Kafkina bogatog opusa. Kafkin je put od paradoksa do teze, od apstraktnog ka normalnom, ali vodi k čovjeku.
Nedostatak literature
Koliko Vam je vremena trebalo za izradu rada i čime ste se sve služili?
– Za izradu rada trebalo mi je oko godinu dana, ponajviše stoga što je bilo potrebno doći do relevantne starije i recentne sekundarne literature, koja je većim dijelom na njemačkom jeziku i bilo je potrebno naručiti je iz inozemstva.
Koji bi bio doprinos znanosti ovog rada?
– Nadam da će ovaj rad doprinijeti svima koji se žele baviti proučavanjem Kafkina književnog djela, ponajviše zbog nedostatnog broja sekundarnih literarnih jedinica na našem jeziku.
Hoćete li se nastaviti baviti ovom tematikom? Čime se trenutačno bavite?
– Poslijediplomski studij studirala sam uz rad na osnovnoj školi, gdje radim kao nastavnica njemačkog jezika. Iako za sada ne razmišljam upisati doktorski studij, književnost je i dalje polje mojeg interesa. Tako mi je i rad na odabranoj temi bio i zahtjevan i poticajan.

Životopis

Dajana Antunović rođena je u Metkoviću. Nakon završene osnovne škole i gimnazije u Metkoviću upisala je Filozofski fakultet u Zadru, smjer Njemački jezik i književnost i filozofija, te diplomirala 2000. god. Kao apsolventica počela je raditi na određeno vrijeme 1998. godine u Gimnaziji Metković, gdje je radila preko tri godine. Godine 2001. upisuje poslijediplomski znanstveni studij opće književnosti u Zadru kojeg studira uz rad na osnovnoj školi Stjepana Radića u Metkoviću, gdje radi kao učitelj-mentor njemačkog jezika od 2003.god.

Obiteljsko naslijeđe

Obiteljsko naslijeđe snažno je odredilo putanju autorova života i rada, jer je riječ o senzibilnom čovjeku koji je duboko emotivno proživljavao i cijeloga života trpio nerazmjer između plahosti majčinih Löwijevskih korijena te očeva snažnog karaktera, fizičke i duhovne nadmoći nad njim, što ga je moralno porazilo i nametnulo mu neizbrisiv teret krivnje tematiziran u proučavanim djelima.

Kafka i židovstvo

U ovom sam se radu osvrnula i na njegov religijski razvoj budući da je Kafka osobno imao potrebu istražiti svijet židovstva, religiju, narod i svjetonazor od kojeg se osjećao otkinut. Da je uloga židovstva u Kafkinom opusu neupitna potvrđuju gotovo svi gore spomenuti autori. Mada se židovstvo nigdje doslovce ne spominje, ovaj se nauk intimno provlači poput crvene niti mnogim njegovim djelima kao pandan općeljudskoj problematici smještanja vlastitog bića u vremensko-društvene okvire i njegova odnosa prema višem biću, prema onostranom, neuništivom.