Radas: Jedina nada su nam školovani domoljubi

Ima jedan primjer gdje su dva člana zapovjedništva na svoju ruku angažirala inženjerce iz Splita kako bi poslije akcije minirali i digli u zrak jednu kuću s gostionicom. Radi se o nekadašnjoj „Karauli”. Ta dva „časnika”, čiji je razgovor slučajno preko žice čuo moj pomoćnik, nakon tog besmislenog čina su se dogovarali za večeru u „Roka” kako bi proslavili svoje junačko djelo. Sada su umirovljeni generali hrvatske vojske i sole pamet o tome kako bi se pravi krivci trebali javiti u Haag da bi se oslobodilo generala?! Pa što čekaju?!
Hrvatski građani proživljavaju teška vremena, gospodarski razvoj je na najnižim razinama, nezaposlenost velika, a i oni što rade mahom neredovito dobivaju plaće. Dvojicu hrvatskih generala haški sud je osudio na dugogodišnje kazne zatvora, a i oslobodilačka akcija „Oluja” na istom je sudu proglašena zločinačkom. Svjetlo na kraju tunela za Hrvatsku bi mogao biti ulazak u Europsku uniju, no postavljeni uvjeti čine se daleki i nedostupni. Sve to povod je za razgovor s pukovnikom HV-a Marinkom Radasom, čovjekom koji je tijekom Domovinskog rata usko surađivao s generalom Antom Gotovinom i dao doprinos u stvaranju hrvatske države.
O Gotovini
Gospodine Radas, Vi ste s radnog mjesta tajnika Udruge distrofičara, krenuli kao dragovoljac u Domovinski rat. Sada, nakon što je prošlo gotovo dvadeset godina od međunarodnog priznanja i petnaest godina od okončanja Domovinskog rata, recite nam u kontekstu najnovijih haških optužnica generalima Gotovini i Markaču, je li ovo vizija vaše Hrvatske za koju ste se borili?
– Ne samo u kontekstu presude generalima, mojim ratnim prijateljima i suborcima, nego nažalost, po mnogim pitanjima sadašnje stanje u Hrvatskoj i u hrvatskom narodu, nije ni blizu naše vizije koju smo sanjali davno prije i kroz sam oslobodilački rat. Što se pak tiče generala Gotovine, njega bolje poznajem nego Markača i mogu reći da smo u ratu bili i suborci i prijatelji. Upoznali smo se u stožeru postrojbi za posebne namjene gdje je general, nakon ranjavanja u zapadnoj Slavoniji i oporavka, došao na mjesto pomoćnika generalu Rosi, a ja sam tada bio zapovjednik postrojbe „Kralj Tomislav”. Poslije smo surađivali na Livanjskoj bojišnici, a zatim i u zapovjedništvu Zbornog područja u Zadru. O generalu Gotovini je puno toga rečeno i ja mogu reći samo najbolje. Jedina njegova krivica je bila što je za suradnike imao bivše jugo-oficire i folirante koji su pred njim pričali jedno, a iza leđa mu radili drugo. Na takav amoral među ratnicima, pogotovo među časnicima, Gotovina nije navikao jer je dolazio iz jedne uređene, stegovne, domoljubne, časne i hrabre vojske i to je očekivao i kod nas. No, kod nas je bilo svega osim stege i poštenja. Postrojbe su uglavnom sličile na lovačka društva. Neuredne odore, ruke u džepovima, bez kape, borbeni raspored kafići…tko je mogao više popiti, nadrogirati se i pričati bolje lovačke priče, bio je veća faca. Jugo-oficiri nisu imali autoritet i samo su željeli sačuvati glavu, čin, stan i plaću, a uz to su kao dojenčad JNA ostali mentalnog sklopa u Jugoslaviji. Sve su to bili problemi koje nije Gotovina mogao riješiti u nekoliko dana niti u nekoliko mjeseci. Postrojbe se stvaraju od temelja, a temelj mora biti dragovoljnost, hrabrost i domoljublje. To pak su imale samo neke postrojbe, a one su i iznijele na svojim leđima ovaj rat. Još u akciji Maslenica Gotovini su jugo-oficiri radili iza leđa. Ima jedan primjer gdje su dva člana zapovjedništva na svoju ruku angažirala inženjerce iz Splita kako bi poslije akcije minirali i digli u zrak jednu kuću s gostionicom. Radi se o nekadašnjoj „Karauli”. Ta dva „časnika”, čiji je razgovor slučajno preko žice čuo moj pomoćnik, nakon tog besmislenog čina su se dogovarali za večeru u „Roka” kako bi proslavili svoje junačko djelo. Sada su umirovljeni generali hrvatske vojske i sole pamet o tome kako bi se pravi krivci trebali javiti u Haag da bi se oslobodilo generala?! Pa što čekaju?! Ako se to tada radilo generalu iza leđa, što su tek radili u Oluji. No, general je bio džentlmen, nije kažnjavao takva djela, opraštao je i vjerovao ljudima. Znao je galamiti, no gnjide su ga prokužile pa bi hinili ustrašenost i bili poslušni i spremni na izvršenje zadaća, a kada bi im on okrenuo leđa, opet su bili gnjide. Zbog takvih je general u Haagu. Da je bio jugo-oficir ili sin nekog komunjare, zasigurno tamo ne bi završio. Oni su mu spakirali i slali izvješća o zločinima, umjesto da su obavljali svoje zadaće i bili s vojskom na terenu. General Gotovina je volio ljude – male ljude, ratnike, obične ljude, a ponižavao je samim svojim izgledom i nastupom te islužene jugo-oficire koji su ga mrzili iz dna svoje vražje kukavičke duše i osvetili su mu se. No, nadam se ne zadugo, te da će na kraju svatko dobiti po zasluzi.
Nedostaje čisto domoljublje i čovjekoljublje
Zašto je sve to u Hrvatskoj tako ispalo? Tko je razbio onu viziju o sretnom narodu, slobodnoj i bogatoj državi, zaposlenim i bogatim ljudima…tko je kriv što se razbila ta vizija s početka?
– Osnovni razlog i uzrok svih naših problema je u nama samima. Nitko, nijedan narod i ničija država, pa ni srpska, nisu krivi za ovo što nam se dogodilo i što nam se još uvijek događa, osim nas samih. Nisam pristaša ni one teorije koja se često čuje, kako su krivi naši političari, lijevi ili desni. Pa tko ih je izabrao? Pa zašto ih nismo smijenili ako su nesposobni? Ali onda se nameće pitanje; koga izabrati? E, to je glavno pitanje u Hrvatskoj! Koga izabrati za vođe ove napaćene i uništene zemlje i hrvatskog naroda? To je pitanje svih pitanja i, nažalost, na njega nema odgovora niti izbora, barem ne među ljudima koji žive u granicama Hrvatske.
Hoćete reći kako u Hrvatskoj nema dovoljno sposobnih i pametnih ljudi koji bi mogli uspješno voditi državu i osigurati hrvatskom narodu prosperitet?
– Ne može se reći da nema dovoljno sposobnih i pametnih, no većini takvih nešto nedostaje, a to što im fali je čisto domoljublje, rodoljublje i čovjekoljublje. To su osobine s kojima se ne kalkulira, koje ne pitaju za plaću ni za radno vrijeme, koje se ne mogu podmititi. Oni koji imaju te osobine se uvijek pitaju; mogu li još nešto uraditi za svoju domovinu i svoj narod, a ne što je za mene država uradila, koliko ću dobiti, i u pravilu sve što dobiju, takvima je malo. Dakle, to je problem sa sposobnima i pametnima koji su se rodili u Hrvatskoj za vrijeme okupatorske Jugoslavije, koji su se u tome režimu školovali i ateistički, nemoralno i nehumano odgajali te izrastali u bezosjećajne, korumpirane, pohlepne gadove. Takvi su se nakon prvih slobodnih izbora i u početku rata za oslobođenje od jugoslavenske = velikosrpske okupacije, zavukli i stisnuli u mišje rupe. Njihov akademski status nije vrijedio ni pola crvljiva boba i očekivali su sankcije i uklanjanje sa svih položaja, funkcija i poslova koje su do tada obavljali. Oni koji su školovani, a ostali su i domoljubi i pošteni, nemaju priliku obnašati odgovorne i vodeće funkcije, jer bivši moćnici još uvijek diktiraju kadrovsku politiku. I tu je napravljena kardinalna greška koja nas je dovela tu gdje jesmo. A i naše generale i dragovoljce tu gdje jesu.
Želite reći da je izostala neka vrsta lustracije i da je s tim „negativcima” trebalo raščistiti puno prije?
– Upravo tako. Čišćenje hrvatskog društva od ostataka komunističkog, velikosrpskog = jugoslavenskog režima, (ovdje stavljam znak jednakosti, jer je Jugoslavija i kraljevska i komunistička, zaista bila velikosrpska, imperijalistička, okupatorska tvorevina i svi koji su je podržavali, služili su ideji velike Srbije), nije urađeno niti u jednom segmentu! Zamislite. Novonastala država, koja se pretendira zvati demokratskom, uljuđenom, zapadnoeuropskom državom, u svim svojim segmentima je zadržala komunističke kadrove?! Pa zar tupasti političari zaista vjeruju da europski vođe ne znaju s kim imaju posla?! Zar Njemačka država već godinama ne traži izručenje nalogodavaca i izvršitelja komunističkih zločina nad Hrvatima koji su se dogodili u njihovoj zemlji, a naše ih vlasti i država cijelo vrijeme štite i skrivaju? Kada je bivši premijer Sanader po tom pitanju nešto pokušao poduzeti, što mu se dogodilo? Uvjeravam vas, moć tih komunističko-udbaških, kriminalnih struktura je toliko jaka i umrežena s njihovim „kolegama” iz bivše Juge da je to strašno! Zaista, uvjeren sam da su ti prikriveni moćnici u stanju izazvati, ne samo krizu i propast Hrvatske, nego ukoliko procijene da su njihovi interesi i moć ugroženi, čak izazvati i nove ratne sukobe na ovim prostorima i tako nas zauvijek udaljiti od europskog sna, kulturnog, prosvijećenog i dostojanstvenog života.
Mogući novi ratni sukobi
Zar zaista vjerujete da bi moglo doći do ratnih sukoba na ovim prostorima?
– Postoje dvije opcije. Prva je ispuniti kriterije koji se od nas traže, poglavito iz pravosuđa, što se neće nikada dogoditi s ovakvom kadrovskom strukturom u našem pravosuđu, jer su na položajima kadrovi koji su se školovali u bivšoj državi, zadojeni jednoumljem, korumpirani, podmitljivi i umreženi s kriminalom preko odvjetničkih struktura i već spomenutih moćnika s kojima su u obiteljskim, rodbinskim ili interesnim vezama. Takvi nikad neće ispuniti kriterije koji se od nas traže. Naime, mladi pravni stručnjaci koji su rođeni u demokratskoj Hrvatskoj još nisu ni diplomirali pravo, a kamoli završili specijalizacije i usavršavanja kako bi mogli ispuniti kriterije za suce ili odvjetnike, a one hrvatske sinove što su rođeni u iseljeništvu i tamo postali vrsni stručnjaci, domaći kadrovi ne žele blizu, k’o ni vrag tamjanu. Stoga po toj logici nema straha od rata, jer nikad nećemo ući u europsku zajednicu.       Druga, pak opcija, a to je duboko oranje i iskorjenjivanje komunističkog korova iz svih pora hrvatskog društva. Međutim, kako sada stvari stoje, manje je vjerojatna, skoro neizvediva. No, pretpostavimo kako bi hrvatskom narodu ipak mogla doći voda do ušiju i da bi opet mogao, hvatajući zadnji dah zbaciti zlo sa svojih pleća i izabrati opciju koja će imati snage i mudrosti na demokratski način doći na vlast i ako treba dati svoj život za boljitak svoje domovine i hrvatskog naroda. U tom slučaju, vrata Europske zajednice će nam se širom otvoriti, ali će se isprovocirati i ratni sukobi.
Sa Srbijom pregovaraju veleizdajnici
Ali ipak se pregovara i stvaraju se sve bolji odnosi sa Srbijom, sklapaju se poslovna partnerstva…
– Ali molim vas lijepo! Tko pregovara i tko radi na normalizaciji tih odnosa? Tko ulaže hrvatski novac u Srbiju i njima otvara radna mjesta? Svi takvi bi trebali biti suđeni za veleizdaju! Bez iznimke, od predsjednika i drugog i trećeg, pa do svih novopečenih hrvatskih tajkuna i kapitalista, redom komunjara i udbaških sinova. Zbog takvih i naši generali i dragovoljci čame u zatvorima, umjesto da vode ponosnu, pobjedničku hrvatsku vojsku i upravljaju državom. Dok neki naši političari pokornički skidaju gaće pred velikosrpskim vođama i prihvaćaju sramotu koja nam se događa u Hagu, u isto vrijeme neki Štrbac na srpskoj javnoj televiziji slavi presudu našim herojima i najavljuje punu autonomiju Srbima u Hrvatskoj čim se donese drugostupanjska presuda, a za koju su uvjereni da će biti potvrda ove sadašnje sramotne i tragične farse. Poručuje također kako se Oluja više nikad neće slaviti u Hrvatskoj kao pobjednička akcija. No, upravo stoga, mi dragovoljci smo odlučili kako ćemo u kolovozu ove godine proslaviti Oluju kao nikad prije. Naime, na ideju jednog našeg prijatelja, Udruga Hrvatska sloga diljem svijeta je počela pripreme za proslavu Oluje, tako što će pozvati sve Hrvate iz Domovine i iseljeništva da se što masovnije uključe u slavljeničke kolone svojim automobilima s istaknutim hrvatskim barjacima, i da iz svih mjesta i gradova u Hrvatskoj, slaveći i trubeći krenemo za Knin, gdje bi se trebala održati proslava kakvu svijet nije vidio. Naravno da će sve biti organizirano u suradnji s gradom Kninom, MUP-om, zdravstvenim ekipama…, ali poruka će svima biti jasna i nedvosmislena – ima nas, složni smo i ne damo se!
Na kraju, mislite li da je za ovakvo stanje u Hrvatskoj kriva vladajuća stranka, a samim tim i Hrvatska vlada?
Kalmeta jedini svijetli primjer
– HDZ je stranka koja je od prvih slobodnih izbora uvijek imala najveće povjerenje hrvatskog naroda. No, zbog raznih tipova i struja koji su se ubacili u tu stranku od samog početka, pravo je čudo da je uopće opstala do sada. Mora se priznati da je ta stranka i stvarala hrvatsku državu i vodila oslobodilački Domovinski rat, i napravila puno dobra hrvatskom narodu. To što je u pojedinim fazama bila nemoćna i pristajala na razno-razne ucjene, kompromise i popuštanja na štetu svoga naroda, sada joj se osvećuje. Ne želim sada prozivati krivce unutar HDZ-a, koji su poput trojanske kljusadi cijelo vrijeme radili i protiv predsjednika Tuđmana i protiv same stranke nanoseći štetu i njoj i narodu, ali unatoč svemu mislim da je to još uvijek naša najjača stranka, koja još uvijek jamči hrvatskom narodu opstojnost i budućnost na ovim prostorima. Ali pod jednim uvjetom. A taj uvjet je potpuna katarza. Čišćenje stranke od starih udbaških i komunistički orijentiranih kadrova koji ih samo uvlače u afere i vode u propast te potpuna i temeljita smjena generacija. Mladi ljudi moraju potpuno preuzeti stranku. Ljudi koji su školovani i odgojeni u slobodnoj Hrvatskoj i u hrvatskom iseljeništvu, stručnjaci i prije svega domoljubi koji nisu opterećeni udbaškom prošlošću i koji ne moraju nikome vraćati stare usluge. Jedino tako i tek tada i HDZ-u, i hrvatskom narodu, i hrvatskoj državi dolaze bolji dani. Naravno da nije sve crno ili bijelo. Naravno da i među članovima HDZ-a ima onih poštenih i domoljubnih, ali takvi teško dolaze do izražaja. Možda je jedini svijetli primjer naš ministar Kalmeta koji je za Zadar i Zadarsku županiju uradio više negoli ijedan Hrvat koji se rodio u ovom gradu. A što je doživio? Oni kojima je i osobno pomogao šire laži i glasine njemu iza leđa. Eto to je naš narod. Ljudi isprana mozga, podložni medijima i lažima koje crveni kroz njih plasiraju. Što se pak tiče njihove krivice za ovo stanje, pitam ja Vas kako bi bilo da HDZ nije vodio državu? Da su crveni ostali još jedan mandat već bi davno bili u jugosferi ili nekakvoj balkaniji, a novi val iseljavanja Hrvata bi definitivno opustošio ovu zemlju. Njihova krivica je jedino u nemoći da raščiste s ostacima komunjarsko-udbaških struktura, jer su te strukture krive za sva zla koja su nas snašla.

 HRVATSKI NAROD ZATROVAN JE KOMUNISTIČKO-UDBAŠKIM VIRUSOM

– Srbija nikad neće odustati od uništenja hrvatske države, odnosno od dominacije u ovom dijelu Europe. Prvenstveno nad hrvatskim narodom, a naši izdajnici im idu na ruku. Hrvatski narod je toliko zatrovan komunističko-udbaškim virusom da je to stanje gotovo neizlječivo i treba mu još jedna šok terapija, ne toliko da bi opstao na ovim prostorima i dalje jadan i ponižen, nego da bi prošao osobnu katarzu i unutarnje čišćenje do ozdravljenja. To bi bilo dobro ako nas ostane pa makar i petsto tisuća hrabrih i poštenih, ali tu šok terapiju nam pripremaju oni koje sam već spomenuo. Njihov je cilj da i ovo malo Hrvata što su još sačuvali vjeru, čast i ponos nestane s lica zemlje ili barem s ovih prostora, a da ostanu gnjide, poltroni i robovi. Upravo takovi surađuju sa Srbijom, sa zločinačkom tvorevinom koja je otkad postoji proizvodila samo zlo, nasilje i ratove. Ne može se normalizirati odnose s nekim tko ti je poklao pola naroda. S nekim tko je pobio tisuće civila na hrvatskom ognjištu. S nekim tko prikriva sudbinu još preko tisuću nestalih dragovoljaca. S nekim tko je istim tim dragovoljcima vadio organe i prodavao svjetskim gnjidama koji sada štite njihove interese. S nekim tko štiti i krije dokazane ratne zločince i monstrume. S nekim tko još uvijek donosi nekakve presude, progoni i uhićuje hrvatske dragovoljce čim se maknu iz Hrvatske. Zar se s takvima može uopće razmišljati o nekakvoj normalizaciji?! Moj prijatelj je nedavno bio u Makedoniji gdje se bez problema mogu gledati srpski TV programi i kaže da se 24 sata dnevno vrte spotovi s četničkim pjesmama i emisije koje pozivaju Srbe izbjegle iz Hrvatske na povratak na njihova ognjišta. No, ne pozivaju ih na miran povratak jer ih vuče nostalgija za rodnim domom, nego na povratak s nožem i topovima. Pozivaju ih na ratni pohod, na nemire, na nova klanja hrvatskog naroda. Sve to pomaže i potiče službena Srbija. U isto vrijeme srpska manjina u Hrvatskoj samo što nije postala konstitutivni narod! Imaju svoje općine, zastupnika više nego naše iseljeništvo, potpredsjednika Vlade… Đevrske su obnovljene kao mali Pariz, a nekoliko kilometara dalje u Kistanjama prognani Hrvati iz Janjeva nemaju ni pitku vodu. Čemu sve to vodi, pita se Marinko Radas.