Lesar: S HDZ-om i njegovim krpeljima nikad, pa ni onda

Hrvatska politička elita narod doživljava kao stoku sitnog zuba koju treba samo jedne nedjelje svake četvrte godine kada moli njihov glas, a sve između toga smatraju da oni moraju odlučivati. Ta suspenzija neposredne demokracije je dovela do toga da se morala osnovati stranka onih koji žive od svog rada, radnička stranaka koja će biti zastupljena u parlamentu, jer ni jedna druga stanka radničke interese nije štitila

S Dragutinom Lesarom, saborskim zastupnikom, predsjednikom Hrvatskih laburista – stranke  rada, razgovarali smo nakon osnivanja zadarskog ogranaka  stranke. Do jeseni Lesar planira  osnivanje ogranaka u Biogradu na moru, Obrovcu i  Benkovcu, kao i osnivanje županijsku podružnice.
Hoće li prva osoba liste vaše  stranke u IX. izbornoj jedinici,  kakva god ona bila, biti predsjednik zadarskog ogranka Drago Čulina, Ljiljana Gospodnetić  iz Šibenika ili netko od kadrova iz  Like?
– O tome uopće nismo i za sad  nećemo razgovarati. Sad smo u  fazi najtežeg stranačkog posla, a  to je osnivanje ogranaka. Zadarski ogranak je pedeset i četvrti u  Hrvatskoj, prvi sabor stranke planiramo početkom svibnja, možda  čak 1. svibnja. Do kraja lipnja  radit ćemo maksimalno na osnivanju ogranaka i tek onda  krećemo s pripremama za izbore i  razgovorima oko mogućih kandidata na izborima.
Na dnevnom redu sjednice Sabora za sad se nalazi samo vaš  prijedlog Zakona o izbornim jedinicama. Imate li kakvih saznanja da će Vlada predložiti svoj  zakon kojim bi ujednačila izborne  jedinice, a koji bi bio donesen do  11. ožujka što je krajnji rok da se  po njemu provedu parlamentarni  izbori?
– Sabor bi morao poštovati stav  Ustavnog suda da postojeće izborne jedinice nisu u skladu sa  Zakonom o izborima zastupnika  koji je jasno propisao da broj birača ne smije odstupati više od pet  posto, što je Ustavni sud znao još  prije pet godina kada su prvi podnesci podneseni, ali je reagirao  tek uoči izborne godine. Sabor  ima doista malo vremena da to  promijeni. Mi smo, ne čekajući  Vladu, dali svoj prijedlog na način  da bi Hrvatska bila podijeljena u  šest izbornih jedinica s tim da je  Zagreb jedna izborna jedinica, jer  je Zagreb u ovom trenutku jedina  metropola koja je na parlamentarnim izborima cijepana u čak  četiri izborne jedinice. Za vrijeme  Miloševića to je bio i Beograd.  Oni su kasnije to  promijenili.
Ukoliko zakon ne bude promijenjen je li poništenje parlamentarnih izbora realna mogućnost ili je to samo akademsko  pitanje?
– Formalnopravno gledajući  postojala bi osnova za poništenje  izbora ukoliko se ne ispoštuje stav  Ustavnog suda i primjeni zakon.
Bi li Ustavni sud trebao pokrenuti takav postupak?
– Ne. Svaki sudionik na izborima ima pravo podnijeti podnesak Ustavnom sudu.
To znači tražiti ocjenu ustavnosti izbora?
– Da.
Liposukcija Vlade
Vidite li neku političku opciju  kao koalicijskog partnera prije,  odnosno nakon izbora?
– Na izbore idemo isključivo  samostalno. Tu nema dileme, to je  odluka osnivačkog sabora. Rekli  smo „ne u vlast sa svakim, i ne u  vlast pod svaku cijenu”. Ovo „ne u  vlast sa svakim” znači  – s HDZ-om  nikad, pa ni onda, ni s njegovim  krpeljima koji su sad s njima. Ovo  „ne pod svaku cijenu” znači da se  eventualni pregovori s relativnim  pobjednikom mogu temeljiti na  pregovaračkoj platformi koja će  imati dva dijela. Prvi dio će biti  osam točaka „uzmi ili ostavi”.  Ako se to ne može prihvatiti i  usuglasiti, hvala lijepa – nas u  vlasti nema. Drugi dio će biti ono  o čemu se može razgovarati i raditi zajednički program. Ne može,  doista tako mislimo, postojati politička opcije poštena, iskrena i  čista, a da je u stanju, samo zbog  toga da bude dio vlasti, pogaziti  osnova načela zbog kojih je nastala i zbog kojih je dobila potporu  birača, pa taman da se radilo o tri,  pet ili sedam mandata u parlamentu. Čisti obraz i želja da i  nakon izbora, i nakon formiranja  vlasti, od nikog ne moram okrenuti glavu ili prijeći na drugu stranu ceste, mi je važnija od fotelje i  bilo čega drugog.
Nije prošlo dugo od rekonstrukcije Vlade, a u javnosti su se  prvo pojavile informacije o tome  kako je zakon naštiman da bi  tvrtka potpredsjednika Vlade  Ivana Domagoja Miloševića postala monopolist, a odmah zatim  je suprug ministrice financija Niko Dalić imenovan u Upravni odbor INA-e. Kad se ovo stavi povrh  afera koje su bivše članove Vlade  koštale funkcija, sprema li se,  realno gledajući,  HDZ-u na sljedećim izborima ono što je ’92.  dobio SDP – 5 % glasova?
– Prvo, ovo nije bila rekonstrukcija, nego liposukcija Vlade, mali  kozmetički zahvat uz malo medicine u preslagivanju Vlade, kao  posljedica velikog broja teških  afera vezanih uz članove Vlade.  Primjer potpredsjednika Miloševića i ministrice financija je  klasični primjer mogućeg sukoba  interesa koji nastupa, i ne samo  kad se ostvari, to jest kad dođe do  materijalnog probitka, jer nemojmo zaboraviti da članovi Vlade,  prema zakonu, imaju ovlaštenje  donošenja podzakonskih propisa,  različitih pravilnika kojima se također mogu stvarati velika pogodovanja tvrtkama u vlasništvu,  suvlasništvu ili obiteljskom vlasništvu, tako da je  kod potpredsjednika Miloševića očito da je taj  sukob interesa postojao u trenutku kad je on posao član Vlade, a  on nije razriješen. Prijenos dioničkih prava na nekakvog povjerenika ili odvjetničku  kuću je  bacanje prašine u oči. Kako će  birači nagraditi ili kazniti vladajuću koaliciju, teško je sad procijeniti. Nije, međutim, dobro govoriti samo o HDZ-u, jer nije  samo HDZ na vlasti, HDZ dijeli  grijehove i zasluge sa HSS-om,  SDSS-om, i zastupnicima nacionalnih manjina. Ono čemu se mi  nadamo je da ovaj put na izborima birači neće odlučivati  po ideološkoj osnovi, svrstavajući se lijevo i desno, jer to  rade dvadeset godina – jedanput glasuju za jedne da bi bili  protiv drugih, pa onda za druge  da bi bili protiv prvih.  Ping-pong se igra već dvadeset  godina. Nadamo se da će odluku donijeti temeljem interesa.  Mi smo stranka koja zastupa  interese radnika, onih koji žive  od svog rada, onih koji žive od  svog minulog rada i onih koji  nemaju sreće da žive od svog  rada, i ako oni svoj  egzistencijalni interes stave ispred ideologije, onda sam siguran da će  glasovati za nas.
Bankrot stranačke kaste
I na internetskoj stranici  vaše stranke stoji  da Hrvatski  laburisti nisu ni lijevo, ni desno…
– Lijevo i desno je ideologija,  mi se ideologijom ne želimo  baviti.
Vezano uz takav vaš stav; u  politički razvijenom društvu  biti radnik ili  biti umirovljenik  nije politički stav, nego označava društvenu kategoriju  pojedinaca koji se po svojem  političkom stavu razlikuju.  Slučaj umirovljenika je pokazao da, dok god biti umirovljenik nije postalo politička  opcija, umirovljenici nisu dobivali ništa. Ako sada i radnici  trebaju postati politička opcija, nije li to pokazatelj bankrota postojećeg političkog  sustava?
– Ne bankrota sustava, nego  bankrota postojeće politike,  bankrota stranačke kaste u Hrvatskoj koja je zagađena do  bestijalnosti. Stranački vrhovi  su se zatvorili i izolirali od samih članova stranke, i od  građana u cjelini, što se najviše  očituje u izjavi da politička elita mora donositi teške odluke,  pa je tako hrvatska politička  elita na svim mukama, jedva  jedvice, donijela bez referenduma odluku da Hrvatska uđe  u NATO, pa je onda politička  elita morala strašno tešku  odluku donijeti da prihvati  sporazum sa Slovenijom o arbitraži oko graničnog spora, pa  je ta ista elita bez naroda odustala od ZERP-a, pa je promijenila pravila o potrebnom  odazivu građana kako bi referendum za ulazak o EU bio  valjan, i to još nije bilo dovoljno, pa su promijenili i kada  će biti referendum, pa se referendum neće održati prije  potpisivanja pristupnog ugovora, nego nakon njegovog potpisivanja, što je strašno bitna  razlika. Hrvatska politička elita narod doživljava kao stoku  sitnog zuba koju treba samo  jedne nedjelje svake četvrte godine kada moli njihov glas, a  sve između toga smatraju da  oni moraju odlučivati. Ta suspenzija neposredne demokracije je dovela do toga da se  morala osnovati stranka onih  koji žive od svog rada, radnička  stranaka koja će biti zastupljena u parlamentu, jer ni jedna  druga stanka radničke interese  nije štitila.
Hoćete reći da nije probleme  u hardveru, nego u softveru?
– Tako je.
I da je moguće biti borac za  prava radnika, a ne biti socijalist?
– Naravno.
Sindikalni pokret  izgubio na  vjerodostojnosti
Prošlog tjedna premijerka  Jadranka Kosor najavila je otvaranje 150.000 radnih mjesta, tjedan dana ranije u Pretpristupnom ekonomskom programu govorilo se o 10.000 radnih mjesta, potpredsjednik  Vlade Milošević istodobno je  spominjao tri do četiri tisuće  novih radnih mjesta. Kako da  građanin gleda na tu inflaciju  obećanja iz tjedna u tjedan?
– Ja mislim da će Jadranka  Kosor jako teško naći 150.000  pastira za ovce i koze.
Kako gledate na premijerkin prigovor građanina da ne  žele biti pastiri i da ne žele  uzeti onaj posao koji se nudi  kad već nemaju boljeg, na tu  poruku koja se može svesti na  „jedite kruha, kad nema kolača”? Osim što je uvredljivo,  je li to i kršenje Ustava u kojem  stoji kako svaka osoba ima  pravo na slobodan izbor poziva i zaposlenja?
– Ova retorika Jadranke Kosor pokazuje da ona ništa ne  razumije kad je u pitanu ekonomija. Da bi se govorilo o  otvaranju radnih mjesta, mora  postojati gospodarska strategija koja odgovara na pitanja  što želimo u Hrvatskoj razvijati, koje proizvode želimo  proizvoditi, za koje tržište su  oni namijenjeni. Ako je to domaće tržište, onda to ovisi o  kupovnoj moći stanovništva, a  ako je za inozemno, onda ovisi  o konkurentnoj sposobnosti  nacionalne ekonomije. I tek  kad to definirate, onda idete  zbrojiti koliko će radnih mjesta biti.
Više od izjave Jadranke Kosor iznenađuje ona sindikalca  Ozrena Matijaševića koji je  pohvalio Vladin plan zapošljavanja 150.000 ljudi. Vi ste još u  vrijeme kad je medijski bilo  aktualno pitanje referenduma  o Zakonu o radu kazali kako će  sindikati, ako od zahtjeva za  provođenjem referenduma  odustanu, izgubiti povjerenje  članova i građana. Jesu li po  vama sindikati to povjerenje  izgubili i treba li Hrvatskoj  promjena i u vodstvima sindikata?
– Suzdržat ću se komentiranja sindikalne scene u Hrvatskoj, jer mi, s obzirom na to  da sam član parlamenta, to priječi poštivanje konvencije  Međunarodne organizacije rada o slobodi sindikalnog djelovanja i organiziranja. Ta konvencija dužnosnicima vlasti dosita zabranjuje miješanje u  unutrašnje stvari sindikata i to  želim poštovati, ali ću samo  reći da se, nažalost, dogodilo  ono čega sam se ja tad pribojavao, da je odustajanjem u  „akciji referendum”, sindikalni  pokret u Hrvatskoj strahovito  puno izgubio na vjerodostojnosti, ali što u sindikalnom pokretu mijenjati, kada, kako i  gdje, imao pravo odlučivati samo članovi sindikata.

 S BANDIĆEM I KOSOROM – NI NA KAVU

Prema anketi Ispos plusa, iznenađenja parlamentarnih izbora mogli bi biti Dragutin Lesar, Milan Bandić i Darinko Kosor. Kako se osjećate spomenuti društvu njih dvojice koji su i međusobno različiti po svojem političkom senzibilitetu, i ponaosob različiti od vas?
– Svašta se piše u posljednje vrijeme, ja ću poći od dvije ankete koje su objavljene u posljednjih petnaest dana. Mi smo, kao stranka, u anketu testiranja javnog mnijenja bili prvi put bili uvršteni u lipnju prošle godine. Tada smo imali potporu 0,2 %. Prije par dana objavljen je rezultat ankete iste anketne kuće gdje imamo rezultat 2,7 % , a prije desetak dana u drugoj anketi smo imali 2,9 %. Trend rasta kojeg bilježimo od prvog mjeseca uvrštenja do danas je konstantno prisutan što nas ohrabruje. Mi idemo polako prema pragu od 5%., Ja sam uvjeren da ćemo biti iznenađenje parlamentarnih izbora, da ćemo biti parlamentarna stranka. Neću prognozirati broj mandata, jer su izbori predaleko i s moje strane bi bilo bahato da se sad nabacujem, a čuo sam neke druge koji sanjaju deset, dvadeset mandata. Mi ćemo ostati za zemlji objema nogama i najpoštenije raditi sve što znamo i onda prepustiti građanima da o tome odluče, a društvo koje ste spomenuli – ne vjerujem da bih mogao kavu s njima popiti. Teško.