Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Najdraža uloga? To je ka da dite pitate jel’ voli više mater il’ ćaću!

09.04.2012. 22:00
Najdraža uloga? To je ka da dite pitate jel’ voli više mater il’ ćaću!


Steven je jedan simpatičan lik koji se dobro uklopio u “pučki spektakl” zvan “Od Foše do Atlantide”. Sjajan ansambl u Zadru na čelu s Jasnom Ančić i Mirkom Šatalićem, sposoban je igrati još zahtjevnije komade
Zadarskog glumca Ivicu Pucara ljepši spol pamtit će po ulozi pjesnika i novinskog urednika Vjenceslava Radića u hrvatskoj sapunici “Ponos Ratkajevih”, no ništa manje zapažene uloge nije ostvario ni u serijama “Zakon ljubavi”, “Najbolje godine”, “Obični ljudi” ili “Stipe u gostima”. Ipak, kako glumac sam priznaje, kazalište je njegova najveća ljubav kojoj se u posljednje vrijeme sve više posvećuje.
Pucara smo u Zadru posljednji put gledali s Glumačkom družinom “Histrion” u komediji “Mjehur od sapunice”, a prije toga i u ulozi Stevena u zadarskoj produkciji “Od Foše do Atlantide”. Što misli o daskama, a što o kamerama, razmišlja li o povratku u Zadar i kako ocjenjuje rad zadarskog kazališta? Sve to glumac nam je otkrio u razgovoru između uloga u brojnim predstavama, a prije novog zadarskog gostovanja u četvrtak kada će opet zaigrati Stevena.
100 posto kazalište
U Zadru ste nedavno gostovali s komedijom “Mjehur od sapunice” koja prikazuje svijet spletki iza ugašenih kamera sa setova sapunica. Osim što nas je predstava nasmijala, publika se zasigurno i zapitala koliko istine ima u onom što smo vidjeli. S obzirom da imate iskustva sa snimanja dramskih serija možete li nam otkriti kakva je atmosfera na setovima telenovela?
– Vjerovali ili ne, ali većina scena u “Mjehuru” je zasnovana na istinitim situacijama. Nismo puno izmišljali, gotovo ništa. Situacije u predstavi mogu se činiti karikiranima, ali svatko tko je ikada sudjelovao u izradi tipičnog televizijskog igranog proizvoda može posvjedočiti o njihovoj autentičnosti.
U širem kontekstu “Mjehur od sapunice” zapravo prikazuje stvarnost i društvo u kojem živimo. “Mjehur od sapunice” zapravo prikazuje bilo koji “proizvodni proces našeg društva”. Proces je sapunica a proizvod – mjehur. A što se tiče atmosfere, glumci uvijek dobro surađuju, jer na kraju krajeva mi smo ti koji su u kadru i u cilju nam je da budemo što bolji.
Sapunice ili kazalište?
– Kazalište. 100 posto. Da moram birati ili-ili, uvijek bi to bilo kazalište
Što vas je privuklo snimanju sapunica? Sad iza sebe imate određeni broj uloga u telenovelama: kako birate ulogu, po čemu znate da je neka uloga baš ona prava za vas?
– Biram često po intuiciji. Na kraju se uvijek ispostavi da treba sebe slušati, onaj glas iznutra.
U posljednje vrijeme ipak ste aktivniji u kazalištu. U razmaku od mjesec dana gledali smo vas u dvije predstave na zadarskoj pozornici. Jedna od njih je zadarska produkcija “Od Foše do Atlantide”. Kako ste se snašli i ulozi Stevena? Kako vam je “legla” predstava?
– Istina, u zadnje vrijeme igram puno u kazalištu i to je dobro. Igram u Zagrebu, Varaždinu, Zadru… to je ono za što su glumci školovani.
Steven je jedan simpatičan lik koji se dobro uklopio u “pučki spektakl” zvan “Od Foše do Atlantide”. Sjajan ansambl u Zadru na čelu s Jasnom Ančić i Mirkom Šatalićem, sposoban je igrati još zahtjevnije komade.
Rado bih igrao u Zadru
Iako je za vama potražnja velika zamišljate li se ikada kao glumac Hrvatskog narodnog kazališta u Zadru? Jeste li u prilici pratiti zadarski repertoar? Što po vama zadarskom kazalištu još nedostaje?
– Rado bih igrao u Zadru. S velikim veseljem sam primio poziv za rad na “Foši”. Pratim sve što se događa u Zadru i prvenstveno fali još nekoliko glumaca u ansamblu. Kratko i jasno.
Jeste li ikada zažalili što ste umjesto prava odabrali glumu?
– Nisam, u pravnoj struci odvjetnici, suci, javni tužitelji, javni branitelji, su bolji “glumci” i veće zvijezde od nas običnih glumačkih smrtnika.
Koja vam je najdraža uloga u sapunici, a koja u kazalištu?
– Vjenco u “Ratkajevima” je bila dobra uloga i podsjeća me na lijep period u životu. Teško mi je izabrati jednu ulogu u kazalištu, to je ka da dite pitate jel’ voli više mater il’ ćaću.
Postoji li nešto što nikad ne biste napravili za ulogu u seriji ili predstavi?
– Sve što se kosi s mojim glumačkim i moralnim uvjerenjima.
Što je najgore što vam se dogodilo na pozornici? Koji je vaš najveći strah kad nastupate?
– Najveći strah mi je da ću ostati bez glasa, da ću zaustiti a da neće ništa izlaziti, ni jedan ton, ni slovo. To sam vidio na sceni i bilo je strašno gledati kolegu na pozornici koji od jada ne zna što napraviti. Uf, strašno.
Želja – dobra filmska uloga
Jeste li se ikad izgubili u nekoj od uloga koju ste igrali? Koliko vas ima u likovima koje glumite, a koliko osobina likova ostane u vama?
– Nemoguće je pobjeći od sebe u svojim ulogama. Nastojim da me ima što manje, težim uvijek biti drugačiji, da sam sebe iznenadim, da nađem nekog sebe u ulozi za kakvog se ni ne nadam da postoji. A kad otkrijem nešto novo u sebi radeći na ulozi, i ako je to duhovito onda to zadržim, barem na neko vrijeme. Zvuči možda komplicirano ali je zapravo jednostavno
Volite li više glumiti zlikovce ili pozitivce? Što je zahtjevnije?
– Uvijek su mi davali igrati, još na Akademiji, ljubavnike i pozitivce tako da mi je već puna kapa takvih likova. Baš sam se zaželio nekog negativca i ostvarila mi se želja. Renato Janković u “Mjehuru od sapunice” je negativac, dobro, ne klasični negativac ali i to je pomak. On je onako jedan negativac sa šarmom. Čini mi se da je čak negativce lakše igrati, zahvalniji su, inspirativniji i publici interesantniji.
Od redatelja s kojima ste do sada radili tko je vaš favorit? Zašto?
– Zoran Mužić. Najbolje me poznaje i uvijek je na usluzi glumcu. Kod njega sam napravio svoje najbolje uloge.
Imate li neku neostvarenu želju u karijeri?
 – Samo što više igrati i raditi na sebi. I dobru filmsku ulogu.


 KLAPA “PIŽOLOT”


*Čujem da ste veliki ljubitelj klapa i da se u zadnje vrijeme vrlo aktivno bavite klapskim pjevanjem. S kojom klapom pjevate i hoćemo li uskoro čuti kakav singl?
– Jesam, obožavam klape i muziku općenito. To mi je welnes za mozak. Klapa u kojoj pjevam zove se “Pižolot” (popodnevni odmor nakon ručka, nap. ur.). Nemamo komercijalnih pretenzija, više ćemo se baviti klapskim pjevanjem u smislu očuvanja kulturne baštine, ali radimo ozbiljno i idemo iskušati svoju vrijednost na debitantskoj večeri festivala klapa u Omišu. Dosad smo već imali neke ozbiljnije nastupe: Ciklus dalmatinskih klapa u Zagrebu, osvojili smo zlatnu medalju na natjecanju u Petrinji, a bili smo prošlo ljeto i na Raspivanom Bibinju. Osim mene u klapi je još jedan momak iz Zadra, Marko Ivanov, tako da se može reći da je klapa zadarska, jer imamo “kontrolni paket dionica”.