Steven je jedan simpatičan lik koji se dobro uklopio u “pučki spektakl” zvan “Od Foše do Atlantide”. Sjajan ansambl u Zadru na čelu s Jasnom Ančić i Mirkom Šatalićem, sposoban je igrati još zahtjevnije komade
Zadarskog glumca Ivicu Pucara ljepši spol pamtit će po ulozi pjesnika i novinskog urednika Vjenceslava Radića u hrvatskoj sapunici “Ponos Ratkajevih”, no ništa manje zapažene uloge nije ostvario ni u serijama “Zakon ljubavi”, “Najbolje godine”, “Obični ljudi” ili “Stipe u gostima”. Ipak, kako glumac sam priznaje, kazalište je njegova najveća ljubav kojoj se u posljednje vrijeme sve više posvećuje.
Pucara smo u Zadru posljednji put gledali s Glumačkom družinom “Histrion” u komediji “Mjehur od sapunice”, a prije toga i u ulozi Stevena u zadarskoj produkciji “Od Foše do Atlantide”. Što misli o daskama, a što o kamerama, razmišlja li o povratku u Zadar i kako ocjenjuje rad zadarskog kazališta? Sve to glumac nam je otkrio u razgovoru između uloga u brojnim predstavama, a prije novog zadarskog gostovanja u četvrtak kada će opet zaigrati Stevena.
100 posto kazalište
U Zadru ste nedavno gostovali s komedijom “Mjehur od sapunice” koja prikazuje svijet spletki iza ugašenih kamera sa setova sapunica. Osim što nas je predstava nasmijala, publika se zasigurno i zapitala koliko istine ima u onom što smo vidjeli. S obzirom da imate iskustva sa snimanja dramskih serija možete li nam otkriti kakva je atmosfera na setovima telenovela?
– Vjerovali ili ne, ali većina scena u “Mjehuru” je zasnovana na istinitim situacijama. Nismo puno izmišljali, gotovo ništa. Situacije u predstavi mogu se činiti karikiranima, ali svatko tko je ikada sudjelovao u izradi tipičnog televizijskog igranog proizvoda može posvjedočiti o njihovoj autentičnosti.
U širem kontekstu “Mjehur od sapunice” zapravo prikazuje stvarnost i društvo u kojem živimo. “Mjehur od sapunice” zapravo prikazuje bilo koji “proizvodni proces našeg društva”. Proces je sapunica a proizvod – mjehur. A što se tiče atmosfere, glumci uvijek dobro surađuju, jer na kraju krajeva mi smo ti koji su u kadru i u cilju nam je da budemo što bolji.
Sapunice ili kazalište?
– Kazalište. 100 posto. Da moram birati ili-ili, uvijek bi to bilo kazalište
Što vas je privuklo snimanju sapunica? Sad iza sebe imate određeni broj uloga u telenovelama: kako birate ulogu, po čemu znate da je neka uloga baš ona prava za vas?
– Biram često po intuiciji. Na kraju se uvijek ispostavi da treba sebe slušati, onaj glas iznutra.
U posljednje vrijeme ipak ste aktivniji u kazalištu. U razmaku od mjesec dana gledali smo vas u dvije predstave na zadarskoj pozornici. Jedna od njih je zadarska produkcija “Od Foše do Atlantide”. Kako ste se snašli i ulozi Stevena? Kako vam je “legla” predstava?
– Istina, u zadnje vrijeme igram puno u kazalištu i to je dobro. Igram u Zagrebu, Varaždinu, Zadru… to je ono za što su glumci školovani.
Steven je jedan simpatičan lik koji se dobro uklopio u “pučki spektakl” zvan “Od Foše do Atlantide”. Sjajan ansambl u Zadru na čelu s Jasnom Ančić i Mirkom Šatalićem, sposoban je igrati još zahtjevnije komade.
Rado bih igrao u Zadru
Iako je za vama potražnja velika zamišljate li se ikada kao glumac Hrvatskog narodnog kazališta u Zadru? Jeste li u prilici pratiti zadarski repertoar? Što po vama zadarskom kazalištu još nedostaje?
– Rado bih igrao u Zadru. S velikim veseljem sam primio poziv za rad na “Foši”. Pratim sve što se događa u Zadru i prvenstveno fali još nekoliko glumaca u ansamblu. Kratko i jasno.
Jeste li ikada zažalili što ste umjesto prava odabrali glumu?
– Nisam, u pravnoj struci odvjetnici, suci, javni tužitelji, javni branitelji, su bolji “glumci” i veće zvijezde od nas običnih glumačkih smrtnika.
Koja vam je najdraža uloga u sapunici, a koja u kazalištu?
– Vjenco u “Ratkajevima” je bila dobra uloga i podsjeća me na lijep period u životu. Teško mi je izabrati jednu ulogu u kazalištu, to je ka da dite pitate jel’ voli više mater il’ ćaću.
Postoji li nešto što nikad ne biste napravili za ulogu u seriji ili predstavi?
– Sve što se kosi s mojim glumačkim i moralnim uvjerenjima.
Što je najgore što vam se dogodilo na pozornici? Koji je vaš najveći strah kad nastupate?
– Najveći strah mi je da ću ostati bez glasa, da ću zaustiti a da neće ništa izlaziti, ni jedan ton, ni slovo. To sam vidio na sceni i bilo je strašno gledati kolegu na pozornici koji od jada ne zna što napraviti. Uf, strašno.
Želja – dobra filmska uloga
Jeste li se ikad izgubili u nekoj od uloga koju ste igrali? Koliko vas ima u likovima koje glumite, a koliko osobina likova ostane u vama?
– Nemoguće je pobjeći od sebe u svojim ulogama. Nastojim da me ima što manje, težim uvijek biti drugačiji, da sam sebe iznenadim, da nađem nekog sebe u ulozi za kakvog se ni ne nadam da postoji. A kad otkrijem nešto novo u sebi radeći na ulozi, i ako je to duhovito onda to zadržim, barem na neko vrijeme. Zvuči možda komplicirano ali je zapravo jednostavno
Volite li više glumiti zlikovce ili pozitivce? Što je zahtjevnije?
– Uvijek su mi davali igrati, još na Akademiji, ljubavnike i pozitivce tako da mi je već puna kapa takvih likova. Baš sam se zaželio nekog negativca i ostvarila mi se želja. Renato Janković u “Mjehuru od sapunice” je negativac, dobro, ne klasični negativac ali i to je pomak. On je onako jedan negativac sa šarmom. Čini mi se da je čak negativce lakše igrati, zahvalniji su, inspirativniji i publici interesantniji.
Od redatelja s kojima ste do sada radili tko je vaš favorit? Zašto?
– Zoran Mužić. Najbolje me poznaje i uvijek je na usluzi glumcu. Kod njega sam napravio svoje najbolje uloge.
Imate li neku neostvarenu želju u karijeri?
– Samo što više igrati i raditi na sebi. I dobru filmsku ulogu.
KLAPA “PIŽOLOT”
*Čujem da ste veliki ljubitelj klapa i da se u zadnje vrijeme vrlo aktivno bavite klapskim pjevanjem. S kojom klapom pjevate i hoćemo li uskoro čuti kakav singl?
– Jesam, obožavam klape i muziku općenito. To mi je welnes za mozak. Klapa u kojoj pjevam zove se “Pižolot” (popodnevni odmor nakon ručka, nap. ur.). Nemamo komercijalnih pretenzija, više ćemo se baviti klapskim pjevanjem u smislu očuvanja kulturne baštine, ali radimo ozbiljno i idemo iskušati svoju vrijednost na debitantskoj večeri festivala klapa u Omišu. Dosad smo već imali neke ozbiljnije nastupe: Ciklus dalmatinskih klapa u Zagrebu, osvojili smo zlatnu medalju na natjecanju u Petrinji, a bili smo prošlo ljeto i na Raspivanom Bibinju. Osim mene u klapi je još jedan momak iz Zadra, Marko Ivanov, tako da se može reći da je klapa zadarska, jer imamo “kontrolni paket dionica”.
najnovije
najčitanije
Zadar
"web heroj"
Zadarski policajci proveli preventivnu akciju u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II
Hrvatska
PUCANJE
Paus: ‘Za nas je velika koalicija sa SDP-om gotova priča’. Peović: ‘Nema tamo više nikakve ljevice’
Rukomet
Luka Lovre Klarica
Olimpijske igre su san i čast koju treba zaslužiti
Ostali sportovi
Kup Dalmacije
Jadran ukupno prvi na otvaranju sezone
Zadar
Dubravka Oraić Tolić
U zadarskom ogranku Matice hrvatske predavanje„Zašto je Matoš aktualan i danas?”
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Županija
HEP JAVLJA
Brojne ulice u Zadru i okolici u utorak ostaju bez struje, evo popisa
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak