Žene iz Domovinskog rata posjetile Vukovar

Posjet Vukovaru i obilazak spomenika žrtvama iz Domovinskog rata najmanje je što mi kao žene i majke možemo učiniti kako bi odali počast svim nevinim žrtvama koje su svoje živote utkale u slobodu Domovine – Ivana Haberle, predsjednica Udruge žena iz Domovinskog rata
U povodu obilježavanja akcije Bljesak i stradanja 12 redarstvenika iz Borova naselja Udruga Žene iz Domovinskog rata Zadar organizirala je 2. svibnja izlet u Vukovar.
Uz članice Udruge koju najvećim dijelom čine žene braniteljice, s njima su bile i majke poginulih branitelja, udovice, žene HRVI, žene iz Škabrnje, ali i sve one žene i majke koje cijene žrtvu za stvaranje slobodne Domovine.
– Posjet Vukovaru i obilazak spomenika žrtvama iz Domovinskog rata najmanje je što mi kao žene i majke možemo učiniti kako bi odali počast svim nevinim žrtvama koje su svoje živote utkale u slobodu Domovine. Zahvaljujući upravo njima mi danas živimo u slobodnoj Hrvatskoj i zato oni nikada ne smiju biti zaboravljeni – rekla je Ivana Haberle, predsjednica zadarske Udruge žena iz Domovinskog rata.
Posjet bolnici ganuo majke
Došavši u Vukovar nešto iza 9.00 sati ujutro, četrdesetak žena uputilo se do Bijelog križa, spomenika na ušću Vuke u Dunav, posvećenog svim poginulima za slobodnu Hrvatsku sa stihom uklesanim glagoljicom „Navik on živi, ki zgine pošteno”, gdje su zapalile svijeće i pomolile se za žrtve. Potom su se uputile do franjevačkog samostana i crkve Sv. Filipa i Jakova gdje ih je srdačno dočekao gvardijan Gordan Propadalo. Nakon riječi dobrodošlice gvardijan Propadalo Zadrankama je prezentirao 15-minutni film o stradavanju vukovarskog naroda tijekom Domovinskog rata u kojemu je i franjevački samostan bio potpuno uništen.
– Veliki dio samostana smo obnovili, no još je puno posla pred nama, rekao je gvardijan Propadalo dodajući kako je neprijatelj uništio čak i kosti SV. Bona, vukovarskog zaštitnika, koje su se čuvale u samostanu spalivši ih zajedno sa šest drvenih oltara.
– U pepelu smo uspjeli pronaći dvije koščice koje nisu u potpunosti izgorjele. One bi trebale naći svoje mjesto na mramornom oltaru koji pokušavamo ponovno rekonstruirati od ostataka pronađenih među ruševinama. Pronašli smo i drveno raspelo koje nam je u svom pohodu Đakovu Sveti otac blagoslovio i to raspelo sad ljubomorno čuvamo za naše buduće naraštaje. Govoreći o žrtvama i stradalnicima rata, gvardijan je istaknuo kako su se velika zloća i mržnja izlile nad vukovarski nevini živalj koji je samo čuvao svoja ognjišta.
– Ponos im nije dopuštao da odu odavde 10 dana ranije i spase se. Velika je to patnja, ali tko god trpi nevin, njegova patnja nije uzaludna. Ona ima veliku vrijednost, a pakao koji su neprijatelji počinili gori dalje u njihovim dušama – rekao je gvardijan te zaključio:
– Naši ljudi koji su danas tu osjećaju veliku bol, ali oni nemaju mržnje i osvetoljubivosti. Oni imaju mir, a to je božji blagoslov.
Iz franjevačkog samostana žene su se uputile u obilazak vukovarske bolnice gdje ih je dočekala Vesna Soldo, kustosica bolničkog muzeja koja je Zadranke provela kroz rekonstruirani dio bolnice u kojemu je prikazano stanje u vukovarskoj ratnoj bolnici tijekom Domovinskog rata. Na zidovima bolničkog hodnika ispisana je kronologija ratnih zbivanja, imena osoblja koje se u tim zadnjim danima pred pad Vukovara tamo nalazilo, slike i imena poginulih i nestalih. Dvije bolničke sobe su rekonstruirane prema tadašnjem stanju. U njima su na svega nekoliko kvadrata bez struje i vode ležali ranjenici, rodilje i njihova novorođenčad. Pored ovih dviju prostorija memorijalna je soba, bez prozora, osvijetljena tek slabom crvenom svjetlošću koja dopire iz skulpture postavljene na sredini prostorije simbolizirajući vjećnu vatru. Jedini zvuk koji se unutra može čuti glas je koji isčitava imena žrtava. Prizor je to pred kojim se i oni najčvršći slamaju što je posebice ganulo majke poginulih branitelja. Sa suzama u očima, preplavljene emocijama, žene su se odatle uputile
u Spomen dom Ovčaru – mjesto gdje su nakon pada Vukovara posljednje trenutke svog života proveli ranjenici iz vukovarske bolnice, prije nego su odvedeni na obližnju njivu, gdje su ubijeni. Glavna prostorija koja se nalazi u hangaru bivše farme „Vupik” u potpunom je mraku, samo su na zidovima slabo osvijetljene slike žrtava, a podno njih je slama na kojoj su ležali i neke njihove osobne stvari. U betonskom podu zarobljene su čahure kojima su ranjenici ubijani, a na plafonu se nalaze 263 lampice koje simboliziraju isto toliko žrtava, od kojih je 200 pronađeno u masovnoj grobnici, a 63 osobe još se vode kao nestale. Njihovi kvadratići na zidu još su uvijek prazni. Podsjetimo, jedna od žrtava Ovčare bio je i legendarni novinar i ratni izvjestitelj Radio Vukovara Siniša Glavašević.
Nijemi svjedoci zločina
Nakon molitve i paljenja svijeća podno križa na Spomen domu, žene su obišle i spomenik na Ovčari, crni obelisk s križem i ranjenom golubicom bez glave, inače simbolom svih masovnih grobnica u Hrvatskoj.
Boravak u Vukovaru Zadranke su iskoristile i za druženje, a tijekom ručka pozdravile su ih i Marija Slišković, predsjednica Udruge žena u Domovinskom ratu Zagreb, te Fanika Janko, predsjednica društva Hrvatska ženaVukovar.
Nakon kratkog predaha posjetile su najveću masovnu grobnicu u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
– Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata nijemi je svjedok stravičnog zločina na kojemu se nalazi 938 bijelih križeva i isto toliko grobova žrtava eshumiranih upravo na ovom mjestu. Centralni spomenik koji nosi naziv Zračni križ simbolizira uskrsnuće, a plamenu u sredini vječnu vatru, simbol vječnog života. Kažemo da su ovdje pokopane cijele generacije, mladost Vukovara i svih krajeva Hrvatske stoga što je najmlađa esumirana žrtva bila beba stara svega šest mjeseci, a najstarija muškarac od 104 godine – ispričao je između ostaloga Stipo Šelemet.
Na odlasku iz Vukovara zadarske žene i majke obišle su još i spomenik vukovarskom heroju Blagi Zadri, kojeg sačinjavaju njegovo poprsje i tenk tzv. JNA, postavljeni uz štab na Trpinjskoj cesti gdje ih je dočekao Ivica Lukić-Zolja, general Hrvatske vojske u miru. Prisjećajući se ratnih dana, akcija koje su vodili i svojih suboraca, general je s ponosom istaknuo kako to mjesto nosi naziv „Groblje tenkova” jer ih je tada uništeno čak 122. Prisjetio se i junačkih pothvata Blage Zadre koji je svega nekoliko ulica dalje naletio na rafal iz neprijateljskog puškomitraljeza i tu skončao. Pred njegovom bistom Zadranke su se pomolile i zapalile svijeću, a potom se pune dojmova zaputile natrag u Zadar još odlučnje da se nikada ne zaborave žrtve Domovinskog rata.