Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Velike riječi pred veliko klanje

09.08.2011. 22:00


SUSRET TRI VODITELJA
Mirko Fodor (uvijek isti, veseo i  zabavan) i Karmela Vukov Colić (malo  buckastija nego zadnji put) se očigledno dobro zabavljaju. Putuju po moru  i, obučeni kao likovi iz američkih mornarskih filmova iz Drugog svjetskog  rata, vode neku reinkarnaciju davnih  “Jadranskih susreta”. To se sada zove  “Jadranske igre”, a ova se epizoda  održava u gradu Pagu. U stvari, to je  hibrid već spomenutih “Susreta” i nekadašnjih  međunarodnih “Igara bez granica”, a ja sam ju gledao u  društvu jedne šarmantne dame. Ona je iz inozemstva,  ali jako dobro razumije naš jezik. Stalno se čudila  zašto ti voditelji (u međuvremenu im se kao treći  priključio i Rene Bitorajac odjeven kao mornar Popaj,  samo mu je lula falila) toliko puno govore i bila je u  pravu. Naime, oni su blebetali cijelo vrijeme, kao da im  je cilj skrenuti pažnju sa samog takmičenja na kojem  je, ionako, teško tu istu pažnju zadržati, jer se radi o  igrama koje i nisu nešto zanimljive, da ne kažem –  dosadne.
Radilo se svašta, predstavljali su se  sudionici, a  Primoštenci su htjeli biti zabavni. Problem je u tome  što su šale tipa “kod nas nije bitna veličina nego  tehnika” i “imamo snage hvatati Čehinje” toliko neukusne da im nikako nije mjesto na državnoj televiziji i,  ako su na ovaj način htjeli predstaviti svoje mjesto,  bolje bi im bilo da nisu. Nemali je problem i traženje  izjava od natjecatelja od kojih su neki sami po sebi  neelokventni, a ovako izmoreni od igara i nisu baš  neko društvo za razgovor, osobito ako se trude biti  duhoviti – što nisu. Dalje nisam gledao, jer mi igre i  nisu bile zanimljive, a i bolje je da ne komentiram ekipe  Turnja i Biograda s obzirom da su mi blizu, a imam i  neke prijatelje tamo. Uostalom, ovo je, koliko sam  razumio polufinale, a vi pogledajte i sami, pa recite  jesam li u pravu. Odlična emisija za emitiranje na  lokalnim televizijama, a osobito kada bi se djevojke  (pozdrav Turanjkama) odvažile i nastupile u bikinijima.
TAJNA ORGANIZACIJA BRUCE WILLIS
Znamo da je ljeto vrijeme za reprize, ali naše televizije  ljetne običaje prošire na cijelu godinu, tako da smo  filmove koje repriziraju sada gledali preko zime već  nekoliko puta. Ovaj smo, pak, vikend imali i dva reprizanta – veterana koje mi je uvijek drago spomenuti.  Film kojega prikazuju sve televizije, film za sva vremena  i nebrojena emitiranja, za sve uzraste i termine je film  “Prljavi igraju prljavo”. Ovu smo žestoku akciju u zadnjih  petnaestak godina toliko puta gledali da ozbiljno sumnjam na neku svjetsku urotu kojoj je cilj uvesti lik Brucea  Willisa u kolektivnu svijest svih ljudi na Zemlji. Meni se  već ukazuje u snovima, s ekrana, i na licima prolaznika.  Shizofrenija ili pretjerano gledanje domaće televizije?  Ozbiljno se brinem.
ZA POLAZNIKE MESARSKE ŠKOLE
Dan nakon već spomenutog filma Brucea Willisa u  kojem ima nasilja, tučnjava, pucanja, jurnjave i  eksplozija na lopate, imali smo priliku uživati u još  jednoj reprizi jednog od nastavaka iz serijala o  gospodaru prstenova. A taj mi je film oduvijek bio  zanimljiv, tj. ne sam film, nego fama koja se stvarala  oko njega. Nekada si bio glavni frik ako si pročitao  knjigu, imao strip i po mogućnosti crtani na VHS-u.  Meni je to uvijek bilo nekako dječje, dok je sam film  kao halucinogeni san nezrelog tinejdžera opsjednutog video igricama koji se nagutao tableta ekstazija ili nekog sličnog smeća. Iskreno, da mi je do  bajkovitih fantazija čitao bih naše domaće dječje  priče Ivane Brlić Mažuranić, a ne bih gledao ovakve  filmove. A ovdje je slična stvar kao i u filmu “Troja” s  ljepuškastim Bradom Pittom. Prvo par minuta govore neke velike epohalne riječi, a onda se pola sata  kolju i ubijaju. “Gospodar prstenova” je baš takav.  Malo se ozbiljno gledaju i prozbore par rečenica o  opstanku svijeta i silama zla, a onda se pojave neke  bagodine i počne koljačina. Vitla se nožinama i  mačevima, na sve strane lete ruke i noge (a o glavama  da i ne govorimo), a krv prska u mlazovima i teče u  potocima. Krvi i mesa ima u tolikim količinama da je  u stvari ovo idealan film za polaznike mesarske  škole. Tim đacima ne treba ići na praksu po klaonicama. Dosta je dati im DVD s ovim filmom.  Specijalni efekti su tako učestali da misliš da u stvari  gledaš crtani, a ne igrani film i sve je to pretjerano i  perverzno, i ja ne razumijem koja odrasla osoba to  može gledati i ostati ozbiljna. I za kraj – pogađate?  Da. Ovaj film nema onu oznaku o dobnoj granici već  je sa svim svojim scenama nasilja idealan za djecu od  0 do 18 godina. Neka vidi naša omladina (ili mladež  – kako vam drago) kako se to radi.
[email protected]