Vazmeno trodnevlje možemo razumjeti i istinski slaviti jedino ako živimo u povezanosti s osobom Isusa Krista koji je sada živ. Naime, Sin Božji je postao čovjekom te umro i uskrsnuo za nas, pobijedivši grijeh i smrt, ističe don Marinko
Pred nama je svetkovina Kristova uskrsnuća, znak pobjede života nad smrću, dobra nad grijehom, svjetla nad tamom. Za Uskrs se povezuju i mnogi simboli, a u povodu toga smo razgovarali s mr. don Marinkom Duvnjakom, ravnateljem Visoke teološko-katehetske škole u Zadru.
Možete nam pojasniti značenje Vazmenog trodnevlja: Velikog četvrtka, Velikog petka i Velike subote?
Vazmeno trodnevlje je srce cijele liturgijske godine, a predstavlja spomen-čin muke, smrti i uskrsnuća Kristova. Kroz posadašnjenje ovih događaja možemo iskusiti tko je Isus Krist za nas. Papa Benedikt XVI. u uvodu svoje knjige “Isus iz Nazareta” govori o načinu na koji osoba Isusa Krista može biti razumljiva za sva vremena, i koje su poteškoće za razumijevanje osobe Isusa Krista u ovom našem vremenu. Ako ne razumijemo osobu Isusa Krista, onda cijelo Vazmeno trodnevlje postaje još manje razumljivo slavlje. Vazmeno trodnevlje možemo razumjeti i istinski slaviti jedino ako živimo u povezanosti s osobom Isusa Krista koji je sada živ. Naime, Sin Božji je postao čovjekom te umro i uskrsnuo za nas, pobijedivši grijeh i smrt.
Vazmeno trodnevlje počinje s bogoslužjem Velikog četvrtka i to je spomen-čin Posljednje večere. Tada je Isus slavio Pashu sa svojim učenicima i utemeljio euharistiju. Pasha je spomen-čin na onaj događaj iz povijesti spasenja kada je Bog izvukao svoj narod iz egipatskog ropstva i doveo ga u slobodu Obećane zemlje. No, ovaj narod kao i cijelo čovječanstvo ima potrebu biti oslobođen od ropstva grijeha i smrti.
Čovjek je napustio Boga, ali Bog nije napustio čovjeka
Koje značenje ima Isusova muka?
Isusovo trpljenje nije samo tjelesno, nego još više trpljenje duše, cijelog njegovog bića koje proizlazi iz njegovog ulaska u smrt. Smrt u kršćanskom smislu ne označuje samo fizičku, tjelesnu smrt, nego iznad svega smrt kao posljedicu grijeha. Čovjek grijehom u dubini svoga bića prekida vezu s Bogom koji je izvor života, ljubavi, dobrote i kuša na duboko egzistencijalnoj razini smrt svoga bića. Ne prestaje postojati, ali nema više vječnoga, neuništivoga života u sebi. Sada kada je kušao smrt, ovaj čovjek ne želi umrijeti, plaši se smrti i pretvara se u idolopoklonika, to jest ako mu život više ne dolazi od Boga traži život u stvarima i osobama, iz njih želi izvući život za sebe, pretvara se u nepopravljivog sebičnjaka, pohlepnika, postaje rob grijeha, zla. Živi za sebe, ne može drugačije. Ubija ga besmisao, osamljenost, trpljenje i smrt.
Čovjek je napustio Boga, ali Bog nije napustio čovjeka. Poslao je svoga Sina koji je postao čovjekom i koji uzima na sebe posljedicu grijeha cijelog čovječanstva: ulazi u ovu napuštenost, osamljenost, odbačenost, smrt bića. Isus trpi ovu odijeljenost od Boga Oca, ulazi u tamu besmisla i smrti. Zato se Isus u Getsemaniju znoji krvavim znojem. Mel Gibson u filmu “Pasija” je vrlo dobro uspio izraziti tjeskobu i grč, možemo reći bol duše koja se očituje toliko da se i tijelo znoji krvlju. Ali Isus Krist je nevini jaganjac, nije učinio ništa zla, nije imao grijeha. Zato ga smrt nije mogla zadržati, svojom smrću uništio je smrt. Našu smrt. Uskrsnuo je! Pobijedio je smrt!
Za Uskrs se povezuju i mnogi običaji, bojanje pisanica, pripremanje uskrsnih pogača, itd. Možete pojasniti njihovu simboliku u svjetlu uskrsnih poruka?
Običaj koji je posebno vezan uz Uskrs je blagoslov jela. Blagovanje hrane u sklopu proslave vazmenog otajstva je eshatološki znak, to jest znak vječnosti, nebeske gozbe. Ljudi koji su okupljeni oko stola trebali bi biti u zajedništvu, ljubavi i radosti. To je slika punine života. Kao što imamo potrebe hraniti svoje tijelo, jesti, tako imamo potrebu nasititi svoju dušu. To jest, naš životni apetit seže puno dublje, imamo potrebu za ispunjenjem duhovnih, najdubljih unutarnjih apetita za puninom života i sreće. Čovjek želi sreću koja nikad ne prestaje, a to može čovjeku smo Bog darovati.
Uskrs potiče na potrebu obiteljskog zajedništva, posebno oko stola. Sjesti za stol s nekim je i znak pomirenja i zajedništva. Obitelji bi trebale sebi posvijestiti kada blaguju hranu koju su nosili na blagoslov, da je to prilika za međusobno istinsko pomirenje. Tako blagovanje postaje znak ljubavi i zajedništva, za što je čovjek stvoren i prema čemu teži. Punina ovog zajedništva, života i Božje ljubavi će se ostvariti tek u nebu, u nebeskom kraljevstvu, a čiji je ovo sada znak koji posvješćuje smisao našeg zemaljskog puta.
Mladi su naša savjest, naša slika
*Kako se Kristovo uskrsnuće uprisutnjuje u životu vjernika?
Uskrsnuće nije samo jedan događaj iz prošlosti, nego se radi o događaju koji Crkva trajno naviješta, propovijeda i slavi po euharistiji i sakramentima. Uskrsnuće se zapravo po tome uprisutnjuje, posadašnjuje i zahvaća sada u život ljudi koji se otvaraju ovom navještaju.
Čovjek ima svijest o svom postojanju, zna da postoji i jedini od svih stvorenih bića može odgovoriti na pitanje smisla života i smrti. Čovjek je jedino smrtno biće jer se može suočiti sa smrću prije svoje vlastite smrti. Dakle, on se pita zašto živi, zašto umire? Pita se i o ispravnosti svojih čina. Je li nešto dobro ili zlo? Svatko od nas ima potrebe znati odgovor na pitanje: “Zbog čega živim, koji je smisao moga života? Zašto postojim, zašto trpljenje i smrt? Postoji li život vječni, punina života, prava istinska ljubav ili je sve usmjereno samo ostvarenju sebičnih interesa?” Ukoliko ne nalazi odgovor na ova pitanja, njegov je život na neki način duboko uništen i postaje nepodnošljiv. Onda ovaj čovjek mora bježati od sebe otuđujući se, bježati u zaborav, ne postavljajući sebi ova pitanja, bježi u posao, zabavu, itd. Ne može prihvatiti bijedno stanje ljudske egzistencije prožeto trpljenjem, osamljenošću, pohlepom, mržnjom, nasiljem,… I onda pokušava ovo promijeniti svojim silama, dakle, sve svoje napore ulaže u to da ovdje na zemlji stvori bolji, savršeni svijet. No, to nije moguće ostvariti. Povijesno nam iskustvo potvrđuje da sve velike priče, ideologije završavaju neslavno. Čini se da je najjednostavnije dokinuti svijest o sebi, nestati na trenutak, pobjeći, ubiti se u alkoholu, drogi. Nakon ovakvog iskustva, trpljenje postaje još dublje i život postaje još nepodnošljiviji. Mladi su naša savjest, naša slika. U njima se jasno očituje činjenica da je životni ideal koji im nudi svijet odraslih u sebi isprazan.
Čovjek ima potrebu otkrivati smisao svog postojanja, ima potrebu otkriti da je pozvan na uskrsnuće i život vječni, da postoji Bog koji nas ljubi i da nismo sami.
Bog koji nam je sve povjerio
Često puta današnji čovjek živi u otuđenju od sebe, drugoga i od Boga. Također, usred egoizma, sebičnosti, materijalizma i želje za dobitkom, čovjek može trpjeti duboku unutarnju egzistencijalnu krizu. Pojasnite?
Danas će malo tko za sebe reći da je materijalist. Sljedeća rečenica koja se najčešće čuje je: “Ne može se drugačije, i ako sam neprestano ne radiš i ne osiguraš se, gotov si, vrijeme će te pregaziti.” Zapravo ovim riječima želi se podcrtati činjenica da ne postoji dovoljno solidarnosti i zajedništva. Sve se promatra kroz borbu za opstanak u kojoj nema milosrđa. Ta stvarnost uništava svakog čovjeka, pa i onog koji ima dobara ovoga svijeta u izobilju. Čovjekov problem nije u tome koliko ima, jer čovjek koji ima više novaca ne znači da ima i više sigurnosti. To jest, bogatstvo ne donosi nužno zadovoljstvo u životu. Novac može biti opterećenje i izvor idolatrije… Čovjek s lakoćom živi ako je naviknut prihvaćati sa zahvalnošću ono što ima. Kršćanstvo ne kaže da čovjek ne treba raditi, nego ga poziva da se na pravi način odnosi prema materijalnim dobrima pouzdavajući se u Boga, jer u svojoj životnoj borbi nije sam. Postoji Bog koji nam je sve povjerio i sve proviđa. Imamo potrebe iskusiti da Bog doista proviđa, da to nije jedna fraza. Kršćanin bi u svom životu trebao iskusiti činjenicu postojanja Boga koji se brine za njega.
Bezinteresna ljubav
U današnje vrijeme sve se češće govori o posljedicama globalne krize i recesije, mnogi ostaju bez posla. Koji je odgovor Crkve na ovo stanje?
Crkva nije nekakva humanitarna organizacija koja bi trebala rješavati ovu krizu na ekonomski način. Nažalost, Crkva se često u javnosti doživljava isključivo kao jedna ljudska organizacija koja bi temeljno trebala imati humanitarnu dimenziju. No, Crkva nema samo ljudsku dimenziju, nego i božansku. Ona je djelo Duha Svetoga i ima svoju duhovnu dimenziju koja upućuje na njezino temeljno poslanje: pozvana je uprisutniti Krista u ovome svijetu kako bi ljudima donijela vjeru u dobrotu, ljubav, uskrsnuće i život vječni – pokazujući da postoji prava istinska ljubav, da nije sve u novcu.
Svatko može sebi postaviti pitanje: “Postoji li bezinteresna ljubav ili je sve samo interes? Koliko tražimo isključivo probitak ovdje na zemlji ugađajući samo sebi i svojim prohtjevima, a koliko smo usmjereni nebeskim dobrima?” Crkva treba ne samo naviještati, nego svojim životom svjedočiti i uprisutniti bezinteresnu ljubav koja sebe potpuno daje do smrti, što svakako uključuje razdiobu materijalnih dobara. Isus Krist je sebe dao potpuno, najprije se lišio svoje slave, on se osiromašio radi nas i umirući na križu dao je svoj život iz ljubavi prema nama.
najnovije
najčitanije
Nogomet
Tužna obljetnica
Prije 16 godina stradao je Hrvoje Ćustić
Zadar
RADNO VRIJEME
Pogledajte kako rade trgovine na Veliku subotu, Uskrs i Uskrsni ponedjeljak
INFOteka turizma
SPOMENIK KULTURE
Sv. Nikola napokon sjaji novim sjajem
INFOteka turizma
SKRIVENI BISER PAŠMANA
Ostaci bizantinske tvrđave iz 6. stoljeća ponovno će vrvjeti žamorom i posjetiteljima
Zadar
KONCERT
Jet Set Band na Uskrsni ponedjeljak na Narodnom trgu
Scena
DAO PODRŠKU BABY LASAGNI
URNEBESNI VIDEO ZADARSKE LEGENDE Pogledajte kako Grdović pleše na Rim Tim Tagi Dim!
Zadar
PREDBLAGDANSKA PONUDA
BILI SMO NA ZADARSKOJ TRŽNICI I RIBARNICI: ‘Prodaja ide slabo, mislim da su centri učinili svoje…’
Plodovi zemlje i mora
NAJULOV 2024.
IMPRESIVAN ULOV DOMAGOJA BAŠIĆA: ‘Samo što san spustija skosavicu u more, bum…’
Zadar
ĐIR PO KVARTU
ĐIR PO KVARTU (6) Kanalizacija na Ploči trebala bi biti prioritet: ‘To je sramota. Nervira me kad…’
Crna Kronika
KRAĐE