Zadarskoj hip-hop sceni nedostaje prostor za vježbanje

Iako je uvriježeno mišljenje da su hip-hop i rap usko vezani s opijatima i lakim drogama, ponajviše zbog tekstova pjesama, to je ipak samo predrasuda. Većina tekstova rap pjesama napisana je da ukaže ljudima na onu lošu stranu života i da ih potakne da nešto promijene, kaže Nina Stipčević
Sedamnaestogodišnja Nina  Stipčević, polaznica Klasične  gimnazije, članica je plesnog  kluba “Pozkok”, koji se bavi  hip-hop i break glazbom te  pripada skupini brojnih obožavatelja i poklonika hip-hop i  rap glazbe i breakdancea.
Nedavno je u Arsenalu u  organizaciji Lucije Mikas,  plesne pedagoginje, održan  “Urban jam 023” pod motom  “Hip-hop, a ne dop” koji je  okupio brojne slušatelje i aktivne obožavatelje ovakve vrste glazbe i plesa. Oni su i  demonstrirali vještine i umijeća hip-hopa i breakdancea  zadarskoj publici koja to ima  rijetko priliku vidjeti. Samim  programom se htjelo ukazati  na problem droge među mladima, ali i na glazbu kao jedan  od načina sprječavanja dosade  i okretanja životu i plesu, o  čemu svjedoči i sama Nina  Stipčević.
Širenje pozitivne  “vibre”
– Ritam i živost ove vrste  glazbe potiče na bolje raspoloženje i širenje pozitivne “vibre”. Daje energiju i opušta.  Jedan je od izvrsnih načina  kako “ubiti” dosadu i odlično  se zabaviti, a da pritom nisu  potrebne nikakve druge supstancije koje bi život učinile  boljim ili zanimljivijim. Iako je  uvriježeno mišljenje da su  hip-hop i rap usko vezani s  opijatima i lakim drogama poput marihuane, ponajviše  zbog tekstova pjesama, to je  ipak samo predrasuda. Toga  ima podjednako svagdje, bez  obzira na vrstu glazbe. Većina  tekstova rap pjesama napisana je da ukaže ljudima na onu  lošu stranu života i da ih potakne da nešto promijene, kaže Nina Stipčević.
Hip-hop kultura u svojim  korijenima sadrži ponos, hrabrost, društveno opredjeljenje, o čemu i progovara  kroz tekstove rapa. Danas je  hip-hop toliko raširen u svijetu  da je prisutan gotovo svagdje,  ali je relativno nov u hrvatskoj  javnost. Za poznavanje i razumijevanje hip-hopa i rapa  potrebno je poznavati i ponešto o njegovoj povijesti.
Hip-hop se prvenstveno dijeli u četiri kategorije, odnosno na četiri elementa: ples  (breakdance), grafiti (writing), DJ-ing i rap. Neizostavni su dodaci hip-hop moda i  sleng. Počeci se javljaju sedamdesetih godina u Bronxu i  Harlemu, na  otvorenim “kvartovskim” partijima. Portorikanci i Afroamerikanci koji su  tamo živjeli dosjetili su se organizirati partije na otvorenom te bi na sredini parka ili  ulice napravili stage, gdje su  plesali i slušali glazbu do kasno u noć ili dok ih policija ne  otjera.
To su bili svojevrsni ulični  susreti na kojima je glazba  dopirala iz razglasa ili kasetofona, predstavljajući nešto  sasvim drugo od onoga što se  istovremeno odvijalo na elitnoj diskosceni s Manhattana.
Hip-hop kultura
Breakdance se razvio kao  sastavni dio hip-hop kulture.  Izraz breakdance potječe iz  tipa glazbe uz koju je i nastao  tzv. break beat. Sastoji se od tri  bitna dijela a to su TOP  ROCK, FOOT WORK i POWER MOVES. Postoji još i  NEW STYLE MOVES, odnosno FREEZEVI i različiti  pokreti koji se zasnivaju na  fleksibilnosti i snazi ili oboje,  što se može i vidjeti na ulici  gdje se najčešće i demonstriraju vještine breakera. Breakdance vuče svoje korijene iz  mnogo različitih plesova. Tako  se u njemu mogu vidjeti elementi brazilske capoeirae, ali i  mnogi stilovi različitih borilačkih vještina, kao i brojni  pokreti inspirirani akrobatskim tučnjavama prikazivanim u kung fu filmovima.
Old School Breaking je bio  puno jednostavniji u svojim  počecima nego što je to danas.  Uglavnom je sadržavao tehničke pokrete nogama što se  nazivalo top rock, zatim  six-step i floor rock, koji je  sadržavao mnoštvo kompleksnih pokreta nogu koje sliče  vezivanju i razvezivanju čvorova. Zvuk i lako uhvatljivi  ritam odmah su stekli brojnu  publiku i obožavatelje. Inspiraciju pobornici ovog stila i  plesa pronalaze u mnogim  umjetnicima, a ponajprije su  tu važni Curtis Blow, Afrika  Bambaataa, Run DMC te  Grandmaster Melle Mel i  mnogi drugi. Za uvođenje novog stila, čime je break postao  više akrobatski ples, zaslužni  su “The Rocksteady Crew”.
Oni su izmislili mnoge poznate pokrete koji se i danas  koriste kao sastavni dio breakdancea kao što su vjetrenjača i  headspin (okretanje na glavi).  U svim zemljama u kojima  postoji aktivna breakerska  scena postoje također i  organizirani susreti, odnosno  natjecanja pod nazivom Jamovi.
U Zadru je situacija nepovoljna što se tiče mogućnosti  uživanja i razvijanja ove kulture. Iako se osjećaju pomaci i  rast popularnosti ovog stila i  glazbe ipak još uvijek je prava  rijetkost sresti osobu odjevenu  u tom stilu ili pak nekoga tko  stvarno dobro pleše, ističe Nina Stipčević.
– U Zadru i nema mnogo  prostora za promicanje  hip-hop glazbe i breakdancea.  To smatram velikim nedostatkom jer ima nas mnogo koji  imamo želju više sudjelovati i  u natjecanjima i u samom  učenju plesa i koraka.
Ovakva glazba zahtijeva i  prikladnu odjeću. Nažalost,  kao i u većini primjera u životu  i tu je također bitno “što se  nosi”, odnosno koje marke je  odjeća i obuća.
Nedostatak prostora
– Patike i majice, kao i golemi “lanci” oko vrata, moraju  biti svojevrsni zastupnici i  predstavnici te glazbe, stoga je  bitno da ono što se odjene  nešto vrijedi jer u protivnom  samo postane predmet ismijavanja i zlobnih komentara.  To je možda jedan od negativnih aspekata ove kulture, ali  ne nužno, jer mnogi od nas ne  razmišljaju  tako, govori Nina.
Osobno ne smatra da njezina odjeća promovira i izražava ljubav i strast prema  hip-hop i breakdanceu, već  njena energičnost i entuzijazam koji unosi sa svakim novim korakom i pokretom.  Ukazuje i na problem prostora koji je veliki nedostatak i  “kočnica” njihovoj plesnoj grupi “Pozkok”, jer ne mogu održavati češće i duže treninge i  vježbe, a samim time im i umanjuje izglede i  mogućnosti  konkuriranja na nastupima s  ostalim plesnim skupinama iz  drugih krajeva i gradova koji  su to pitanje već odavno riješili.
– Iako je naš nastup u Arsenalu bio dobar, druge gostujuće plesne grupe su već  bile na brojnim natjecanjima,  čime su i stekli brojna iskustva,  a nama je još to sve nedostižno, upravo zbog toga jer i  da želimo ne bismo imali prostor gdje bismo mogli za to  redovito vježbati, a to je najvažnije, zaključuje Nina Stipčević.