Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Sajam nogometaša

09.01.2014. 23:00


IDEMO NA SAJAM, DA KUPIMO “NEŠTO”
Ovo me svako malo razveseli. Domaći nogometni klubovi svaku polusezonu fantaziraju o tome kako bi bilo lijepo da su i oni kao oni strani, skupi klubovi, i da mogu kupovati igrače kao da su poput njih. Pri tome teško žele priznati sebi i drugima da su samo lutke, marionete u Mamićevom cirkusu i da su tu samo da upotpune broj klubova u toj smiješnoj ligi, nakon koje Dinamo ide u ligu prvaka i ništa drugo. Ovoga su utorka novinari u Vijestima razgovarali s nekim iz Hajduka, predsjednikom, menadžerom, nije ni važno, o planovima za drugi dio sezone. Izjava je slijedeća: “Mi se moramo pojačati, doduše svi znaju da smo mi siromašni i nemamo para, ali… kupit ćemo nove igrače… ako nešto nađemo.” Pazite ovo “nešto”. Srednji rod. Kao da idu kupovati starog brava na benkovački vašar. A to što kukaju kako nemaju novaca? Pa neka im Mamić posudi… Dok još ima. A može i pokoji vjerni navijač koji bi za klub i “život da” prodati svoju nekretninu i dati voljenom klubu. Da ne ostane samo na riječima
KRENUO NA MISU SA ŠAHOVNICOM NA GLAVI
U RTL-ovom “Exkluzivu” (ili Exkplozivu, nikada neću naučiti u čemu je razlika) govorili su o slučaju nasilja nad malim psićem i vlasnicom što je glavna tema na portalima ovih dana. Tip je istukao ženu i malog psića. Novinari došli malo popričati i snimili ženu i njenog psa, opasnu zvijer visoku 20-ak cm i tešku bar 4-5 kila. Nećemo sada o tome tko je tu kriv, jer se to vidi iz aviona, a osobito kada se usporedi izgled jedne i druge strane. Meni je najzanimljivije bilo vidjeti kapu koju je tip nosio na glavi dok je iznosio svoju verziju događaja. Znao sam, ali baš sam znao sam da je problem bio u toj kapi. Znao sam da će spomenuti kapu i to se naravno dogodilo. Kao, žena ga je napala iako bi to bi izgledalo kao da ja ovakav na ulici nasrnem npr. na Mirka Filipovića (ne želim naravno uspoređivati Mirka s ovim, već mislim samo fizički). Pri tome se propela na prste i bacila mu kapu na pod zgužvala je i gazila, jer joj je vjerojatno, kaže gospodin, smetala šahovnica. Ma znao sam! Točno sam znao da će se na kraju i nju i tog psa proglasiti srbo-komunističko-orjunaško-yugounitarističkim elementom. Uostalom tip je, kako sam naglašava, žurio na misu, a ima li išta prirodnije nego se usput obračunati s takvim nasilnicima poput te žene sa psićem. A kako se ono kaže: “Bog je prema čovjeku onakav kakav je čovjek prema životinji…” Uzalud misa…
 “SMOGOVCI” – JUGONOSTALGIČARI
Ova serija “Smogovci” baš je nekako jugonostalgičarska, iako je snimljena samo tri godine prije demokratskih promjena. A i jezik je vrlo zanimljiv. Lijepo je vidjeti Branka “Lijepom našom” Uvodića kako u cameo ulozi izgovara riječ “nevjeroVatno” zbog koje me urednica godinama progonila dok nisam naučio ispravno “nevjeroJatno”, a što mi ni dan danas nije jasno zašto. Onda su tu i “milicajci” pa neki “drugovi”, a svi se pozdravljaju sa “zdravo” (ovo je pozdrav koji jako boli mnoge kvazi-Hrvate koji misle da su svi koji tako pozdrave u najmanju ruku sumnjivi). Mazalo pak veselo odlazi na odsluženje vojnog roka u “Jugoslavensku narodnu armiju”, a ekipa koja ga prati, umjesto da psuje mrsku okupatorsku “soldatesku”, govori mu kako to nije strašno i kako “smo svi to prošli”. Sve će se to promijeniti za par epizoda kada se Smogovci počnu boriti protiv te iste JNA, a na način da mali Bongo pomoću prijatelja iz svemira izumi eksplodirajuću kravu kojom uništavaju neprijateljsku živu silu. Sreća što je Mazalo do tada već odslužio vojni rok, a je li dobio značku “primjeran vojnik”, to nikada nećemo saznati.
TKO ČEKA, TAJ I DOČEKA
Oni koji me poznaju, čudili su se prošle godine zašto ja koji volim komedije nisam išao u kino gledati dvije najbolje prošlogodišnje (vjerovatno i jedine) domaće – “Sonja i bik” i “Svećenikova djeca”. A nisam, zato jer sam znao da će u najskorije vrijeme biti na HRT-u i da ću ih moći gledati u toplini doma svoga. I sve je to lijepo i pohvalno, ali ja jednu stvar ipak moram prigovoriti HRT-u i to dobronamjerno. Kada se na prvom programu emitira jedan ovako dobar i gledan domaći film, onda se na drugi ne stavljaju dva kvalitetna strana filma, a pogotovo još ne dva i na treći program, tako da smo mogli gledati pet filmova u isto vrijeme. Bolje je na drugi program staviti nešto za posve drukčiju publiku, koncert klasične glazbe, Lijepom našom, ili Valceri polke i druge špelancije.