Roditelji: Lijekovima se samo produljuje agonija

Roditelji iz Udruge „Nada” pokušali od stručnjaka – gostiju tribine dobiti dugo očekivane odgovore na pitanja koja muče i njih i njihovu djecu ovisnu o drogama, a koja se odnose na zamjensku terapiju Metadonom, Suboteksom i Heptanonom. Zbog loših iskustava mišljenja su kako je to samo produljivanje agonije i besplatno drogiranje
Da su roditeljska ljubav i podrška djeci bez obzira koliko su stara i u kakvim su se problemima našli bezuvjetni pokazalo se još jednom i kroz tribinu „Liječenje ili zamjenska terapija” koju su organizirali roditelji ovisnika iz Udruge za prevenciju zloporabe droga i pomoć obiteljima ovisnika „Nada” kako bi još jednom ukazali na ovu pošast modernog doba i teškoće s kojima se oni i njihova djeca na putu k izlječenju od ovisnosti godinama već suočavaju.
Na toj su tribini koja je održana sinoć u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice, roditelji iz Udruge „Nada” pokušali od stručnjaka – gostiju tribine dobiti dugo očekivane odgovore na pitanja koja muče i njih i njihovu djecu ovisnu o drogama, a koja se odnose na zamjensku terapiju Metadonom, Suboteksom i Heptanonom. Poučeni dugogodišnjim iskustvom kao i teškom i mukotrpnom borbom na putu k izlječenju koju prolaze njihova djeca-ovisnici, ali i svi bliski članovi obitelji, roditelji su došli do zaključka da je zamjenska terapija zapravo produžavanje agonije, odnosno da je ona prije besplatno drogiranje nego put k izlječenju.
Roditelji su stoga gostima-predavačima; dr. Palmiri Čveljo, voditeljici Odjela Psihijatrije OB Zadar, dr. Andrušku Mardešiću iz Službe za prevenciju ovisnosti i dr. sc. Zlatku Miliši, poznatom pedagogu, uputili cijeli niz pitanja koji se odnose na duljinu trajanja i opravdanost liječenja supstitucijskim preparatima, kontrolu uzimanja takve terapije, smisao zamjenske terapije koja traje duže vrijeme te izazivaju li i ti supstituti ovisnost.
Roditelji protiv zamjenske terapije
Na ovo posljednje pitanje odgovorio je dr. Mardešić istaknuvši kako se ovisnost o Metadonu razvija već u prvih nekoliko dana konzumiranja te da je “skidanje” s tog lijeka daleko teže u usporedbi s npr. Subotexom.
– Pacijentu treba izložiti sve moguće metode liječenja i onu pravu odrediti u dogovoru s njim. Pravilo je takvo da se terapija postepeno spušta dok se doza ne dovede do nule, no problem je što to kod svih pacijenata uvijek ne uspijeva jer zlorabe lijekove – pojasnio je dr. Mardešić istaknuvši kako je upravo radi zloporabe iz uporabe izbačen Subotex i umjesto njega uveden Suboxon. Naime, ovisnici su Suboteks, tvrdi dr. Mardešić, uzimali intravenozno ili su ga, pak ušmrkavali pa takva terapija nije imala smisla niti ikakvog pozitivnog efekta. U svojoj praksi dr. Mardešić, kaže, prakticira kombinaciju psihoterapije i lijekova, nakon čega u dogovoru s kolegama iz bolnice u Vrapče, pacijente šalje tamo, a otud ih se upućuje u komune.
Napredak u kontroli uzimanja terapije
Dr. Čveljo je istaknula kako se u posljednjih nekoliko mjeseci učinilo dosta na prevenciji zloporabe supstitucijskih preparata na način povezivanjem liječnika opće prakse kod kojih ovisnici dobivaju terapiju i djelatnika Zavoda za prevenciju ovisnosti. Stoga, ustvrdila je, puno je manje zloporaba, te više neće biti moguće u nedogled dobijati supstitucijske preparate, a da se paralelno ne provodi kontrola urina u Zavodu.
– U takvim uvjetima nerijetko se taj Metadon ili Subotex prodavao na ilegalnom tržištu i kupovao heroin. Sada to više neće biti moguće – kazala je dr. Čveljo ističući kako je na Odjelu zadarske Psihijatrije moguće liječiti samo pacijente u kriznim situacijama jer nemaju uvjete za hospitalizaciju ovisnika i kontrolirano provođenje zamjenske terapije.
Stoga se ponovno otvorilo za roditelje goruće pitanje – ono o otvaranju detoks jedinice u Zadru. A upravo na njihovu inicijativu gradske i županijske vlasti održale su sastanak u rujnu prošle godine nakon kojega su dr. Mladen Mavar, predsjednik Županijskog povjerenstva za prevenciju i suzbijanje ovisnosti, i dr. Darko Labura, ravnatelj Psihijatrijske bolnice Ugljan, od poznatog psihijatra, dr. Slavka Sakomana, voditelja Referentnog centra za ovisnosti o drogama u Zagrebu, zatražili izradu stručnog Elaborata za uređenje jedinice za hospitalno liječenje ovisnika o drogama.
– Taj Elaborat je izrađen i čeka se odluka relevantnih stručnjaka iz gradske i županijske uprave koji trebaju odlučiti gdje će se detoks jedinica smjestiti. Neupitno je da detoks ne može biti samostalan već da ga treba smjestiti u okviru Opće bolnice ili Psihijatrijske na Ugljanu. Međutim, treba imati na umu da detoks jedinica nije spasonosno rješenje niti da će ona riješiti problem ovisnosti u Zadru – kazao je dr. Mladen Mavar koji se za riječ na jučerašnjoj tribini javio iz gledališta. Isti slučaj bio je i s Jakovom Vidovićem iz gradskog Ureda za zdravstvo i socijalnu skrb koji je roditeljima poručio da ne trebaju biti isključivi kod odabira terapije ili odlaska u komunu. Idealna kombinacija je kontrolirano uzimanje terapije nakon koje bi “očišćeni” ovisnik otišao na daljnje liječenje u komunu. S tim se, međutim, nisu složili roditelji ovisnika. Za riječ ih se javilo nekoliko, a složni su u činjenici da je na putu izliječenja najbitnija snažna volja. Njihova iskustva sa zamjenskim terapijama poražavajuća su, a s njima se složio i dr. sc. Miliša koji je kao isključivi protivnik zamjenske terapije spomenuo i farmaceutsku industriju i njihove interese.
Na kraju tribine roditelji ovisnika ostali su ipak ustrajni u svojim zahtjevima za osnivanjem detoks jedinice koja bi, prema njihovom mišljenju, ipak bila od velike pomoći u onim prvim, kriznim danima na putu izliječenja.

Dr. Sakoman: Detoks jedinica je nužno potrebna

– Jedinica za specijalizirano bolničko liječenje ovisnika o drogama je karika koja nedostaje u mreži i lancu aktivnosti kojima se danas provodi tretman ovisnika u Zadarskoj županiji i njezino je osnivanje obzirom na broj ovisnika nužno potrebno.
Elaborat koji sam sačinio zapravo je preslik programa po kojemu takva jedinica godinama već egzistira u Zagrebu. Ona bi trebala osigurati kvalitetne uvjete za provođenje oko 100 hospitalizacija godišnje iz vlastite županije, uz prosječno trajanje hospitalizacije od 18 do 25 dana, za što bi bio dovoljan kapacitet od četiri-pet kreveta – pojasnio je dr. Sakoman, navodeći kako postoje znatne komparativne prednosti zbog kojih bi Jedinicu trebalo locirati u okviru Opće bolnice Zadar, a ne unutar kapaciteta Psihijatrijske bolnice na Ugljanu što je bila prvotna zamisao i želja zadarskog gradonačelnika Zvonimira Vrančića, čelnih ljudi zadarske Opće bolnice i njezina Psihijatrijskog odjela.

Opća bolnica najpogodnija za detoks

– Vrlo je važno da je program što dostupniji, a s obzirom da većina ovisnika živi u Zadru i bližoj okolici, znatno je racionalnije locirati program u gradu nego ga dislocirati na otok. Isto tako, ukoliko je jedinica smještena u gradu, puno je jednostavnije uspostaviti i suradnju s obiteljima bolesnika, stručnim timom Centra za ovisnosti i drugih institucija koje se bave ovisnicima – tvrdi dr. Sakoman ističući ujedno i važnost da lokacija za urgentne intervencije bude što dostupnija kako bi u bolnici Služba za psihijatriju preko svoje specijalizirane ambulante osigurala kvalitetniji postupak pripreme ovisnika za planirani hospitalni tretman.

Problem ovisnici u krizi

Dr. Darko Labura, ravnatelj Psihijatrijske bolnice Ugljan ističe apsurdnost smještaja detoks jedinice na Ugljanu iz razloga što tamo ne postoje niti uvjeti, a niti stručnjaci koji bi se adekvatno mogli pobrinuti za ovisnika kada su u pitanju apstinentska i „overdose” kriza.
– To su stanja u kojima je pacijentima ugrožen život. Koja je logika da se čovjeka iz grada dovede na otok i da ga se u kriznom stanju vraća u grad – naglašava dr. Labura napominjući još kako je zamisao da se u tako specijaliziranoj detoks jedinici liječe i pacijenti koji su se otrovali raznim kemikalijama i slično. U tom smislu, tvrdi dr. Labura, najidealnije bi bilo iskoristiti već postojeće resurse u Općoj bolnici Zadar ili se upustiti u izradu plana za osnivanje potpuno neovisne terapijske zajednice.