Na sajmu reklama, a prodaja kod kuće

Jedan iz Zagreba mi duguje 4.000 kuna. Kada ga pitam za novac, kaže da on sa mnom nema ništa, da on priča s posrednikom. Njemu kaže što se to njega tiče, nije njegova roba. Oni plate kada je račun 1.000 do 2.000 kuna. Sve preko toga nije njihov problem nego naš, kaže Eugen Novaković iz Posedarja

Svako sudjelovanje na sajmu za nas je besplatna reklama. Upoznamo se s kupcima, promoviramo naše proizvode. Nećemo mi prodati nešto puno ili sklopiti neki veliki posao. Iskustvo nama malim proizvođačima govori kako je najbolji način prodaje na kućnim vratima. Najbolji je jer je najsigurniji, govori Eugen Novaković iz Posedarja koji sudjeluje na sajmu ekoloških-poljoprivrednih proizvoda Dani sunca koji se ovih dana održava u Zadru u organizaciji Udruge Eko Zadar.
 Novaković na svom štandu nudi proizvode od suhih smokava. Uz suhe smokve tu je smokvenjak i druge delicije, a ponudu popunjava rakija od trešnje, jabučni ocat i ekstra djevičansko maslinovo ulje. Prema Novakovićem mišljenju ljudi su spremni više platiti za domaći proizvod, pogotovo ako je ekološki.
– Meni i drugim kolegama proizvođačima svi govore da smo dobili odličan proizvod te da je vrijeme da ga zapakiramo i distribuiramo na tržište. Sve to lijepo zvuči, ali naše iskustvo govori drugačije. Baš nedavno sam razgovarao s jednom gospođom iz Splita koja je prodala stan da bi unaprijedila proizvodnju. Na stotine adresa je poslala svoje proizvode, ali nije dobila nijedan odgovor. Ljudi su se uobrazili, govori Novaković.
Njegova iskustva s plasmanom proizvoda na tržište preko posrednika nisu najbolja.
– Pokušali smo prodavati naše proizvode specijaliziranim trgovinama i restoranima preko posrednika. Nadali smo se kako ćemo na taj način riješiti prodaju, a mi ćemo razvijati proizvodnju. Međutim, vidimo da od toga nema ništa. Iskustva su loša. Meni jedan iz Zagreba duguje 4.000 kuna. Kada ga pitam za novac kaže da on sa mnom nema ništa da on priča s posrednikom, a njemu kaže što se to njega tiče, nije njegova roba. Oni plate kada je račun  1.000-2.000 kuna. Sve preko toga nije njihov problem nego naš. To što se događa nije usamljeni slučaj nego pojava. Sada ti uloži novce u nešto, a na kraju ostaneš bez ičega, kaže Novaković i dodaje:
– Odavno smo shvatili kako je najbolje prodavati na kućnom pragu. Sto kuna danas, ali mojih sto kuna.
I Katica Žampera mišljenja je da je najbolje prodavati na kućnom pragu. Ona i suprug Nikica proizvode eko kozji sir i maslinovo ulje. Eko maslinovo ulje proizvode od 2004. godine, a sir od 2006. Imaju 80 koza i proizvode oko dvije tone sira – mladog, polutvrdog i tvrdog.
– Moramo se kretati među ljudima. Sudjelovanje na sajmu je naša reklama. Ipak mi najviše naših proizvoda prodamo na kućnom pragu. Nikada nismo išli preko posrednika pa niti trgovinama. Trgovci stavljaju veliku maržu što dodatno poskupljuje naš proizvod i tada ga manje ljudi može kupiti.
Očigledno je kako će se prodaja na kućnom pragu u budućnosti sve više razvijati. Pri tome su oni bliže moru u prednosti jer im na ljeto dolaze turisti pa lakše prodaju svoje proizvode i ne gomilaju zalihe. Da bi praksa prodaje na kućnom prahu saživjela u potpunosti trebat će razvijati seoski turizam u Ravnim kotarima i Bukovici, otvarati vinske, maslinske ceste i na druge načine približiti proizvode sela potencijalnom tržištu.