Poduzetnički duh preživio olujnu buru

Vjerujem da od marikulture čovjek može zaraditi pristojnu plaću. Na istom polju podignut ću novo, samo sada ću raditi na drugačiji način. Stavit ću duplo teže blokove i polje ću postaviti na isti način na koji je ovo staro okrenula bura, govori uzgajivač dagnji Ivica Trošelj kojemu je bura uništila uzgajalište
Stanje je gore nego što sam mislio. Sve dagnje su otresene, konzumne i mlađ, sve! Treba krenuti od početka. Od ovog uzgajališta jedino se isplati uzeti konopce, govori Ivica Trošelj iz Selina kojemu su prošlog tjedna udari olujne bure uništili uzgajalište dagnji u Selinama. Orkanska bura koja je na mahove dostizala brzinu od 180 kilometara pomaknula je pojedine dijelove uzgajališta teškog više od pedeset tona za 130 metara od njihova prvobitnog položaja. Ipak ni katastrofalno djelovanje bure nije uništilo Trošeljev poduzetnički duh jer on planira krenuti ispočetka.
Dragocjeno iskustvo
O snazi bure koja je puhala najbolje svjedoči to što je pomaknuto dvanaest blokova svaki težine 800 kilograma plus osam linija školjki svaka teška po pet tona. Za Trošelja i njegovu obitelj koja je u cijeli posao uložila 300.000 kuna vlastitog novca, ovo je bio jak udarac u najnezgodnijem trenutku. Ovo im je bila druga godina uzgoja i trebali su prvi put izbaciti na tržište dagnje. Sve je bilo spremno za potpisivanje ugovora s jednom renomiranom tvrtkom, ali onda se u cijelu priču upetljala priroda. Rizik poslovanja koji je nemoguće izbjeći, a koji se u ovom slučaju nije mogao pokriti osiguranjem. Trošelj kaže da bi ga napravio, ali se osiguravajuća društva ne žele baviti poslovima ovog tipa.
– Vjerujem da od marikulture čovjek može zaraditi pristojnu plaću. Na istom polju podignut ću novo, samo sada ću raditi na drugačiji način. Stavit ću duplo teže blokove i polje ću postaviti na isti način na koji je ovo staro okrenula bura. Gledam sada bove i ništa se nisu pomakla od prošle sedmice. To je, dakle, najbolji položaj, govori Trošelj, inače otac dvoje djece.
Trošeljeva hrabrost nije hrabrost Don Quijota koji juriša na vjetrenjača. To je realan poduzetnički potez jer Zadarska županija, osobito Novigradsko more i Velebitski kanal pružaju odlične uvjete za uzgoj školjki koji bi se mogao utrostručiti. I potražnja postoji. Naime, u Hrvatsku se uvoze danje iz Italije i Španjolske. Ako se jednom Talijanu i Španjolcu isplati proizvesti dagnje i dovesti ih u Hrvatskoj, zašto se to isto ne bi isplatilo ispod Velebita, kako kažu zadrugari okupljeni u Poljoprivrednu zadrugu Paklenica.
Ekonomska računica postoji kao i uvjeti za uzgoj školjaka u pojedinim područjima. Naravno, rizici su uvijek neizbježni.
Proizvodne mogućnosti
– Područja s dotokom slatke vode su važna za uzgoj školjkaša, pogotovo onih koji se ne ukopavaju u pijesak. Razlog jest jer njihov prirodni neprijatelj, zvjezdače, ne podnose boćatu vodu. U Zadarskoj županiji tradicionalno uzgajalište jest Novigradsko more. Ono je nepovoljno sa stajališta velikih dotoka slatke vode iz Zrmanje i Karišnice što dovodi do ugibanja školjki. To se može zaobići određenim tehnološkim rješenjima, ali to poskupljuje proizvodnju, kaže načelnik Odjela za ribarstvo HPK Lav Bavčević te nastavlja:
– Zahvaljujući novim tehnologijama uzgoja na plutajućim parkovima stvorila se mogućnost uzgoja u podvelebitskom dijelu, od Rovanjske do Rta Pisak. Zbog dobrih uvjeta ova zona je temeljem studije korištenja i zaštite mora i podmorja Zadarske županije uvrštena u zonu prioriteta za uzgoj školjkaša. Ograničavajući faktor su jaki vjetrovi zbog kojih se svi boje izaći na otvorenije more. Trenutačno je dana koncesija za uzgoj 400 tona školjki, a vjerojatno bi se moglo uzgajati oko tisuću tona.
Bavčević ističe kako ozbiljan razvoj uzgoja školjaka treba pratiti određena obalna infrastruktura. Upravo uzgajivači često negoduju kako su im izgradnju onemogućila nadležna ministarstva koja štite obalni pojas. Međutim Bavčević kaže kako je dopuštena gradnja ako je nužno povezana s određenom djelatnošću. Rješenje problema uzgajivača vidi u jačem angažmanu lokalne samouprave.
Očigledno je da uvjeti za razvoj školjkarstva na podvelebitskom području postoje unatoč problemima s kojima se Trošelj suočio. Postoji domaća potražnja, a tu su i turisti u sezoni. Sigurno je da će u budućnost, ulaskom Hrvatske u EU, hrvatske granice biti otvorenije stranim proizvođačima s razvijenijom tehnologijom uzgoja, međutim pitanje je hoće li se njima isplatiti preuzeti sve rizike transporta velikih količina sa svojih uzgajališta na hrvatsko tržište.