Blago Bukovice i Ravnih kotara ugiba od sibirske hladnoće

Ostalo nam je trideset koza. Vjetar i snijeg odnijeli su nam pola toga. Na životu su ostala dva jarića. Muž kaže kako bi bilo najbolje zaklati ih i meso spremiti u hladnjak. Tako bi bar nešto dobili od njih. Ovako možda ostanemo i bez toga, kaže Sandra Klarić iz Provića
Ledena smrt poharala je staje Ravnih kotara i Bukovice. Snijeg u kombinaciji s olujnom burom bio je koban za tek okoćene kozliće, janjad, nejake životinje koje nisu mogle podnijeti temperature ispod nule, a čija je hladnoća uvišestručene jakim vjetrom. Ujutro sam u staji pronašao zaleđenog janje, bura je odnijela krov sa staje, a hladnoća učinila ostalo, ovo je bila kap koja je prelila čašu, sve ću zapustiti nakon ovoga. Tako govore stočari od Provića, Perušića, Bruške, Šopota, Kruševa i drugih dijelova Zadarske županije. Užas je to koji ljudi sa sela moraju trpjeti – gledati kako im prirodne sile uništavaju zaradu i smanjuju izglede za sigurnu budućnost.
Uginuo rasplodni jarac
– Bura je uništila krov na staji. Zbog snijega koje je unutar nanijela i hladnoće do sada nam je uginulo dvadeset i tri koze i jarića. Svaki dolazak u staju za mene je ponovni šok jer iz nje vadim nove uginule životinje koje nisu preživjele noć, govori gotovo kroz plač Sandra Klarić iz Provića koja sa suprugom Draženom zadnje dane samo zbraja nove štete koje je nevrijeme nanijelo njenoj obitelji.
Ispred staje se nalaze dvije uginule koze. Sandri je posebno teško što je zima pokosila rasplodnog jarca u punoj snazi kojeg su ona i muž prije par godina platili 1.500 kuna. Dok Sandra u kući čuva malo djete, njen muž pomaže drugim stočarima u kraju da i njih ne snađe sudbina njegove obitelji, samo na drugačiji način. Po jakoj buri raznosi im vodu bez koje nema života. Ništa neobično za uvjete u kojima žive ovdašnja sela. Vodovoda nema, a kućne cijevi i hidrofori se brzo smrznu. Nisu rijetki slučajevi da su i ljudi bez vode, a kamoli stoka. Tko ove dane prođe neokrznut, imat će o čemu pričati. Drugi sa zebnjom gledaju na budućnost.
– Ostalo nam je trideset koza. Vjetar i snijeg odnijeli su nam pola toga. Na životu su ostala dva jarića. Muž kaže kako bi bilo najbolje zaklati ih i meso spremiti u hladnjak. Tako bismo bar nešto dobili od njih. Ovako možda ostanemo i bez toga. Ne znam kako ćemo dalje. Mi smo puno uložili u ovo, napravili staju, sve novo. Uvijek bismo prodali neko jare, bilo je mesa i mlijeka za u kući. Sada nakon ovoga – teško.
Štete zbraja i Željko Knez iz Šopota. Knez je lani dobio prvu nagradu za kvalitetno pripremljenu janjetinu ispod peke. Do prije neki dan imao je stado od 180 ovaca i janjadi. Ono je u jednu noć smanjeno za njih tirdeset i sedam – od toga šesnaest janjadi te dvadeset i jedna ovca.
– Da nisam sam to vidio, ne bih povjerovao. Vjetar je našao jednu pukotinu na staju i podignuo trnitu. Kući gdje je sijeno i koja je otvorena nije ništa. U staji je sve je popadalo po jadnim životinjama, nastala je pomutnja. Izgledalo je kao u filmu. Brzo sam reagirao i prebacio životinje na sigurno, govori Knez koji ne želi razmišljati o šteti i reagira prilično (samo)kritično:
– Mi radimo visoke staje. Najbolje je kao Ličani, na jedan stup i na široko.
 Luka i Manda Brkić iz zaseoka Brkić u Kruševu još su u šoku od svega što proživljavaju. Staja je udaljena od kuće, ujutro praktično golim rukama razgrću snijeg da bi došli do nje da bi imali što vidjeti. Noću okoćeno jare ne dočeka živo zoru. Jadna životinja se smrzne i ugiba. Isto tako i druge nejake životinje.
– Petnaest koza i jarića uginulo nam je do sada, plus jedna ovca i koza. Iznad njih je u staji zaledilo i tu nije bilo spasa. Kozlić se okoti, izađe sav mokar. Ne može nejako stvorenje takvo preživjeti hladnoću. Trebalo bi dežurati, ali baba i ja nemamo snage za to, govori sedamdesetpetogodišnji Luka Brkić.
Kalendar janjenja
Treba izdržati još jedan nalet hladnoće, a onda krenuti ispočetka. Viša stručna suradnica sa stočarstvo pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori Ana Grgas ukazuje kako će stočari u budućnosti trebati pokazati profesionalniji pristup.
 – Staje ne smiju biti na udarima vjetra, moraju biti tople i odgovarajuće izolirane kako do ovakvih slučajeva ne bi došlo. Po potrebi treba ih pregraditi, a za izolaciju se može koristiti i sijeno. Također, ne smiju biti tijesne, a to je glavni problem naših staja, govori Grgas.
Propozicije koje treba poštovati su odavno poznate. Podne površine po ovci trebaju iznositi 1,2 do 1,5 metara četvornih, po ovnu od dva do četiri, janjetu 0,5 metara četvornih. Treba ukalkulirati i površinu za hranidbeni hodnik. Temperatura zraka mora biti minimalno 5 stupnjeva Celzijevih, maksimalno 21, a optimalna je 15. Relativna vlažnost zraka treba se kretati od šezdeset do osamdeset posto.
Grgas posebno naglašava stručni pristup kod janjenja, odnosno jarenja.
 – Janjenje svaki uzgajivač mora dočekati spremen. Za njega treba osigurati izdvojen kutak, otprilike dva metra četvorna će se ovca ojanjiti i to najmanje tri dana prije dovođenja ovce. A, to znači da odjeljak treba očistiti i potom dezinficirati ovce koje će se ojanjiti treba odvojiti od drugih. Ovčari i kozari bi trebali napraviti kalendar janjenja i jarenja kako bi mogli uspostaviti noćna dežurstva koja su potrebna. S tim pristupom sigurno je da bi štete koje su nastale ovih dana bile daleko manje.

 ŠTETE ZBRAJAJU PO CIJELOJ DALMACIJI

Alarmantne vijesti o stradanju stoke stižu iz cijele Dalmacije. Vrgorački stočari u splitskom zaleđu šalju vapaje za pomoć GSS-ovcima da im pomognu u spašavanju ovaca, u susjednoj Šibensko-kninskoj županiji zbrajaju dosadašnje uginule ovce i pitaju se što će biti s preživjelima.
Na gospodarstvu obitelji Lalić u Čistoj Maloj, na granici s našom županijom, uginulo je više od 60-ak ovaca i janjadi zbog hladnoće i nedostatka sijena. Vlasnik Aleksandar Lalić se boji da je to tek početak jer se očekuje nastavak lošeg vremena te će pašnjaci i dalje ostati pod snijegom.