Ples obilježio prvi dan festivala

Prvog dana festivala Zadar snova, osim prvog čina Čehovljeve Tri sestre, program se sastojao još od dvije plesne izvedbe. U crkvi Sv. Dominika u 30-minutnom trajanju izvedena je predstava Decipula (Krletka) kazališne skupine U biti. Redateljica je Vjera Vidov, a autori, izvođači Iva Burčul (ples), Marta Musap (glas), Vedran Miočić Stošić – Gumeni (gitara.
Na ovogodišnjem Zadru snova Zadarski plesni ansambl slavi posebnu obljetnicu.
Strast prema plesnoj umjetnosti dovela je Zadarski plesni ansambl u 20 obljetnicu postojanja. Raznolik tematski sadržaj, spoj suvremenog plesa s elementima fizičkog teatra i upotreba medija, okosnica su rada ansambla, koji ohrabrujući samo-kreaciju i stvaralaštvo, odano nastavlja otvarati područja susreta profesionalnih plesača i novih mladih talenata.
Multimedijalno scensko djelo Tri Marije hojěhu, izvedeno u ponedjeljak u crkvi Sv. Donata, tematizira srednjovjekovni motiv putovanja koje se odvija od postaje do postaje, a oslanja se na kratku pjesmu istoimenog naslova, zabilježenu početkom 16. stoljeća na zadarskom području. Biblijska zbivanja oko odlaska na sveti grob u drugom su planu, dok ritual i neprekidno cikličko kretanje uvjetovano prostorom romaničke crkve Sv. Donata, izlaze u prvi plan.
Srednjovjekovna pjesma Tri Marije hojěhu nalazi se u Tkonskom zborniku pronađenom u samostanu Čokovac na otoku Pašmanu pored Zadra. Pisana je kurzivnom glagoljicom što je i inspiracija za plesnu formu ovog scenskog djela. Naime, smatra se da je glagoljica, koja je dubinski povezana sa ideološkim znakovima srednjovjekovne književnosti, nastala po modelu zbroja aureola s ikona: kružnih, kvadratnih, trokutnih i monogramskih. Prožimanjem likovnosti, figurativne i geometrijski apstraktne, sa glagoljskim pismom, a oslikavanje svega navedenog kroz pokret baziran na Labanovoj metodi suvremenog plesa koja koristi kvadrat i krug kao polazište za organizirano i osmišljeno kretanje, dobije se plesna forma kojom se završava i zaokružuje putovanje kroz vrijeme i prostor.
Uz motiv putovanja, prisutan je i princip simultanosti pozornice koji se ostvaruje nasumičnom igrom kroz promjene mjesta događanja, istina u malom prostoru, i repeticiju plesnih sekvenci.