Spremna za veliku rasprodaju

Ne volim blagdansko vrijeme. Svi su s obiteljima, poklanjaju se i bar ima te komercijalne topline među ljudima, a ja soliram. I mrzim primati one stupidne čestitke za Božić i Novu kad te kliknu sa svima ostalima u imeniku i pošalju nešto tipa: nek te obasja sunce sreće, blagoslova i blabla… Dont lajk det. I ne odgovaram na sms-ove i mejlove. Fak, ako se bar taj dan ne možemo čuti na minutu i zaželjeti si sve najbolje, onda nam ne treba ni ta korespodencija. Džabe potrošenih kunića…
A ionako ni nemam već godinama osjećaj za blagdane, otkad je poanta u tome tko će kome što pokloniti i koliko potrošiti, ne zanimam me previše. A nervira me i to što mi je na pravoslavni badnjak pokucala susjeda na vrata i došla mi onako podjebavajući čestitati sutrašnji blagdan. Pogledala sam je s ogromnim upitnikom iznad glave.
– Pa eto, s parkirališta sam vidjela da još uvijek imaš bor s upaljenim svjećicama, stan ti bliješti ko Betlehem, pa reko, odoh ženi čestitat jer sutra idem na selo…
– Susjeda, znate, u Zadru je stari običaj da se jelke i borovi drže do Sv. Stošije. To samo došljaci koji su došli nakon rata ne znaju, a divlji pokoriše i pitome, tako da rijetko tko drži još do starih običaja, odgovorila sam joj i zatvorila vrata…
Što je najgore, nije joj bilo ni neugodno što mi je tako upala. Mogu misliti što će sad pričati po zgradi jer me susjeda s donjeg kata jutros već pogledala krivo. Sve mi se čini da ću dogodine sve radoznale babe iz zgrade pozvati na tulum na pravoslavni badnjak, pa kad već ogovaraju, da imaju o čemu pričati.
Zadnjih pet dana sam na bolovanju. Morala sam se psihički i fizički odmoriti jer mi je tog blagdanskog ludila već previše. Fino sam odlučila da ću biti doma, javljati se samo na najnužnije pozive i psihički i fizički se očistiti od pizdarija. Kad ono, koji god program okrenem Banditos i Josipović. Jedan muljator par ekselans koji ni na jedno pitanje konkretno ne daje odgovora, a drugi zna o čemu priča, ali ima živosti u sebi kao kokoš netom izvađena iz dubokoga. Nakon elektrošokova. Pa ajde ti glasaj. S tim izborima su dopizdili i najokorjelijem zagriženjaku u politiku. A povratak doktora Ive neću uopće komentirat. Prvo je bio svetac, pa onda dobar, pa loš i sad zao. A do jučer ga svi gledali kao boga. Što govori da nismo baš normalan narod. Očito da nemamo filing procijeniti tko nam je dobar a tko nije. Jer zajebemo se svaki put, pa zašto ne bi i ovaj. A i brate, toliko je konvertita i šotobandjera da to više nije normalno. Od onoliko predsjedničkih kandidata, fakat ne znaš tko je bez putra na glavi pa da možeš reći – evo pošten čovjek kome treba dati glas.
A nisam se baš ni tevea nagledala, koji god su film prikazali, ja sam ga već gledala. Pa sam otišla do frenda da mi sprži stotinjak filmova i ubacila si maraton. Pauzu sam napravila jučer u vrijeme predizborne šutnje. I zaključila da ću sljedeći put glasati za onoga tko uopće ne bude govorio. Jer najpametniji su dok šute.
Sutra se vraćam na posao. Jako sam raspoložena za nastupajuće sniženje. Navalit će kao blesavi, ako im je još išta šoldi ostalo od rastrošne Nove. Tko ovaj mjesec preživi, 1.2. mu treba čestitati i reći: Sretna nova….