Sve proizvedene dagnje nađu put do potrošača

Lani smo prvi put izišli na tržište sa osam tona. Radimo s profitom. Prodaja dagnji uopće nije upitna. Mi svi ne bismo mogli zadovoljiti potrebe jednog velikog otkupljivača, a gdje su drugi mali potrošači, kaže upravitelj PZ Paklenica Ivan Bušljeta

Mi u Hrvatskoj nismo u  stanju ni dagnje  proizvesti za vlastite  potrebe. One se uvoze iz Italije i Španjolske. Ako se  jednom Talijanu i Španjolcu isplati  proizvesti dagnje i dovesti ih u  Hrvatskoj, zašto se nama u Starigradu to isto ne bi isplatilo.
Ovo je bila misao vodilja podvelebitskih zadrugara okupljenih u  Poljoprivrednu zadrugu Paklenica  kada su prije tri godine odlučili  krenuti u osnivanje zadruge i pokrenuti proizvodnju dagnji u Velebitskom kanalu, kako kaže upravitelj Zadruge Ivan Bušljeta. Danas je njihova odluka, za mnoge u  početku lucidna, počela davati rezultate.
 Osigurano tržište
– Danas imamo dva uzgajališta  na površini od jednog hektara, jedno u Selinama, a drugo na izlazu  iz Starigrada prema Rijeci. Maksimalna proizvodnja je 60 tona dagnji godišnje, a mi smo sada na  polovici. Lani smo prvi put izišli na  tržište sa osam tona. Radimo s  profitom. Prodaja dagnji uopće nije  upitna jer tržište postoji. Mi svi ne  bismo mogli zadovoljiti potrebe jednog velikog otkupljivača, a gdje su  drugi mali potrošači, kaže upravitelj Bušljeta.
Sve izgleda lijepo, ali u cijeloj  proizvodnji traži  se puno fizičkog  rada, ali i tražilo se  puno uloženog  vremena i truda da  se dođe do prodaje. Počelo se sredinom 2008. godine. Bušljeta kaže  da su se on i drugi  zadrugari prvo  vratili u prošlost  kada su ljudi na  starigradskom području živjeli  većinom od poljoprivrede. Težak i naporan život doveo je do toga da ona praktično  zamre. Umjesto poljoprivrede ljudi  su se uhvatili turizma. Međutim, ni  on se nije pokazao sretnom formulom jer su zarade male, a sezona  kratka. Zbog toga se trebalo vratiti  poljoprivredi i iskoristi turizam kao  idealnu mogućnost tihog izvoza.  Zašto strancu koji ne dolazi s novcem ne prodati domaći proizvod  umjesto uvoznog. Ipak put do toga  bio je težak i trajao je dugo.
Bespovratna sredstva
– Mi nismo imali proizvođače.  Uobičajeno je da se u zadrugama  okupljaju proizvođači, ali mi smo  prvo morali njih proizvesti. Zatim  smo uz pomoć tada Poljoprivredno  savjetodavne službe obavili analizu mogućnosti i krenuli s dagnjama. U to vrijeme mogla su se  dobiti bespovratna sredstva za razvoj proizvodnje. UNDP baš je krenuo s pilot-projektom morskog uzgoja dagnji na svjerozapadnom području Zadarske županije. Od njih  smo dobili 120.000 kuna, 150.000  kuna od Ministarstva branitelja jer  u zadruzi ima nas šest branitelja.  Ministarstvo poljoprivrede nam je  dalo 8.000, Općina Starigrad  18.000 i Zadarska županija 12.000  kuna. Ukupno 308 tisuća kuna što  je bio lijep iznos za početak. Ipak  trebalo nam je godinu i pol dana,  dok smo dobili koncesiju i sve druge dozvole. I tada je bilo apsurdnih  situacija. Eto, na primjer s mulom  gdje bi privezali brod da dođemo do  uzgajališta. Država vam da koncesiju za proizvodnju dagnji, ali ne  da vam da napravite mul uz obalu.  Ipak i to smo na kraju riješili.
U PZ Starigrad razmišljaju o pokretanju drugih poljoprivrednih  grana – razvoj pčelarstva, smokvarstva, maslinarstva i uzgoj kamenica. Međutim, prvo treba naći  ljude koji su voljni poduzetnički  razišljati. Problem su u sredstva jer  je danas u vrijeme recesije teže  pronaći bespovratna sredstva u odnosu na razdoblje od prije tri godine, kako na kraju kaže Bušljeta.

Suša uzrokovala probleme i u uzgoju dagnji

Ovogodišnja suša uzrokovala  je i probleme u uzgoju dagnji.
– Za uzgoj dagnje najpogodnije je ono more koje se miješa sa slatkom vodom. Područje polja u Selinama je bogato vruljama, ali u na području drugog polja ima manje vrulja, pogotovo u ovoj  sušnoj godini. Zato tamo dagnje nisu narasle do konzumne veličine od najmanje šest  centimetara. Sada tamo imamo 20 tona pretkonzumnih  dagnji, kaže Bušljeta.

Razvoj bolji u kišnim sezonama

Uzgoj školjaka u Zadarskoj županiji u fazi je razvoja jer je Zadarska  županija zonirala područja za njihov uzgoj i raspisala natječaje za dodjelu  koncesija, ali također je i u fazi ispitivanja mogućnosti ekonomske  isplativosti, kaže načelnik Odjela za ribarstvo pri HPK Lav Bavčević:
– Školjka ima dva bitna čimbenika koja utječu na isplativost uzgoja, a to  su brzina rasta i popunjenost šupljine mesom. Školjka na našem području raste dosta dobro. Razvoj ovisi o stalnom utoku slatke vode tako  da je on u kišnim sezonama bolji. Najpovoljnija područja za uzgoj su u  Novigradskom moru i starigradsko područje. U Novigradskom moru je  bolji, ali tamo se mogu javiti problemi s povećanom količinom slatke  vode što poskupljuje proizvodnju, dok je u Selinama proizvodnja stabilnija, ali su školjke malo praznije, kako su pokazala preliminarni podaci.