Neiskusni, a obrambeno najjači

Za košarkaše Borik-Puntamike nastupila je mjesečna stanka od prvoligaških utakmica, a kako je ujedno i polovica regularnog dijela natjecanja, nije loše pogledati kako, zapravo, funkcionira stroj zelenih koji je 2010. godinu arhivirao na drugoj poziciji na ljestvici s omjerom 6-3. Kad se kreće secirati igra Puntamičana prvo što padne na pamet ili bode u oči su statističke kategorije skoka i osvojenih lopti. Borbenost i tvrda obrana kao zaštitni znak zelenih itekako su funkcionirali. Najbolji pokazatelj je podatak da su primili najmanje poena od svih konkurenata (prosječno 68), a u kategorijama skoka i osvojenih lopti su na visokim pozicijama. Brojke će kazati da u prosjeku po utakmici imaju 19,6 obrambenih i 7,4 napadačka skoka u 40 minuta, a primat nad ostalim protivnicima drže u osvojenim loptama (9,7 po utakmici). Sve to dokazuje priču koja se stalno ponavlja iz ustiju trenera Nevena Plantaka kako voljni moment, fizička sprema te maksimalan pristup donose pobjede, a ako to izostane njegovi igrači nemaju šanse za pothvatom. Momčad bez visine, bez iskustva i širine kvalitetnih rješenja ne može si priuštiti izostanak maksimalne koncentracije što se zasad uspješno obavlja.
Drugi bitan faktor dobre polusezone leži u solidnom, na trenutke odličnom šutu Puntamičana. Napadački su šesta momčad lige, no bitan je postotak preciznosti koji je više nego zadovoljavajući. Dvica je iznad 50 posto (56,6%), dok je svaka treća upućena trica prošla kroz mrežicu (33,7%) što je pozitivna slika poznavajući koliko se inače zeleni oslanjaju na vanjski šut. Gledajući pojedinačno u odnosu na ostalu ligu nijedan igrač se ne ističe, barem u prvih deset kroz statističke kategorije. Jedino gdje se mogu uočiti Puntamičani jest kategorija osvojenih lopti u kojoj su Petani na trećem i Škifić na četvrtom mjestu. To je potvrda teze o kolektivnoj igri i zajedništvu momčadi koja nikad nije trpjela neke tzv. zvijezde, već je svaki od njih dio jednog dobro uhodanog mehanizma.
Škifić prvo ime
Ako ćemo ipak izdvajati tko se najviše istaknuo u moru podjednakih igrača i učinaka, onda na prvo mjesto treba staviti Juru Škifića koji je nominalno prvo ime zelenih sa 12,8 poena i 4,8 skoka, što bi sigurno bilo i pojačano da nije od Zaboka 6. kolu bio pod hipotekom ozljeda.
Mikulić eksplodirao
Odmah iza njega se nalazi ime 19-godišnjeg Ivana Mikulića. U prvoj seniorskoj sezoni uspio je munjevito nametnuti se treneru Plantaku i njegove predispozicije su vrlo obećavajuće. U 25 minuta po susretu ostvarivao je učinak od 12 poena, 3,6 skoka i 2 asistencije. Njegova agilnost definitivno se oplemenila dolaskom u Borik-Puntamiku u kojoj je dobio za njega malo stranu ulogu razigravača, jer je odgajan kroz mlađe selekcije kao bek šuter. Kao relativno visoki playmaker sklon ulazu pod koš vrlo je opasan po protivničke momčadi, a k tome se može dodati solidna preciznost izvana što mu daje veći manevarski prostor.
Marić otkriće
Još jedno ovosezonsko novo lice zelenih Petar Marić (23 godine) je pokazao da je iznimno iskoristiv potencijal, pogotovo u obrambenom dijelu. Perspektivan igrač koji je nekoć bio član (klupe!) Zagreba pa završio u Voštarnici pokazao je u 9 utakmica nevjerojatan fizički kapacitet i pouzdanost u igri. Stoga ne čudi podatak da je najviše od svih suigrača proveo na parketu u prosjeku (29. minuta) te uživa veliko povjerenje trenera Plantaka.
Jurjević čovjek odluke
U pravoj formi je i prvi šuter Borik-Puntamike, Marino Jurjević koji je silom prilika (odlasci Mrve i Ivanova i Devića) postao jedan od najiskusnijih s tek 26 godina na leđima. Ta uloga mu i odgovara što se vidi na njegovu učinku u prijelomnim trenucima mnogih utakmica kroz polusezonu. A za razliku od prošle sezone djeluje fizički moćno te odlično odrađuje defenzivne zadaće. U isti koš kao i Jurjević spada Pavić koji je nezaobilazan član startne petorke zelenih već šestu sezonu. Doduše, razne ozljedice spriječile su ga u ostvarenju optimalne forme, no kod njega je sigurno da će dati veći obol u nastavku.
Čakarun najviše napredovao
Pod košem se izmjenjuju 20-godišnjaci Čakarun i Šarlija. Ovaj prvi definitivno je igrač koji je najviše napredovao u odnosu na prošlu sezonu. Kao starter u svakoj utakmici unosi golemu energiju u reket te je primjetno poboljšanje šuta kako i preciznost sa slobodnih bacanja što nije bio slučaj lani. U ulozi džokera s klupe često se pojavljuje Šarlija koji je pristigao u posljednji trenutak nakon odlaska Ivanova u Zadar. Trebalo mu je malo vremena da pohvata konce te je iz kola u kolo pokazivao napredak. Zasad je na 8,6 poena i 4 skoka po utakmici, no njegovi kapaciteti sežu puno dalje što je za očekivati u drugom dijelu prvenstva. Ista stvar je s povratnikom Petanijem koji je uskočio u momčad u 6. kolu protiv Zaboka nakon Devićeve odluke za odmorom. On je u prošloj sezoni bio jedan od nositelja te će biti od velike pomoći pogotovo na poziciji razigravača gdje se nalaze neiskusni Mikulić i Pešut.

 ONI DOLAZE

Pored ove osmorice navedenih kao nositelji igre treba spomenuti i one koji tek dolaze, a neki od njih već ozbiljno participiraju u živim minutama utakmica. Pravilo o najmanje jednom igraču na parketu ispod 20 godina, pogodovalo je Mikuliću, Mrkiću, Marinu i nešto manje Grabovcu te Plantaku. Najviše prilike je uz Mikulića dobijao Mrkić koji je na najbolji mogući način uspijevao iskoristiti minutažu. Marin i Grabovac su po vokaciji slični igrači Mrkiću tako da nije bilo prilike ni mjesta za svih, a najviše od svih igrača trpi Pešut koji na nesreću ima 20 godina, a na njegovoj poziciji je Mikulić koji igra izvanredno i ujedno upada u kvotu igrača mlađih od 20 godina. Šteta što u Pešutovo vrijeme nije bilo tog pravila, jer onda vjerojatno ne bi prosjedio cijelu prošlu sezonu u Zaboku, a ove sezone mu je silom prilika ograničena minutaža.