Žudije nakon 60 godina na Sestrunju stražare pred Sv. Grobom

“Pripravi mladiće koji će pjevati kroz Veliku sedmicu i nađi četiri mladića koji će stražariti pred Sv. Grobom preko službe Božje do ‘Glorije’ u Uskrsnu subotu…”
Zapisao je, među ostalim, u “Običajniku Župe Sestrunj” don Mate Zorić u siječnju 1879. godine. Pisani trag koji je dodatno “nahranio” ideju Sestrunjaca da nakon 60 godina obnove običaj žudija, čuvara Kristova groba, i tako na otok privuku mlade i Sestrunjce rasute diljem svijeta.
Pothvat vrijedan divljenja i pažnje, osobito ako se u obzir uzme činjenica da zimi na Sestrunju živi tek 20-ak stanovnika, većinom starije životne dobi. Ali držeći se one “bolje da umre selo nego običaj”, krenuli su u potragu za starim fotografijama, uspomenama i sjećanjima na sestrunjske žudije koji su, pretpostavljaju, na otok “stigli” polovicom 19. stoljeća.
– Ideja o obnovi žudija u našim glavama živi već nekoliko godina, ali uvijek bismo zapeli na tim tragovima, pričama, svjedočanstvima. Vjerojatno nije bio pravi trenutak! Sada se sve posložilo, novi ljudi na čelu Mjesnog odbora, pokrenulo se puno aktivnosti na otoku i svi smo se nekako usredotočili na to. Mislim da nas je najviše potaknulo to što smo došli do podatka da je sve stalo 1957. godine. Navodno je tadašnji svećenik “ukinuo” žudije jer je u Velikom tjednu sva pažnja bila na njima, a ne na liturgiji. Slijedom toga, u crkvenim smo knjigama otkrili i don Zorićev “Običajnik”, i to na glagoljici i latinici. Preko Facebooka smo pozvali Sestrunjce da pretraže stare obiteljske albume ne bi li našli fotografiju žudija iz toga vremena i rekonstruirali odoru. Ali ni tu nismo imali puno uspjeha, jer pedesetih godina prošlog stoljeća očito nije bilo puno fotoaparata na otoku!, prepričava Danijel Fatović, jedan o idejnih začetnika obnove običaja čuvara Kristova groba i jedan od koordinatora svih aktivnosti koje su prethodile predstavljanju žudija u sestrunjskoj crkvici Gospe Od Zdravlja na Cvjetnu nedjelju.
Najviše podataka dobili su od 90-godišnjeg Mate Fatovića, koji je u mladosti bio čuvar Kristova groba i dan-danas sjeća se mnogih pojedinosti. Zadovoljstvo što se na otok vratio stari običaj nisu krili ni ostali mještani, koji su iz Zadra i drugih krajeva došli na Sestrunj vidjeti žudije.