Poštanski ured bez kojeg ništa ne bi funkcioniralo

Vanja, Marina, Nada i Lana glavna su razvodna kutija ili raskrižje preko kojeg moraju proći svi natjecatelji, suci i kontrolori kako bi sve bilo uredno i na kraju krajeva odrađeno po propisima

Svjetsko prvenstvo olimpijske klase 49er ušlo je u treći dan kojim se kompletiraju kvalifikacije nakon čega se 74 posade sortiraju po poretku u tri razlučne skupine. Najboljih 25 ući će u zlatnu skupinu iz koje će se do subote doznati konačni pobjednici, dok će preostali pokušati doći do što boljeg plasmana u rasponu od 26. do 74. mjesta. Vjetar trećeg dana prvenstva nije bio naklonjen jedriličarima koji su kao i inače, kada nisu pogodni vremenski uvjeti, kratili svoje vrijeme raznim aktivnostima, uglavnom onima kojima se nekako pokušavala ubiti dosada. Ako nisu na moru ili u pripremi jedrilica za plov natjecatelji posežu za svakakvim aktivnostima, od sjedenja u caffe baru i ispijanju kavice preko zabave na osobnim računalima kojima su opremljeni gotovo svi do raznih sportskih sadržaja koji se nude uokolo samog kompleksa Uskoka.
Katice za sve
Zato smo zatišje od samog natjecanja iskoristili za posjet prostoriji u kojoj cijeli dan borave najmanje tri djevojke koje volontirajući odrađuju najvažniji dio posla oko svega onoga što ovo natjecanje čini iznimno uspješnim i na kraju krajeva ostvarivim. Vanja, Marina, Nada i Lana glavna su “razvodna kutija” ili raskrižje preko kojeg moraju proći svi natjecatelji, suci i kontrolori kako bi sve bilo uredno i na kraju krajeva odrađeno po propisima. Za opisati što sve te volonterke odrađuju tijekom jednog “običnog dana u uredu” kako to one vole nazvati jednostavno je teško riječima izraziti. Najbolje se izraziti kako su one “katice za sve”, jer odrađuju sve što je u službi svih onih za koje je ovo svjetsko prvenstvo uostalom i organizirano. U kratkom vremenu smo spoznali što zapravo to znači, jer natjecatelji su počeli pristizati tražeći svakojake informacije.
– Mi smo doslovno kao jedan poštanski ured. Svi misle da se u jedrenju sve odvija na moru, no varaju se. Talent, trening, oprema, poznavanje, tj. predviđanje vremenskih uvjeta te sreća su čimbenici koji utječu na rezultate u ovom sportu. Pored svega toga što jedan jedriličar mora savladati nalazi se i jako puno papirologije za što smo mi u ovom servisnom i informacijskom centru natjecanja zaduženi – kazat će na prvu Vanja koja od svih djevojaka u tom uredu posjeduje i najviša iskustva s raznih natjecanja koja su na Uskoku organizirana još tamo od davne 1999. godine. Ipak, u njihovoj internoj kategorizaciji težine posla ovo svjetsko prvenstvo im je došlo kao svojevrstan odmor naspram svih prijašnjih sličnih natjecanja koji su po masovnosti i organizaciji bili daleko kompliciraniji za odraditi. Iako su u svojstvu volonterki i najmanje 12 sati dnevno provedu na svojim zaduženjima, atmosfera je itekako opuštena što se na najbolji način osjeti u komunikaciji sa članovima posada koji svako malo ulaze i izlaze iz ove najbitnije prostorije na cijelom svjetskom prvenstvu.
SP kao odmor
 – You are very mean (baš si zločesta) – bio je komentar popraćen sa smješkom jednog člana danske posade upućenog našoj Vanji koja ga je upozorila da se ne diraju službeni rezultati poslagani na jednom stoliću. Normalno, sve je to bilo u šali, jer su svi sudionici ovog prvenstva dobro poznaju te funkcioniraju kao jedna velika vesela obitelj, pa se mogu nerijetko čuti svakakvi zafrkantski komentari. No, red se mora poštovati, pa je Vanja vragolastog Danca uputila na oglasnu ploču na vanjskom zidu na kojoj se nalaze sve potrebne informacije za natjecatelje za taj dan. Od rezultata, preko vremenske prognoze i rasporeda natjecanja do oglasa o izgubljenim i pronađenim stvarima koje su nerijetka pojava na ovakvim priredbama.
Uključila se sa bitnom opaskom i Marina koja je upozorila da su najveći problemi pojavljuju oko brojeva koje svaka posada dobije pri prijavi na početku prvenstva.
– Svaka posada je od trenutka prijave vezana za broj koji dobiju prvog dana i on im stoji nalijepljen na jedrilici, jedru i kolicima s opremom koje preuzimaju svako jutro prije polaska prema moru. Taj broj često zna otpasti, pa zna doći do konfuznih situacija među posadama što, naravno, vrlo strpljivo, ali uvijek uspješno rješavamo – kazala je Marina, a nadovezala se i Nada koja je dodatno pojasnila sve ono što odrađuju u tijeku jednog radnog dana.
– Pored tih detalja bitnih za samo natjecanje, imamo svakakvih zahtjeva i potraživanja, pa ima slučajeva da moramo odvesti nekad nekog i do bolnice te Hitne pomoći, traže se informacije kao što su mjesta za noćni provod, pa gdje se nalaze trgovine za brodsku opremu i svega ostalog. Za svaku bitnu i nebitnu stvar mi smo im dužni pomoći i uputiti na pravu adresu – kazala je Nada koja je morala malo ubrzati ritam rada, jer se bližilo vrijeme kada bi se i vjetar mogao konačno malo smilovati jedriličarima, a tada je ipak i u uredu radna temperatura naglo počela rasti.

Božena – čuvarica punih želuca

Sit gladnom ne vjeruje, što je izreka koja se ne može čuti na Uskoku za vrijeme održavanja svjetskog prvenstva. Za to je zadužena osoba koju su svi sudionici itekako dobro upoznali. Svako jutro prije plova nitko ne propušta navratiti do Božene koja kao majka kućanica uredno dijeli pripremljene sendviče za jedriličare pred  najmanje četiri do pet sati boravka na moru. Stoga su ti sendviči najtraženija roba na prvenstvu, a Boženi nije nimalo teško usrećiti njihove želuce.
– Svako jutro je prava navala na sendviče prije nego se izađe na more. Ima popis koji se napravi to jutro te je moja dužnost da svatko od posade, sudaca i kontrolora dobije svoja dva sendviča koliko ih pripada. S tim sendvičima svi su namireni do kraja plova, a nakon
toga ih očekuje spremljena tjestenina na razne načine što ih onako ogladnjele nakon napora na moru itekako oduševi. Nije nešto puno, no svi su oni sretni i zadovoljni tim što dobiju – kazala je Božena.