Zadar kakav smo već vidjeli

Ovakav Zadar može se nadati da će proljeće na račun obrambenog učinka uspjeti uhvatiti određeni broj bodova. Međutim, svaki primljeni gol za momčad Dalibora Zebića mogao bi ponovno značiti gubitak utakmice

Nogometašima Zadra do početka proljetne polusezone preostala je još jedna trening utakmica, u subotu u Solinu. No, kako god ona završila dvoboj sa Solinjanima ne može ponuditi ništa što od Zadra ove zime već nismo vidjeli. A što smo to mogli vidjeti?
Najprije, nema dvojbe, da Zadar oslabljen ulazi u nastavak sezone. Može se zaista dogoditi da netko od igrača “iz drugog plana” iznenadi, ali, ako je prosuđivati po trening utakmicama, malo je vjerojatno da će se takvo što i dogoditi. Ovakav Zadar kakav je sada može se nadati da će proljeće, baš kao što mu je to jesenas ponekad znalo poći za nogom, na račun obrambenog učinka uspjeti uhvatiti određeni broj bodova. Međutim, svaki primljeni gol za momčad Dalibora Zebića mogao bi ponovno značiti gubitak utakmice.
Tako, naime, Zadar ne igra od jučer, već posljednjih skoro dvije godine. Dok je mreža čista još nekako, kad se primi gol, tada je maksimalan doseg jedan bod. I to ako se dogodi. Lijepo izgleda podatak za Zadar u posljednjih pet pripremnih utakmica nije primio pogodak. Istina, ni protivnici nisu bili neke posebne kvalitete, ali znate ono “danas svi igraju nogomet”. Posebno Split i(li) Junak, sasvim solidni drugoligaši. Bez obzira na taj, za Zebića valjda, ohrabrujući podatak mnogo je više razloga zbog kojih bi se na Stanovima trebali zapitati u kojem im to smjeru momčad ide.
S mladima teško
Priča s domaćim mladim igračima ne zvuči loše, iako je činjenica da se na pripremama, za sada, nametnuo samo Igor Banović kojeg Zebić stalno uvježbava na zadnjem veznom. Ostali su u drugom redu, a neki od njih (Batur?) možda u nastavku sezone neće ni biti u momčadi već će se preusmjeriti u druge sredine na popularno kaljenje. Tako je ambiciozno najavljen projekt okretanja unutarnjim rezervama trenutačno ostao samo na Banoviću.
Ako se vratimo malo unatrag prošle jeseni nije prošao ni Marin Kurtin, a Zebić ne krije da je nezadovoljan angažmanom Antonija Mršića za kojeg, eto, nije bilo mjesta ni u trening utakmici protiv Splita. Tako ispada da je samo Ivan Santini, između brojnih povratnika, ostao u najužem izboru. Tomislav Glumac, stoper, i Tomislav Čuljak dva su nova imena koji mogu računati na prvih 11, makar su to mogli na pripremama. Kakva je stvar težina njihove igre nema smisla nagađati prije nego što se počne igrati “za nešto”. Ovako, prvi je dojam da je riječ o radnim, možebitno i solidnim igračima, ali ne i nekoj ekstra kvaliteti. To, uostalom, nitko nije ni očekivao.
Dakako, prosuđivati o kvaliteti momčadi dok borba za bodove nije ni počela baš i nije svrsishodno jer nije nemoguće da se već na prvoj utakmici, onoj u Šibeniku, stvari okrenu u drugom smjeru. I to je problem prijateljskih utakmicama, čovjek ih gleda, pokušava nešto o njima napisati, a zna da je sve dok ne počne borba za bodove sve relativno. Pa i to tko će uopće biti u prvoj momčadi.
Težina odlazaka
Za sada Zadar kako je pod Zebićevim vodstvom nije momčad koja ulijeva nadu prosječnom navijaču da bi nastavak sezone mogao ponuditi nešto više od onoga što je već viđeno. Ne znamo hoće li se nama složiti i Josip Bajlo, sportski direktor, ali gledajući njegove reakcije na utakmici sa Splitom, kada je samo promatrao što se događa na terenu i šutio, nismo sigurni koliko je šjor Bepo stvarno zadovoljan. Jer kada jest onda s onima koji sjede oko njega i komentira ono što vidi. Protiv Splita ga, međutim, nismo čuli.
Zebiću nije lako utoliko što je neplanirano ostao bez trojice standardnih igrača (Ljubičić, Jozinović, Jonjić), premda bi i on, s obzirom na već solidno trenersko iskustvo, morao u postojećem kadru pronaći neka druga rješenja kad se već uhvatio posla. Zebić i dalje vrlo dobro prepoznaje što ne štima, ali, jednako tako, ne uspije(va) te probleme i riješiti. Barem ne onako kako bi se navijači mogli nadati.