Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

Forza Lino!

11.01.2018. 13:38
Forza Lino!


KONAČNO BEZ PRENEMAGANJA I TRAŽENJA ALIBIJA
U prošloj smo kolumni pričali o Linu Červaru i njegovom iznenada otkrivenom glumačkom talentu koji je prikazao u reklami za Europsko prvenstvo. Osim što smo ga pohvalili po tom pitanju, sada ćemo ga i dalje malo hvaliti. Naime, ovih se dana u medijima često spominje gospodin Lino koji kratko i jasno kaže da je sve to lijepo i krasno, ali da oni idu na zlatnu medalju i gotovo. Odmah sam mu poljubio sliku na ekranu, jer mi je već na vrh glave kvazi trenera koji su oduševljeni osvojenim četvrtim ili petim mjestom, koji rade smjenu generacija s igračima koji nakon što ih „smjene“ igraju u vrhunskoj formi za svoje klubove još desetak godina, a da i ne spominjemo trenere kojima rezultati ovise o naklonosti gospe iz Međugorja kao da je Gospi /mislim na onu pravu Gospu/ primarna stvar igra naših rukometaša.
Dakle, konačno čujem jasnu i glasnu najavu rezultata kakav naš rukomet već godinama ne ostvaruje, a u potpunosti kvalitetom igrača zaslužuje, a taj rezultat je naravno zlatna medalja, jer samo nam još ovo zlato nedostaje pa da imamo sve što se osvojiti može, a to se može samo ako imamo pravog trenera pa makar taj u slobodno vrijeme snima reklame. Dakle – Forza Lino!!!


IRITANTNA NAJAVA
Već nekoliko tjedana prisiljeni smo na malim ekranima /doduše, samo na jednoj privatnoj televiziji/ gledati najavni propagandni spot za jednu emisiju, a radi se o jednom od multitalent šouova, ovaj put pjevačkom. Ne znam za vas, ali meni je već pun kufer našminkanih djevojčica koje zaneseno izvode neke srcedrapateljne balade koje su obavezno, treba li to uopće naglašavati, na nama Hrvatima bliskom, engleskom jeziku. Još je odvratnije gledati članove stručnog ocjenjivačkog suda koji sjede u nekim pokretnim stolicama i koji su sretni da mogu biti malo u medijima kada već nemaju normalnih pjesama po kojima bi bili priznati i poznati u javnosti. Ali pustimo njih i njihovo padanje u afan nakon što se neka od tih natjecateljica malo jače prodere i vratimo se na ovu reklamu.
U najavnom spotu vidimo jednu djevojčicu koja je pobijedila prije koju godinu i koja očigledno zna pjevati i to se vidi u par pjevačkih kadrova koji prate ovaj spot. Nije problem u njenom pjevanju, nego u njenom izgledu koji je krajnje artificijelan i, usudio bi se reći, iritantan. Ona naime djeluje toliko savršeno da je to u neku ruku zastrašujuće. Nevjerojatno bijeli i skladni zubi, savršeno glatka koža, duga kosa na kojoj svaka dlaka ima svoje mjesto… Sve je to nekako jezovito, a najčudnije je kad progovori, jer njen je govor toliko precizno izveden, da se čovjek ozbiljno upita – gdje žive djeca s takvom dikcijom. Ma da se razumijemo. Nemam ja ništa protiv djevojke, dao joj Bog zdravlja, neka pjeva na otvaranju Olimpijade i Univerzijade zajedno, ali ovaj spot kod mene budi neku jezu i nelagodu. Dobro, možda sam ja malo bolestan, ali obratite pažnju i zaključite sami jesam li u pravu.


ZAŠTITA GRANICA DRŽAVE AUSTRALIJE
Obično ručam oko 17 sati kada se trudan s posla vratim, a kao što znaju vjerni čitatelji ove kolumne, dok ručam ja ležim na skupocjenom kauču, jedem ručak koji je spremio jedan vrhunski kuhar, tj. ja osobno, sam sebi i gledam tv-program. I ne znam što bi prije gledao od poučnih emisija. Zalagaonicu, aukcionicu, restauracionicu, ili meni najdražu emisiju o obnavljanju starih automobila. A kada sve to završi, onda, zadovoljno grickajući desert, pogledam emisiju o „zaštiti granica“ države Australije. Volim to gledati jer se sjetim onih dana kada sam se bavio kriminalnim aktivnostima, tj. sjetim se kako sam se bavio švercom. Bilo je tu strašnih krijumčarenja. Ne mogu reći što je bilo gore – sir parmezan, čokolada, deterdžent, odjevni predmeti, ili CD-ovi s talijanskim kanconama. A sjetim se onda kako su me uhvatili s onom kamerom, pa kako su mi nabili kaznu, kako sam nesretan bio… Naravno, sve su to bile sitnice, ali nam je to malo podizalo adrenalin, iako onda još nije bilo ovakvih tehničkih pomagala, obučenih pasa, rendgena i kompjutera. Pa ono, kako bi bili veseli jer nam nisu ništa naplatili, a najbolja je bila ona situacija: -„Imate li što za prijaviti?“ –„A ništa. Dvi čokolade i malo robice za dicu“. Moš' mislit'. Putovali 600 kilometara iz Zadra do Trsta i nazad radi dvije čokolade…