Petak, 19. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

11 C°

Etičnost sadržaja ostaje gorući problem internetskih glasila

Autor:

09.03.2009. 23:00
Etičnost sadržaja ostaje gorući problem internetskih glasila

Foto: Vedran SITNICA



U razdoblju istraživanja koje je provedeno u prosincu 2007. i siječnju 2008. potvrđena je osnovna postavka po kojoj mrežna izdanja hrvatskih dnevnih novina Jutarnji list, Večernji list i 24 sata ne posvećuju dovoljno pozornosti etičnosti sadržaja. U njima se svakodnevno mogu pronaći govor mržnje, klevete i izricanje stavova o osobama, skupinama i pojavama bez dokaza, kao i podaci bez provjere iz više izvora, a jezik s prostotama i psovkama prevladava u čitateljskim objavama, kaže dr. sc. Đorđe Obradović
Asistent Sveučilišta u Dubrovniku Đorđe Obradović, diplomirani novinar i kapetan duge plovidbe, obranio je doktorsku disertaciju “Etičke dvojbe u mrežnim izdanjima dnevnih listova” na Sveučilištu u Zadru 26. veljače. Na Sveučilištu u Dubrovniku Obradović radi od osnutka studija Mediji i kultura društva 2004. otkad vodi stručne radionice iz novinskog i agencijskog izvješćivanja, pisanja za tjednike i časopise i uređivanja novina. Voditelj je preddiplomskog studija “Mediji i kultura društva” na Sveučilištu u Dubrovniku, izvršni urednik znanstvenog časopisa Medianali i voditelj Medijskog istraživačkog centra Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku. Do dolaska na Sveučilište bio je zapovjednik broda, jer se 12 godina bavio i drugim zanimanjem za koje se obrazovao, a od 1983. do 1992. radio je u Dubrovačkom vjesniku na novinarskim i uredničkim poslovima i surađivao s mnogim drugim listovima.
“Divlji zapad”
Zbog čega ste se odlučili za ovu temu doktorata?
– Internet se u ovom trenutku može usporediti s “Divljim Zapadom”. Na tim nepreglednim prostranstvima i bespućima vlada zakon jačega. Skriveni anonimnošću i lažnim imenima ili zaporkama, pojedinci pokazuju niske strasti i vrijeđaju druge zbog njihove rase, vjere, narodnosti, političkih uvjerenja, svjetonazora, klubova za koje navijaju, glazbe koju slušaju ili zbog toga što pripadaju manjinskim skupinama (ne samo u etničkom, nego općem smislu) ili samo zato što misle drukčije. Želio sam istražiti stvarno stanje i ponuditi rješenja kako bi se dostignuta kulturna razina u društvu prenijela i u nove medije. Tehnologija napreduje strelovitom brzinom i njezina dostupnost ljudima nije upitna, ali zato etičnost sadržaja ostaje gorući problem internetskih glasila. Budući da spadam među one koji mogućnosti što ih je donijelo umreženo društvo promatraju i rabe kao blagodat, odlučio sam se pokušati smanjiti negativnosti koje ista ta tehnologija donosi. Imao sam u vidu da za zlo koje se širi internetskim bespućima nije kriva informacijska tehnologija, kao što automobili i ceste sami po sebi nisu krivi za poginule i ozlijeđene, nego oni koji ih nepravilno koriste. Usporedno tome primjeru, kao što je nužno poznavati prometna pravila da se ne bi ugrožavalo druge sudionike u prometu, jednako tako je potrebno poznavati pravila u javnom komuniciranju kako se ne bi kršila ljudska prava drugih internetskih korisnika.
Zašto ste se opredijelili za istraživanje mrežnih izdanja dnevnih listova, a ne nekih drugih portala koji nemaju svoj tiskani oblik?
– Taj su mi izbor nametnuli tema etičnosti javnih objava, kao i rezultati prethodno provedenih istraživanja. Od internetskih portala koje su osnovali inženjeri elektrotehnike, računalstva ili drugih struka izvan novinarske, na kojima priloge objavljuju autori koji se nikad nisu susreli s novinarskom etikom, nije moguće očekivati previše. Ali, hrvatski nacionalni dnevni listovi Vjesnik, Jutarnji list, Večernji list i 24 sata, čija sam mrežna izdanja istraživao, morali bi i u internetskom obliku poštovati pravila struke i uređivati i javne objave kao što uređuju pisma čitatelja u osnovnim izdanjima na papiru. Ovo je jako važno jer su mnoga hrvatska i inozemna istraživanja već pokazala da zadnjih godina u vodećim hrvatskim novinama gotovo da i nema govora mržnje, rasne, vjerske, nacionalne ili seksualne diskriminacije u najgorim oblicima.
Bi li uređivanje čitateljskih objava povrijedilo pravo slobode govora?
– Banalne ispovijesti i iznošenje tuđeg “prljavog rublja” pred oči javnosti, mnogostruko su se povećali razvitkom mrežnih glasila i njihovih mogućnosti odašiljanja multimedijalnih sadržaja. Snimanjem skrivenim kamerama, bilo posebno namijenjenima za tu svrhu ili priručnih s dlanovnika i mobilnih telefona, u javnim zahodima, svlačionicama u trgovinama odjećom i na ostalim mjestima na kojima ljudi imaju pravo na zaštitu od pogleda drugih, i potom prikazivanje u mrežnim glasilima, grubo se izruguje pravu na slobodu izražavanja jer ugrožava pravo drugih na privatnost. Voajerstvo, kao nepristojno zavirivanje u intimu drugih ljudi, bilo je i ostalo nemoralno, a u pojedinim državama i kažnjivo djelo. Mnoga suvremena mrežna glasila voajerstvo nude kao prevladavajući sadržaj pa se tim više nameće potreba za stalnim preispitivanjem granice između prava za informacijama i prava drugih ljudi na privatnost. Etika postaje važnija nego ikad, a etičnost u virtualnome svijetu nije više samo zadatak pošiljatelja, nego i primatelja poruka, tim više što primatelj u mrežnim glasilima postaje i sam komunikator, pošiljatelj poruka kad god osjeti potrebu.
Bez etičnosti
Kakvo je stanje u mrežnim izdanjima hrvatskih nacionalnih dnevnih listova?
– Nažalost, nije ni blizu tako dobro kao u tiskovinama. U razdoblju istraživanja koje je provedeno u prosincu 2007. i siječnju 2008. potvrđena je osnovna postavka po kojoj mrežna izdanja hrvatskih dnevnih novina Jutarnji list, Večernji list i 24 sata ne posvećuju dovoljno pozornosti etičnosti sadržaja. U njima se svakodnevno mogu pronaći govor mržnje, klevete i izricanje stavova o osobama, skupinama i pojavama bez dokaza, kao i podaci bez provjere iz više izvora, a jezik s prostotama i psovkama prevladava u čitateljskim objavama. To se ne odnosi i na Vjesnik zato što se njegovo mrežno izdanje u razdoblju istraživanja uopće nije prilagodilo novom mediju i ostvarilo višesmjerno komuniciranje u stvarnome vremenu, nego je ostalo na jednosmjernom komuniciranju poput tiskanoga izdanja. Istraživanjem je potvrđeno i da je provjera neetičnosti sadržaja u porukama čitatelja vrlo loša, ili uopće ne postoji.
Što će se zbiti s novinama i novinarstvom kao profesijom kad su postali manjina u odnosu na broj autora javnih objava različitih struka?
– Novine ne mogu pratiti elektroničke medije, a posebno internetska glasila, u brzini prvenstveno zato što se prijevoz od tiskare do prodajnih mjesta neće moći ubrzati nekoliko desetaka puta nego tek nekoliko desetaka postotaka. Priprema i tisak također zahtijevaju vrijeme pa je bliska budućnost novina u specijalizaciji u odnosu na interese njihovih čitatelja, i u besplatnim tiskovinama koje će se dijeliti po trgovinama i zgradama, a financirati oglasima. Zato tjednici, dvotjednici i mjesečnici o automobilima, računalima, kuhanju, modi, sportu i mnoga druga specijalizirana izdanja zasad se lakše odupiru padu čitatelja od informativnih dnevnih novina čije su vijesti zastarjele u odnosu na internetska izdanja još dok se tiskaju. Budućim poboljšanjima kvalitete elektroničkog papira i snižavanjem cijena velikih ekrana novinski sadržaj lako može prijeći u drugi oblik, što znači da novinarstvo kao profesija neće biti upitna. To je lako i dokazati upravo zbog nemjerljivo velikog opsega internetskog komuniciranja. Mogućnost da milijuni ljudi diljem svijeta mogu objavljivati što god žele svima drugima upravo zbog toga golemog broja koji će se s godinama sve više približavati broju ukupnoga stanovništva, ujedno predstavlja i ograničenje jer će mnoge poruke u tom mnoštvu pročitati samo njihovi autori. Zato će i dalje postojati glasila i novinari koji će obavještavati različite javnosti o onome što se zbiva. Glasila koja budu vjerodostojna, imat će zavidan broj ozbiljnih korisnika poruka, a ostala će privlačiti pojedince i skupine kojima nije važna istinitost nego niske strasti zadovoljavaju i čitanjem neetičnih priloga i uživaju u voajerstvu, kao što ima i pojedinaca i skupina koji slične strasti zadovoljavaju pedofilskim, terorističkim ili ostalim sadržajima, protivnima ne samo moralu, nego i zakonima.
Vaša disertacija ima 384, a s prilozima 446 stranica. U njoj ste citirali 245 knjiga i znanstvenih radova, 39 mrežnih izvora… Koliko Vam je vremena trebalo da je završite i čime ste se sve služili?
– Etičnost u internetskim glasilima počeo sam proučavati početkom 2005. a opsežnija prethodna istraživanja prije završnoga proveo sam 2006. i 2007. Širina teme zahtijevala je proučavanje velikog broja knjiga od kojih mnoge nisam ni citirao jer sam morao paziti i da ne premašim maksimalni opseg za doktorske radnje u društvenim znanostima. Budući da se radi o novome području nisam našao odgovarajući predložak pa sam osmislio vlastitu metodu analize sadržaja mrežnih glasila. Sve skupa, na disertaciji sam radio četiri godine, usporedno s polaganjem ispita na doktorskom studiju.
Oslobođeni ste izrade magistarskog rada. Je li to bilo zbog prosjeka ocjena na prve dvije godine poslijediplomskog studija od 4,8 i čiste petice na trećoj, doktorskoj godini?
– Prosjek ne bi bio dovoljan. Uvjeti prelaska s magistarskog na doktorski studij po starim programima, kao što je Poslijediplomski studij iz informacijskih znanosti na Sveučilištu u Zadru, zakonski su propisani. U međuvremenu sam objavio knjigu, znanstvenu monografiju o novinaru Rudimiru Roteru “Otkrivanje Rotera” i nekoliko znanstvenih radova, što je zamijenilo izradu magistarskog rada.
Višesmjerno i asimetrično komuniciranje
Ima li Vaša disertacija još neki doprinos znanosti osim Vaše metode analize sadržaja?
– Povjerenstvo za obranu doktorske disertacije koje su činili profesori Sveučilišta u Zadru i Sveučilišta u Dubrovniku koje su činili prof. dr. sc. Josip Vidaković, doc. dr. sc. Nada Zgrabljić Rotar i prof. dr. sc. Stjepan Malović je u svojim izvješćima istaklo da sam pobio priželjkivani i u teoriji prevladavajući, a nikad ostvareni model dvosmjernog simetričnog komuniciranja, utvrdio i brojčanim pokazateljima dokazao da komuniciranje od pojave novih medija može biti samo višesmjerno i asimetrično. Također, izvedenim dokazima pokazao sam da postojeće teorije o utemeljenju etike novih medija iz etike novinarstva praktično vrlo malo vrijede i više predstavljaju inerciju u razmišljanju nego stvarno poznavanje virtualnoga svijeta koji su stvorili novi mediji i koji postoji usporedno sa stvarnim.
Možete li to objasniti?
– Budući da su komunikatori u novim medijima svi koji imaju internetski pristup, a ne samo novinari, etiku novih medija moguće je zasnovati samo na medijskom odgoju kroz obrazovni sustav, kućnom odgoju s naglaskom na ponašanje prema drugim ljudima, religijskom odgoju o odgovornosti za javni govor, općim ljudskim pravima, općoj etici i tek malim dijelom na etici novinarstva. Sveopća dostupnost medija i višesmjerno komuniciranje kao stvarnost, a ne vizija nečega što tek treba ili bi trebalo doći, u kojemu primatelji poruka postaju pošiljatelji, a pošiljatelji primatelji, u kojemu se broj komunikatora u samo desetak godina povećao stotinama tisuća puta, nameće potrebu da se odgoj za medije uvede kao dio nastavnoga procesa već u osnovnoj školi. Djeca su izložena svakakvim medijskim sadržajima i kao što sama ne mogu steći naobrazbu iz matematike, stranih jezika ili prometne kulture, isto tako im treba pomoć za razumijevanje medijskih sadržaja i stjecanje dobroga ukusa. Samo osobe odgojene da prepoznaju i razlikuju što je dobro, a što je zlo, da znaju vrijednost i umjetnost odvajati od kiča i pornografije, mogu u ulozi pošiljatelja poruka i same stvarati primjerne medijske sadržaje koje uz istinitost i točnost kao preduvjete, promiču dobar ukus, poštovanje ljudskih prava i uvažavanje potreba drugih ljudi. Nečija sloboda prestaje onda kad počne ugrožavati slobodu drugih. Dakle, nečija sloboda ne uključuje mogućnost da netko radi što mu padne napamet, primjerice ona ne uključuje ubijanje drugih ljudi, ni oružjem, ni riječima. Isto je sa slobodom javnoga govora – ona ne uključuje govor mržnje i klevetanje drugih ljudi bez ikakvih dokaza.
Religija i znanost
Obično se tvrdi da religija i znanost ne mogu zajedno, a Vi se pozivate i na nju kao na osnovu utemeljenja etike novih medija? Čak ste u disertaciji citirali radove papa Benedikta XVI. i Ivana Pavla II.?
– U tri četvrtine svijeta ljudi će prije dobiti ili su dobili internetsku vezu nego će se susresti s etikom novinarstva. Mnogima od njih roditelji ne znaju ni pisati pa se ne može očekivati da ih mogu odgajati za kulturnu uporabu medija. Zbog toga su religije, a u ovome slučaju njihov dio koji govori o potrebi izricanja istine i odgovornosti za javnu riječ, presudno važan za podizanje uljudbene razine u komuniciranju posredstvom novih medija. To sam u disertaciji potkrijepio primjerima odredaba protiv klevete i zalaganja za istinu u velikim svjetskim religijama od starog vijeka do današnjih dana.
Može li Vaša opsežna disertacija imati ikakvu praktičnu primjenu?
– Pitanje je posve umjesno i trebalo bi ga postavljati znanstvenicima kad se govori o njihovim radovima. Kao što je odavno poznato da nema dobre prakse bez dobre teorije, isto tako, ako neko znanstveno djelo nema praktičnu primjenu, onda je upitna i njegova teorijska vrijednost. Praktična primjena moje disertacije moguća je raspravom o izmjenama medijskih zakona i Kodeksa časti Hrvatskog novinarskog društva koje sam predložio zato što one uvažavaju postojanje novonastale virtualne stvarnosti kao posljedice razvitka novih medija, što sad nije uopće ili nije cjelovito propisano. Predložio sam i uvođenje u diplomsku sveučilišnu nastavu kolegija “Medijska kultura” i “Etika novih medija” prema programima koje sam osmislio. Također, pišem udžbenike za te predmete pa će i to biti praktična primjena disertacije.
Namjeravate li se nastaviti baviti ovom tematikom i čime ste trenutno zaokupljeni?
– Pisanje udžbenika za „Medijsku kulturu” i „Etiku novih medija” je upravo tematika moje disertacije. Istražujem mogućnosti primjene moje metode analize sadržaja i na objave u odnosima s javnostima i to ne samo u novim, nego i klasičnim medijima poput letaka i plakata. Sveučilišni predmet „Medijska kultura” dao bi višu razinu naobrazbe profesionalnim komunikatorima i odgajateljima mladih naraštaja obrazujući ih u etičkoj uporabi medija i odgovornosti u pripremi medijskih priloga kao temelju demokratske medijske kulture, ali i suvremenog društva uopće jer ono jest i demokratsko i medijsko u isto vrijeme. Potrebu za pokretanjem novoga kolegija i odvajanjem etike novih medija od etike novinarstva posljedica su tehnološkoga razvitka, ostvarenoga višesmjernog komuniciranja i stvarnoga stanja u mrežnim glasilima. Provedeno istraživanje pokazalo je da je upravo u novim medijima, u čitateljskim objavama koje opsegom i brojem mnogostruko premašuju novinarske priloge, već dostignuta razina etičnosti medijskih priloga srozana do samoga dna pa, umjesto da se još više uvažava druge ljude i njihove potrebe, promiču se govor mržnje, uvrede, klevete, netolerancija i krše ljudska, a među njima posebno jako manjinska prava. To više nije slučaj ili nije ni u približno tolikoj mjeri u klasičnim medijima, pa je, uz potrebu izučavanja etike novinarstva na preddiplomskim studijima i deontologije medija na diplomskim, potrebno uvesti i etiku novih medija, prije nego govor mržnje, uvrede i klevete u mrežnim glasilima ne postanu navika i nešto uobičajeno, na što se ne treba obazirati nego prihvatiti kao nepopravljivo i vječno stanje. Da su ljudi u svojoj povijesti zlo, mržnju, proganjanje drugih, ubijanje neistomišljenika i potiranje prava ostalih prihvatili kao nepopravljivo i vječno stanje, vjerojatno bi još uvijek živjeli u pećinama i jeli jedni druge. Povijest uči da ni jedan pomak u širenju ljudskih prava nije došao ni brzo ni lako, ali samo zbog toga ne valja se predati i ništa ne činiti. Naobrazbom za etičnu uporabu novih medija društvo može postati samo bolje, a medijske poruke dostići postignutu razinu uljudbe i ljudskih prava u roku koji nije kratak niti ga je lako odrediti, ali tom cilju svakako treba težiti.


 OBJAVLJENA DJELA


Đorđe Obradović objavio je znanstvenu monografiju Otkrivanje Rotera, 12 znanstvenih i stručnih radova, dramu Kapetan Miško i zbirku priča iz života pomoraca Prva žena, zbirku priča Stradanje Dubrovnika koja je objavljena u šest izdanja na hrvatskom i po dva na engleskom i njemačkom jeziku, te pripovijetku Vučkova mijena. Autor Božidar Novak uvrstio je Stradanje Dubrovnika među zapažene knjige o Domovinskom ratu u enciklopedijsko djelo Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću. Obradović je urednik i koautor zbornika radova Djelo novinara Rudimira Rotera, njegova bilješka Moć praštanja izabrana je u svjetsku antologiju kratkih priča Versoehnung ist moeglich izdanu u Švicarskoj 2000., a novinarski napisi objavljeni su mu i u zbornicima Glas iz Dubrovnika i Ratna izdanja Dubrovačkog vjesnika. Koautor je i knjige Utjecaj globalizacije na novinarstvo.




 VIDAN NAPREDAK ZADRA


– Svaki dolazak u Zadar predstavlja mi novo ugodno iznenađenje zato što na svakome koraku niču nova zdanja, a napreduje i Sveučilište otvaranjem novih i jačanjem tradicionalnih studija. Zahvaljujući i autoputovima prema Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku, Zadar je opet postao sjecište svih putova, kao što je bio u vrijeme Rimskog Carstva, o čemu zadarske studente informacijskih i komunikacijskih znanosti do najmanjih sitnica upoznaje prof. dr. sc. Josip Vidaković – kaže dr. sc. Đorđe Obradović.