Zadar je otpisanima dobar izbor

Rijeka posuđuje igrače Zadru. Do prije nekoliko sezona teško zamislivo, danas lako ostvarivo. Josip Bajlo, predsjednik Zadra, na predstavljanju Mate Neretljaka i Josipa Tadića na Stanovima više je puta naglasio kako zahvaljuje vodećim ljudima kluba s Kantride. Poimenice, Damiru Miškoviću predsjedniku i Srećku Juričiću, sportskom direktoru. Doista, angažman Neretljaka i Tadića zanimljiv je iz više razloga. Najprije, Zadar je prvi put u Prvoj HNL posudio igrače iz kluba koji se ne zove ni Hajduk ni Dinamo. Makar nam nije poznat neki slučaj koji bi demantirao ovu tvrdnju. Kao drugo, Zadar je za mandata Rena Sinovčića kao prvog operativca kluba od 2000. godine rijetko angažirao iskusnije igrače, osim ako nije bila riječ o Zadranima koji su odlučili u matičnom klubu završiti karijeru. Konačno, Zadar odavno nije doveo zvučnija imena u svoje redove. Neretljak jest na zalazu karijere, Tadić nije »onaj« iz nekih drugih vremena, ali karijera ova dva igrača daje za pravo onima koji smatraju da je Zadar dobio »kapitalce«. Uz opasku da kapitalci ne moraju uvijek biti ukusna riba za stolom. Nekad jednostavno – pobjegnu s udice.
Baturina najzvučniji
Od poznatijih imena koji su u Zadar došli nakon što je iza njih već bila karijera koja se brojila u dvoznamenkastim godinama od 2001. godine, kada se klub vratio u Prvu HNL (kasnije je 2005. ponovno ispao pa se za dvije godine vratio) izdvaja se tek nekoliko imena. Najzanimljiviji među njima čini nam se Mate Baturina, nekada (1997./98.) prvi strijelac Prve HNL, koji je na Stanove stigao u ljeto 2007. Iako u ozbiljnim godinama Baturina je najavljen kao veliko pojačanje. No, činjenica da je Šibenčanin otišao prije polusezone s 13 nastupa (499 minuta), bez postignutog gola, jasno pokazuje da se Zadar i Baturina nisu našli. Zanimljiv je i slučaj Stjepana Skočibušića koji je kroz tri sezone (2008. – 2010.), s povremenim prekidima, nosio dres Zadra i potvrdio se kao koristan igrač zadnje linije. U sezoni 2002./03. nakon putovanja po bijelom svijetu u Zadar se vratio Kazimir Vulić. Odigrao je cijelu sezonu i ostavio solidan dojam. Godinu dana u Drugoj ligi (2006./07.) za Zadar je igrao Jasmin Mujdža, lijevi bočni. Nastup u Prvoj HNL za Zadar nije dočekao, ali nakon njegovog odlaska kvalitetni ubačaji s bočnih strana prema napadačima u Stanovima su i dalje rijetki poput kiše u srpnju. Iste sezone dres Zadra nosio je i Dragan Tadić, iskusni veznjak, koji je najveći trag ostavio u Rijeci. U ljeto 2007., tek što je sezona počela, Tadić je otišao iz Zadra jer se klub, kako je tada rečeno, okrenuo mladim igračima. Zajedničko Baturini, Skočibušiću, Vuliću i Mujdži je da su sva četvorica igrali za Hajduk.
Preporod tehnološkog viška
Ako je suditi po dosadašnjim iskustvima igrača koji su u Zadar dolazili jer više »nisu imali što izgubiti« Josip Tadić odabrao je pravu sredinu gdje karijeru koja je na nizbrdici može podignuti na višu razinu. Potvrđuju to i primjeri brojnih igrača koji su u Zadar dolazili praktički kao otpisani u svojim klubovima, a u Ulici Hrvoja Ćustića ostavili su značajan trag. Jedan od njih došao je baš iz Rijeke (2003./04.). Riječ je o napadaču Mati Brajkoviću koji je u Zadru imao sjajnu sezonu (12 golova). Iste sezone bljesnuo je i Hrvatin Gudelj, a još više Tvrtko Kale, vratar koji je do tada široj domaćoj nogometnoj javnosti bio nepoznat. Kale je od četvrtog vratara Hajduka postao prvi »portir« Zadra i došao na prag reprezentacije. U Hajduku su u ljeto 2008. procijenili da im Marin Ljubičić više nije potreban. Ljubičić je potom došao u Zadar, uredno zabio Hajduku na Stanovima za pobjedu Zadra 1:0 i, dakako, na kraju se kao afirmiran igrač vratio na Poljud odakle je kasnije otišao u Ukrajinu. Vratar Andrija Vuković nikako nije uspio dobiti priliku u Hajduku, ali jest u Zadru i jedan je od najzaslužnijih igrača što je Zadar u turbulentnoj sezoni 2008./09. izborio ostanak u ligi. Ante Puljić kao branič nije uspio uvjeriti odgovorne na Poljudu da je potencijal makar za Prvu HNL. Tako ga je 2007. uzeo Zadar da bi Puljić kasnije kod Ante Čačića u Dinamu igrao Ligu prvaka. Sumnjamo da u današnjem Hajduku za njega ne bi bilo mjesta. U novije vrijeme slični su primjeri Igora Prahića i Denisa Ljubovića prekobrojnih u Istri 1961, a Zadru kasnije itekako korisnih igrača…