STRANCI U KK ZADRU Puno prolaznika, malo kapitalaca

Slika korisnika valentinam
(Pre)često momčad popunjavali igračima iz inozemstva
Dolaskom Joshue Bostica i Prestona Knowlesa broj stranaca koji su zaigrali za Zadar popeo se na 57, ako računamo razdoblje od osnutka Hrvatske
PIXSELL
ROMEO TRAVIS - Pamti se nevjerojatan koš za pobjedu protiv Partizana

Odlične igre Zadra u polusezoni koja je za nama imaju korijen i u pogođenim pojačanjima koja su pristigla prije ili početkom sezone. To potvrđuje i statistika koja po pojedinačnom učinku, trojicu ovosezonskih prinova Zadra svrstava visoko u utrci za najkorisnijeg igrača ABA lige. Joshua Bostic, Luka Božić te Preston Knowles sa svojim učincima odskaču od ostatka momčadi što je potvrda da su nakon dugo sezona konačno u klubu pogodili sa pravim pojačanjima. Posebno se to odnosi na strance u momčadi, Amerikance Bostica i Knowlesa koji su za razliku od Božića pristigli ipak neprovjereni, a kod navijača zbog mnogih promašaja sa stranim pojačanjima u prošlosti i sa "figom u džepu". No, dokazali su i jedan i drugi u narednom razdoblju da su donijeli onu kvalitetu koja je nedostajala. Bostic prednjači kao peti igrač lige sa 20 poena, 3.4 skoka i 4 asistencije po utakmici, dok je učinak također raznovrsnog Knowlesa 13.8 poena, 3.8 skokova te 4 asistencije po utakmici.

S tom produktivnošću na terenu, ali i pozitivnim utjecajem koji su donijeli u svlačionicu, uspjeli su se nametnuti kao nositelji igre. A tako nešto u jako izbirljivom gradu košarke i nije baš jednostavno. Pogotovo, jer zadarska košarkaška javnost nema milosti ako kao stranac nisi bolji od najboljeg domaćeg igrača, ali zato zna i nagraditi ako se pokaže suprotno. Taj test vjerujemo, sa ovim što su dosad pokazala ova dvojica Amerikanaca je položen. Zato nas je ovaj detalj koji je bitan u sadašnjosti KK Zadar ponukao da zavirimo u prošlost na temu stranih košarkaša koji su nosili dres Zadra, a takvih je bilo uistinu dosta. Brojka se sa dolaskom Bostica i Knowlesa popela do 57 stranaca, ako računamo razdoblje od osnutka Hrvatske.

Početak s Andersonom

Nakon Douga Richardsa (1974./75.) trebalo je skoro 20 godina da se pojavi novo ime, a on je bio Eugen Andy Anderson koji je prvi stranac i Afroamerikanac u dresu Zadra od samostalnosti. U ratnim godinama 1993./94. Anderson je imao dobrih utakmica, pogotovo u europskom kupu (14.2 poena po utakmici), ali i ozbiljnih sukoba sa suigračima tako da za sljedeću sezonu nije došlo do nastavka suradnje s njim. Sljedeću sezonu 1994./95. stigao je novi Amerikanac Robbie Johnson koji je igrao u Zadru i sezonu 1996./97. Ostavio je dubokog traga, jer je bio vodeći kradljivac lopti i asistent u momčadi. U drugoj svojoj sezoni, nakon što je neprimjetnu sezonu prije odradio bivši Borikov stranac Cedric Gumm, bio je također jedan od glavnih vedeta Zadra. Kao što je to bio i Gerald Lewis koji je u Zadru boravio dvije sezone u nizu (1997. - 1999.). Legendarna 13-ica, je bio jedan od najomiljenijih stranaca u povijesti Zadra i osvajač prvog Kupa Krešimira Ćosić 1998. godine te je predvodio atraktivnim potezima prvi i do danas posljednji euroligaški Zadar (tada vodeći igrač Eurolige u kategoriji ukradenih lopti, 2.5 po utakmici). Njegovim odlaskom dugo se trebalo čekati na nove strance koji su kao i on postali ljubimci zadarske publike. Sezonu nakon (1999./00) dolaskom Dina Rađe nije bilo ni financijskog prostora za neko zvučnije ime od Scotta Stewarta kao i prolaznog BiH državljanina Daria Delibašića. U sezonama nakon Rađe loše se biralo na tržištu, a pogotovo je u sjećanju Zadranima ostao po svojoj katastrofalnoj igri Richard Mandewille dok se Patricka Baldwina valjda nitko po ničemu ne sjeća. Prva sezona u 21. stoljeću nije također dovela u Jazine imena koja su ostala zapamćena osim možda Ime Odouka kojem je Tornado skandirao Šime, Šime iako je bio ispodprosječan igrač kao i ostala dvojica stranaca te sezone: Rumeal Robinson te Makedonac Dušan Bocevski.

Gečevski i Johnson

Za sezonu 2002./03. koja je zapamćena po osvajanju Goodyear lige, asocijacija je Kanađanin Michael Meeks. Pod vodstvom Danijela Jusupa ovaj igrač je vjerojatno igrao najbolju košarku u svojoj karijeri. Iako i nije bio nekakav vrstan igrač ipak je onom tricom u ljubljanskom polufinalu protiv Crvene Zvezde postao jedan od najupečatljivijih stranaca koji su nastupali za Zadar. No, ako bi se gledao stvaran utjecaj na igru i momčad onda kao najbolji ikad može biti samo jedan, Makedonac Todor Gečevski koji je stigao u ešalonu mnogih stranih pojačanja u eri Giuseppea Giergie. Ta sezona 2004./05. bila je pravo osvježenje za navijače, jer su u paketu pristigli igrači koji su na različite načine priskrbili velike simpatije Zadrana. Kyle Hill, Juby Johnson i Todor Gečevski, a malo manje Monwell Randle, razbuktali su Jazine te sezone u kojoj je trener Rudolf Jugo uspio napraviti ono što se željno čekalo 19 dugih godina. Titulu prvaka Hrvatske uz Kup Krešimira Ćosića bila je velika zasluga i ovih stranaca. Neprežaljen kod mnogih navijača je bio Kyle Hill koji je atraktivnošću, nepredvidivošću i spontanošću na terenu uistinu oduševljavao, ali je praktički odigrao samo pola te sezone dok je ostatak bio ozlijeđen. Sve su ipak nadoknadili istinski miljenici zadarske publike Todor i Juby koji su kao niti jedni stranci, prije ni poslije, čak pet sezona ostali vjerni bijelo- plavoj boji. Makedonac je toliko bio omiljen i udomaćen u gradu košarke da je zaslužio kapetansku vrpcu što nijednom strancu od njih 58 ukupno nije uspjelo.

Promenada 2008./09.

Sljedećih sezona pridružila su se Gečevskom i Johnsonu još dva velika strana imena koja su ostavili upečatljiv dojam. Sezonu 2006./07. pristigao je po mnogima najrasniji šuter u dresu Zadra, Kanađanin Carl English koji je kasnije odigrao zapaženu ulogu u španjolskoj ligi. S Englishem se osvojio još jedan Kup, a odlaskom Kanađanina i dolaskom odličnog Amerikanca Coreya Brewera uzeo se i drugi naslov državnog prvaka 2008. na klupi s Aleksandrom Petrovićem. Bila je to ujedno i posljednja sezona u Jazinama nakon koje se preselilo na Višnjik, ali sa megalomanskim projektom hvatanja Eurolige. Ušlo se u nerazumno trošenje sredstava što je rezultiralo te prve sezone na Višnjiku kupovinom još pet stranaca. To je uz starosjedioce Gečevskog i Johnsona dovelo do rekordne brojke od sedam stranaca koji su prošli kroz momčad te sezone 2008./09. Malik Dixon, Dejan Ivanov, Desmon Farmer, Vladimer Boisa te Marlon Garnett bila su pojačanja koja su, pokazalo se kasnije, financijski dotukla Zadar i nastupilo je razdoblje u kojima su stranci one kvalitete kao što su bili prijašnjih sezona, za Zadar postali nedostižni. U toj nama bližoj prošlosti vrijedi spomenuti imena poput Romea Travisa koji je zajedno sa danas NBA igračem Jusufom Nurkićem sezone 2012./13. donio taj dašak kvalitete. Mnogo imena u tih posljednjih nekoliko sezona bili su samo prolaznici i čisto igrači sposobni odraditi neke role, a najmanje uloge nositelja poput sezone 2013./14. kad je petoro stranih igrača nosilo dres Zadra. Andrew Lawrence, Mark Lyons, Bennet Davis, Antonio Jardine i Marko Šutalo su, osim ovog posljednjeg koji je imao neke bljeskove šuterske inspiracije, dokazali da su često bolja rješenja mladi i neiskusni igrači iz juniorskog pogona. Nešto bolji od ovih navedenih pokazao se u sezoni nakon, James Florence kao i mladi Ivan Marinković u onim sezonama koje su uslijedile, no nisu imali možda sreće što je Zadar tih godina bio nekvalitetan za nekakav bolji rezultat.

Zadrovi stranci od 1993.

1993/94.Eugen Andy Anderson

1994/95.Roby Johnson

1995/96.Cedric Gumm

1996/97.Roby Johnson

1997/98.Gerald Lewis

1998/99.Gerald Lewis

1999/00.Dario Delibašić, Scott Stewart

2000/01.Richard Mandewille, Patrick Baldwin

2001/02.Rumeal Robinson, Ime Odouk, Dušan Bocevski

2002/03.Michael Meeks, Michael McDonald, Seid Hajrić

2003/04.Michael Meeks

2004/05.Kyle Hill, Monwell Randle, Julius Juby Johnson, Todor Gečevski

2005/06.Julius Juby Johnson, Todor Gečevski, John Worthon, Andrae Patterson, Dean Oliver

2006/07.Julius Juby Johnson, Carl English, Todor Gečevski

2007/08.Julius Juby Johnson, Corey Brewer, Todor Gečevski, Shammel Stallworth

2008/09.Julius Juby Johnson, Todor Gečevski, Malik Dixon, Dejan Ivanov, Desmon Farmer, Vladimer Boisa, Marlon Garnett

2009./10.Vladimer Boisa, Trent Plaised, Micah Downs

2010./11.Brandon Brown, Chester Mason, Mirza Ahmetbašić, Devan Downey

2011./12.Dewayne Reed, Abdullahi Kuso, Uroš Zadnik

2012./13.Romeo Travis, Jusuf Nurkić, Dwight Thorne, Chaisson Allen, Jordan Burgason

2013./14.Andrew Lawrence, Mark Lyons, Bennet Davis, Antonio Jardine, Marko Šutalo

2014./15.James Florence

2015./16.Ivan Marinković, Glenn Cosey

2016./17.Ivan Marinković, Yannick Franke, Maj Kovačević, Aleksandar Georgiev

2017./18.Preston Knowles, Joshua Bostic

Doug Richards

Ako ćemo ići u doba Jugoslavije onda je riječ o još samo jednom imenu, a njega će se sjetiti malo stariji navijači Zadra koji pamte slavnu generaciju 1974./75. Povratak Krešimira Ćosića iz SAD-a obilježio je i dolazak njegovog suigrača sa sveučilišta Brigham Young, Douga Richardsa. Općenito je Richards bio prvi stranac na ovim prostorima, a nije smio tada po pravilima igrati jugoslavensku ligu. Zato je svoj veliki doprinos dao u Kupu prvaka gdje je s odličnim partijama pomogao Zadru ostvariti najveći uspjeh u Europi, polufinale Kupa prvaka u koje je momčad iz Jazina ispala od Real Madrida.

Gečevskom, Travisu i Marinkoviću Trofej "Frane Vukić"

Zadarski list od 2008./09. dodjeljuje Trofej "Frane Vukić" u čast našem novinaru i uredniku koji je poginuo u prometnoj nesreći 2008. godini. Dobitnici trofeja su igrači s najboljom valorizacijom po sezoni, a ta je nagrada triput završila u rukama stranaca. Prvi dobitnik bio je Todor Gečevski. Romeo Travis trofej je zaslužio za učinak u sezoni 2012./13., a Ivan Marinković za ostvareno u prošloj sezoni.

Sagadin i Pipan

Za razliku od brojnih stranaca na parketu, s klupe su Zadar vodila (samo) dva trenera iz inozemstva. Obojica su Slovenci, a prvi među njima je Zmago Sagadin koji je Zadrane preuzeo u drugom dijelu sezone 2008./09. Zadar je tada Jazine zamijenio Višnjikom, a ambiciozno najavljenu sezonu počeo je Aleksandar Petrović, kratko nastavio Denis Pleslić, a završio Sagadin. Ostao je Sagadin i dio sezone 2009./10. koju je nakon brzinskog odlaska Tihomira Bujana zaključio Danijel Jusup. U sezoni 2011./12., jedinoj u kojoj Zadar nije nastupao u regionalnoj ligi, momčad je vodio Aleš Pipan.

Nisu dočekali službeni nastup

Bilo je nekoliko stranaca koji su pompozno najavljivani, stigli u Zadar s reputacijom pravih pojačanja, no pokazalo se da su itekako bili "mačci u vreći". Najpoznatiji primjer navijačima Zadra je Meksikanac s američkom putovnicom Rommel Beck s kojim je Aco Petrović u sezoni prelaska iz Jazina na Višnjik mislio napasti Cibonu i Euroligu. Međutim, puklo je na pripremama kad je Beck odbio ući u igru. Kasnije je to poprilično koštalo klub, jer se Beck preko Fine oglasio s potraživanjem od 2.5 milijua kuna iako nije zaigrao u službenoj utakmici. Sličan scenarij bio je s Dominikancem, Richardom Greerom koji je u Zadar 2010. doveden kao veliko pojačanje. Bio je sezonu prije MVP francuske lige, a na kraju je nakon blamaže Zadra u pripremnoj utakmici protiv Borik-Puntamike tadašnji trener Danijel Jusup odlučio raskinuti suradnju. Sličan primjer je i Gary Ervina s kojim je Ante Nazor 2012. nakon nekoliko pripremnih ogleda otkazao suradnju.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno