Uspješno ljetno loptanje pod obručima

U mjesec dana koliko je trajalo samo natjecanje odigrano je nešto više od 30 utakmica, sudjelovalo je 12 momčadi u kojima se moglo naći i onog pravog košarkaškog materijala
Slavljem Bokanjca u finalu protiv Kampo kaštela završilo je 13. izdanje Županijske ljetne košarkaške lige koja je i ovog ljeta držala budnim veliki broj košarkaških igrališta širom županije. U mjesec dana koliko je trajalo samo natjecanje odigrano je nešto više od 30 utakmica, sudjelovalo je 12 momčadi u kojima se moglo naći i onog pravog košarkaškog materijala, a na kraju se kao i uvijek isprofilirala zabava te druženje što je uz, naravno, sportske motive bila glavna odrednica kod svih sudionika. Sve je uspješno začinjeno odlično organiziranom završnicom u Arbanasima te se po ispunjenosti tribina moglo konstatirati kako ova liga ima svoj status u sportskoj ponudi grada i županije. Na kraju najzadovoljniji su mogli biti upravo pobjednici s Bokanjca koji nisu propustili nakon lanjskog plasmana u finale otići korak dalje te sa povećom skupinom svojih navijača proslaviti naslov. Sastav Mate Kanjera pokazao je odlučnost i karakter baš u utakmicama četvrtfinala, polufinala i finala u kojima su na ispitu pali sastavi koji su nakon razigravanja po skupinama kotirali jako visoko.
Visina presudila
U konačnici je presudila šira rotacija Bokanjana u kojoj je prednjačila njihova visoka linija (Troskot, Buterin, Baždarić, Mrkić, Guzobad) uz racionalan organizatorski tandem Krizman – Palčić. Kao drugi odlučujući faktor za Bokanjane se pokazala uigranost koju su postigli s obzirom da su igrali u identičnom sastavu kao i lani, dok se kod drugih sastava primjećivalo određeno lutanje od utakmice do utakmice. Drugo mjesto je pripalo, možda malo iznenađujuće, Kampo kaštelu koji je ovog ljeta nastupio s mlađim snagama nego prijašnjih godina. Glavne uloge su u toj momčadi podijeljene na dvojac Pešut – Anđelić, koji su u većini utakmica predstavljali veliki problem za protivničke obrane. Za osvajanje naslova trebalo im je ipak nešto više, a pritom se misli na unutarnju igru koja je svoje slabosti iskazala upravo u finalu kontra visokih i skočnih Bokanjana. Treća pozicija je stigla u ruke Kalelarge koja je po imenima i prije početka lige kotirala za samu završnicu, no jedna utakmica, ona na Bokanjcu u polufinalu kad su izgubili čak 36 poena, značila je da će na naslov trebati pričekati još najmanje godinu dana. Iza ovog trojca ostale su momčadi poput Sukošana koji je opravdao nastup osvojenim četvrtim mjestom, a za nešto više trebao im je još jedan igrač poput Devića ili Dražovića, no Sukošanci su za razliku od ostalih momčadi iskoristili ovo natjecanje da kale svoje mlade snage koje očekuje nova sezona u B-1 ligi. U rubriku, uvjetno rečeno, razočarenja idu Bokolje i Polača koji su najviše pokazali u razigravanju po skupinama, no kiksevi u četvrtfinalu su ih koštali borbe za najveći plasman.
Škabrnjske poteškoće
Nakon njih slijede momčadi koje su ili imale problema s okupljanjem igrača za utakmice poput Škabrnje i Velebita do onih koji su cijelo natjecanje shvatili na jednoj opuštenijoj osnovi, pa im sigurno nije bilo toliko ni žao što nisu igrali odlučujuću ulogu. U tu kategoriju spadaju Maraska park i Put Petrića koji su na trenutke znali odigrati u maniri ovih jačih sastava, a njihova svrha je sigurno ispunjena i samim time što su uspjeli napraviti šušur na svojim kvartovskim terenima.

Plusevi

– Kao i uvijek županijska ljetna liga donijela je dobru posjećenost i solidan interes košarkaških kibica
– Rosteri svih sudionika vrvili su mladim i potentnim igračima koji su tako mogli skrenuti pozornost na svoje košarkaške mogućnosti, a našao se tu i poveći broj onih renominiranijih košarkaških imena u kojima su prednjačili prvotimci Borik-Puntamike (Dević, Pavić, Troskot, Baždarić, Mrkić, Jurjević) i oni iz A-2 ligaša Voštarnice (braća Bulić, Grgurević, Marić, Zrnić, Mišić, Dražović)
– Cijelo natjecanje je prošlo bez nekih većih incidenata ako tu ne računamo povremenu, benignu, upotrebu pirotehničkih sredstava i uobičajeni kolorit psovki koje su onako neizostavan dio svih sportskih događaja u našoj državi
– Organizacijski dio koji je išao preko leđa Županijskog saveza podignut je na višu razinu, a tu se podrazumijeva da su se svi tekući problemi samog natjecanja rješavali brzo i efikasno, a i medijska popraćenost se digla za koju stepenicu više

Minusi

– Iz usta svih sudionika moglo se često čuti kako je financijski dio participiranja samih klubova u ligi ogroman, a opet s druge strane trebalo je zbog regularnosti natjecanja i pravedno nadoknaditi utrošeni trud cijele mašinerije sudaca, delegata i zapisničara. Troškovi su bili toliki koliki su bili, a pohvalno je da su unatoč teškom recesijskom vremenu svi sudionici pronašli potrebna sredstva za završetak natjecanja
– Problem ovog natjecanja je već godinama pomalo neozbiljan pristup nekih momčadi kad dođu u situaciju da se ne mogu više boriti za najbolje plasmane. Tada dolazi do odustajanja od razigravanja za niže plasmane koje bi unatoč manjem sportskom motivu trebale biti odigrane, najviše zbog onih momčadi kojima je stalo razigravati, a sve to urušava kompletnu regularnost konačnog poretka. Stoga treba istaknuti i pohvaliti Velebit i Maraska park koji su jedini razigravali (za 9. mjesto) od svih momčadi plasiranih ispod šestog mjesta.
– U oči bode podatak da su prve tri plasirane momčadi u konačnici došle iz iste skupine. Primjetna je bila neujednačenost samih skupina što je nekim momčadima donijelo puno teži put u borbi za najbolja mjesta. Možda bi trebalo pri određivanju skupina za sljedeću godinu davati najboljima od lani statuse nositelja iako je i to teško za predvidjeti, jer se ne može znati tko će se u kakvom sastavu prijaviti sljedećeg ljeta