Uprava je za ulazak u Premijer ligu svoje napravila i sada su igrači na potezu

Imamo momčad koja bi i u Premijer ligi morala izboriti minimalno ostanak u ligi

Početkom sezone neočekivano se vratio u Zadar i tako pojačao momčad iz Mocira u traženju povratka u Premijer ligu. Najzvučnije ime Dukat prve lige, donedavno hrvatski reprezentativac, jesenas je bio najučinkovitiji Zadranin. Ipak, potpisnik ovih redaka ne krije da je u nekim utakmicama od Ivana Ninčevića očekivao i više od onoga što je lijevo krilo Zadar Slada pružio.
– Ukupno gledajući ono što je odigrala momčad, ali i ja kao pojedinac zadovoljan sam. Da je moglo bolje, to svakako. Momčadi se može zamjeriti poraz u Puli od Arene, koji nam se nije smio dogoditi. Baš na toj utakmici napravio sam jednu od većih pogrešaka prošle jeseni kad kod našeg vodstva od jednog gola razlike u posljednjoj fazi utakmice nisam iskoristio sedmerac. Nakon toga sve se okrenulo protiv nas i izgubili smo utakmicu. Vjerojatno sam i ja mogao dati više na nekim utakmicama, posebno domaćim – vratio se Ninčević malo unatrag, iako vremena za retrospektive baš i nema. Zapravo, mnogo bi bilo bolje gledati prema naprijed budući da su Zadrani započeli pripreme za nastavak sezone u kojem imaju jasnu obvezu – osvojiti prvo ili drugo mjesto i tako se plasirati u Premijer ligu. Na putu do ostvarivanja tog cilja Zadrani moraju nadoknaditi dva boda zaostatka za vodećima Goricom i Crikvenicom koje su osvojile 22 boda.
– Ne treba sumnjati u to hoćemo li ostvariti ono što se od nas traži. Imamo dovoljno kvalitete i iskustva da posao, koji podrazumijeva ulazak u Premijer ligu, odradimo kako treba. Ne vjerujem da nas itko u Mocirama može pobijediti, a od težih gostovanja moramo pripaziti na Županju i Senj. Na preostala četiri gostovanja u Umagu, Solinu, Ivancu i Slatini ne bismo smjeli imati većih poteškoća.
Ninčević, poput većine njegovih suigrača, djeluje prilično siguran da Zadar u svojoj dvorani ne može ispustiti bodove. Ipak, porazi u Gorici, Crikvenici, a posebno Puli, premda svi na gostovanjima, pozivaju na oprez.
– Naravno da ne razmišljamo da će pobjede dolaziti same od sebe. Tako ćemo se i postaviti u svakoj od sljedećih 13 utakmica. Tri poraza koja su nam se dogodila imaju svoje objašnjenje i ono je više puta ponovio i trener Roko Paleka, ali i ostatak momčadi. O Gorici ne mogu mnogo reći jer nisam igrao tu utakmicu, Crikvenica se predstavila kao odličan i opasan protivnik u dvoboju u kojem smo mi imali izrazito slab dan, a Arenu je teško objasniti. Puljani nemaju ni blizu kvalitetu Crikvenice i ne znam kako smo uspjeli tamo izgubiti.
Prilagodba na Prvu B ligu
Dojam je da Zadrani, a tako i Ninčević, u nekim utakmicama, posebno sa slabijim protivnicima baš i nisu bili silno motivirani.
– Dukat prva liga je slabe kvalitete, a ima i nekoliko klubova koji su znatno lošiji od nekoliko vodećih klubova koji se bore za prva dva mjesta. Kad vam je jasno da ste znatno jači od protivnika nije uvijek lako naći pravi motiv. Neke smo utakmice tako i počeli, a to znači malo pod ručnom. U trenutku kad bi bilo potrebno ubaciti u višu brzinu u nekoliko minuta riješili bismo pitanje pobjednika. Bilo bi idealno kada bismo svih 60 minuta igrali u visokom ritmu i tome trebamo težiti u ovim pripremama.
Pitanje je li onda i Ninčević imao uvijek dovoljno motiva.
– Trudio sam se, iako nije uvijek bilo lako. Kad sam dolazio rekao sam da je za mene svejedno je li s druge stane terena Prelog, Đakovo, Kiel ili HSV. Tako sam i krenuo od prve utakmice koju sam igrao u Prelogu. Borio sam se sa spoznajom da sam iz punih dvorana u Njemačkoj došao u Hrvatsku gdje se igra pred stotinjak ljudi. Iskreno, to nije uvijek bilo lako prihvatiti i zato sam možda ponekad izgledao manje zainteresiran od što bi se od mene moglo očekivati.
Iz Bundeslige lige u kojoj je lani u dresu Straslundera bio četvrti strijelac, Ninčević se spustio nekoliko stuba pa i cijeli kat niže. Slabiji rang ostavio je traga i na Ninčevićevim igrama.
– Posljednjih skoro deset godina svaki dan sam dvaput trenirao. U Zadru se trenira jednom dnevno i to je velika razlika. Kad radite ujutro i navečer cijeli vam je život podređen rukometu. Ovako do treninga, koji je uvijek navečer, imate cijeli dan u kojem je teško razmišljati samo o rukometu. Za ovaj rang čini se da je takav način treniranja dovoljan, ali za mene bi bilo bolje da se radi dvaput dnevno. Ne tražim nikakve alibije, to je objektivna poteškoća u kojoj bi se našla većina igrača u mojoj situaciji.
Ninčević se cijelo ljeto spremao za povratak u Straslunder koji je pred početak sezone objavio bankrot i time sasvim okrenuo Ninčevićevu situaciju.
– Supruga i ja sa sinom smo se planirali vratiti u Straslunder i nismo razmišljali o ostanku u Zadru. Kad je Straslunder bankrotirao, krenuo sam tražiti drugi klub, ali bilo je vrlo malo vremena za pronalazak pravog angažmana. Opciju sam Zadrom nisam doživio po principu bolje išta nego ništa nego sam se potpuno posvetio tome da svom klubu, s kojim sam 2005, ispao iz Prve lige, pružim podršku u nastojanju za povratkom u najjaču hrvatsku ligu. Te su moje želje aktualne i danas i zato dajem koliko mogu i na treninzima i na utakmicama.
Ne mogu samo domaći
U odnosu na jesen Zadar je ostao bez Anđela Žeravice, a novi igrači su Ivan Mijolović, Damir Samaržija, Luka Miletić i Marko Vidović.
– Žao mi je zbog odlaska Žeravice jer je on bio jedan od naših najboljih igrača. Ne znam koliko će mu u Splitu biti bolje jer, koliko čujem, tamo je situacija s financijama jako loša. Mijolović je naš igrač i svaki novi domaći igrač u prvoj momčadi je odlična stvar. Samaržija se preselio u Zadar pa i njega na neki način možemo smatrati domaćim čovjekom. Osim toga Samaržija je ljevak i s njim, Brkljačom i Humboltom kvalitetno zatvorili smo desnu stranu. Miletić i Vidović su se već iskazali na prvim treninzima i sigurno je da će biti pojačanja. Već sada imamo momčad koja bi i u Premijer ligi morala izboriti minimalno ostanak u ligi.
Zadar se godinama oslanjao isključivo na domaće snage, a sada se krenulo i s dovođenjem igrača iz drugih sredina.
– Bez obzira na našu želju da u prvoj momčadi imamo sve Zadrane očito je da nemamo dovoljno kvalitetnih igrača na svim pozicijama. Primjerice, nedostajao nam je vanjski igrač koji može pogoditi sa 9-10 metara i mislim da smo ga sada dobili u Vidoviću. Najvažnije je da su domaći igrači u većini i taj se stav ne bi trebao mijenjati.
Na početku sezone u Mocirama su najjačim adutom smatrali 3-2-1 obranu. U praksi, međutim, ta formacija često na parketu nije donosila željeni rezultat.
– Pripreme moramo iskoristiti i za uvježbavanje 6-0 obrane, posebno nakon dolaska Luke Miletića i Marka Vidovića, visokih igrača koje u takvoj formaciji nije lako prebaciti. Jesenas su nam previše golova zabili protivnički pivoti i igrači koji su se ubacivali na crtu jer se nismo uvijek najbolje snalazili u 3-2-1 obrani. U Dukat prvoj ligi vrlo je malo pravih vanjskih igrača i zato bi nam 6-0 obrana trebala biti alternativna opcija kad ne ide 3-2-1. Uostalom, u Kaštelima smo se od poraza spasili onog trenutka kad smo počeli igrati 6-0.
Dosta klubova ima problema s financijama koje je još više produbila aktualna gospodarska kriza. Od dolaska Branka Bungura iz tvrtke Slad u Mocirama su i financije dovedene u red. Makar tako tvrde igrači.
– Sve što je dogovoreno klub je prema meni ispunio, a vjerujem isto tako i prema ostalim igračima. Iako su u klubu danas uglavnom isti ljudi koji su bili i prije pet godina njihov stav prema igračima se značajno promijenio. Taj je odnos danas mnogo profesionalniji.

 OPASNI ZIDOVI U MOCIRAMA

Velika kočnica razvoju zadarskog rukometa su skromni uvjeti u kojima klub djeluje. Dvorana Mocire ima brojne nedostatke, ali bez obzira na to Zadar Slad praktički nema alternativu dvorani čije korištenje mora plaćati.
– Ovih dana Mocire sve više sliče na bazen, a ne na dvoranu. Krov prokišnjava na sve strane, a zna se koliko je mokar parket opasan. Uopće, kvaliteta parketa je jako loša, o rasvjeti da ne govorim kao i o tome da nema grijanja. Kad su velike hladnoće čini se da je hladnije u dvorani negoli izvan nje. Zabrinuti smo i zbog blizine zidova koji su uz liniju igrališta i strah nas je da se ne dogodi neka nesreća. Ne razumijem da se nakon onoga što se dogodilo Hrvoju Ćustiću nije napravilo ništa oko toga da se zidovi u Mocirama oblože spužvom ili nekim drugim materijalom.
Za rukometaše nije bilo ni mjesta na Višnjiku.
– Žalosno je da nijedna od četiri male dvorane koje su tamo napravljene nije upotrebljiva za rukomet. U Zadru se posljednjih 20 godina nakon izgradnje Mocira ništa nije učinilo na poboljšanju rukometne infrastrukture. Mislim da bi klub morao razmisliti o dvorani u Osnovnoj školi Zadarski otoci na Bilom brigu, makar za treniranje, jer je u Mocirama sve teže raditi.

 NISAM NI GRUB NI NERVOZAN

U nekoliko utakmica Ninčević je pokazao i nepotrebnu nervozu koja je podsjetila ne neka njegova izdanja od prije pet godina kada je igrao za Zadar u Prvoj ligi.
– U Njemačkoj sam u četiri godine dobio dva ili tri crvena kartona, a to nešto govori o tome da nisam ni grub ni nervozan igrač. Moj je problem što me protivnik može brzo isprovocirati zbog čega ponekad neprimjereno reagiram. Nikad neću prvi krenuti, a u nekoliko sam utakmica pretrpio svakakvih udaraca i podbadanja i žao mi je što nisam uvijek ostao miran. To se dogodilo dva ili tri puta, uglavnom na domaćim utakmicama. Nije to tako strašno kako se zna prezentirati, naprotiv mislim da se meni gleda svaki takav potez valjda zbog nekih prošlih vremena.

 IZGUBLJENA REPREZENTACIJA

Iz Mocira se teško dolazi do reprezentacije, posebno ako momčad nije ni među 16 najboljih hrvatskih klubova. Svjestan toga je i Ninčević koji je ljetos bio u reprezentaciji u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo koje uskoro započinje u Austriji. No EP Zadranin neće vidjeti. Na lijevom krilu Lino Červar se odlučio za Manuela Štrleka iz Croatia osiguranja i, pomalo iznenađujuće, Vedrana Mataiju iz Poreča.
– Čim sam ostao bez angažmana u inozemstvu znao sam da ću iz bilo kojeg hrvatskog kluba, posebno iz Prve B lige, teško do reprezentacije. Iako sam se nadao realnost je bila da me Červar neće pozvati. Bez obzira na to mislim da je sam mogao dobiti priliku, makar na širem popisu.

 NATKOV ODLAZAK

Koliko god je Ninčevićev povratak za rukometni Zadar velika vijest, ništa manje zabrinjavajući događaj je odlazak Natka Merhara, Ninčevićeva suigrača na lijevom krilu, iz Zadra u Bjelovar.
– S Natkom i njegovim ocem Sandyjem imao sam i imam i danas odličan odnos. Na početku sam odmah rekao da je Natko veliki talent i da ne želim usporavati njegov razvoj. Zato nisam želio igrati po svaku cijenu. Koliko znam Natko je otišao isključivo zbog toga da u Premijer ligi bude više na oku izborniku juniorske reprezentacije. Smatram da bi Natku bilo bolje da je ostao u Zadru makar do kraja sezone, bez obzira što se u Bjelovaru dobro snašao. U Zadru ima još nekoliko mladih igrača koji se mogu razviti u prave rukometaše poput, primjerice, Peronje, Čirjaka, Marinovića, Torbarine…

 POZIV IZ FRANCUSKE

Zadar Slad i Ninčević suradnju su načelno dogovorili do kraja sezone. Načelno znači da Ninčević može otići kad hoće.
– Odlazak iz Zadra dolazi u obzir samo u slučaju prave ponude. Trenutačno tako postoji opcija s francuskom prvom ligom, točnije s Parizom iako mi se to još uvijek čini kao malo vjerojatna solucija. Iz Zadra bih otišao samo da je riječ o velikom novcu jer inače nema smisla odlaziti. Supruga je dobila posao odvjetničkog vježbenika, sin Luka se tek privikava na Zadar nakon dvije godine u Njemačkoj, a s obzirom da sam dosta nostalgičan, u inozemstvo mi se ne žuri. Imam 28 godina i nadam se da ću igrati barem do 35. U kojem klubu ne znam, ali uđe li Zadar u Premijer ligu, nemam ništa protiv ostanka u Mocirama.