Jednom će i Zadarski ući u finale

Turnir je odigran u spomen na našeg prijatelja i radnog kolegu koji nas je napustio prije tri godine

Vršani i novinari.  Treći put u posljednje tri  godine. Nadamo se i ubuduće. Jer Frane je to zaslužio. Znamo, Franu ovdje  više nećemo vidjeti, ali želimo čuvati uspomenu na njega, želimo se za njega pomoliti i želimo reći da je  Frane ugradio dio svoga  života i za naš Zadarski list.  Dakako, i za svoju obitelj i  drage mu Vrsi. I zato smo i  ove godine u suradnji s Juricom Predovanom iz Općine  Vrsi organizirali treći Memorijalni malonogometni  turnir “Frane Vukić”. U spomen na našeg prijatelja i  radnog kolegu koji nas je  napustio prije tri godine.
Okupili smo se prošle subote na mjesnom groblju u  Vrsima. Vrški domaćini,  predstavnici KUD-a Sv. Lovre i mi – grafičari, fotografi,  novinari s Lukom Perićem,  glavnim urednikom. Sve  strukture koje jednu redakciju čine redakcijom. Nakon  polaganja cvijeća i molitve,  na igralištu Gusterna počelo  je zagrijavanje za malonogometni turnir. Tradicionalno, u prvoj utakmici snage  odmjerava momčad sastavljena od novinara (i fotografa) iz zadarskih redakcija  i mi, momčad Zadarskog lista. Ponovno smo bili najbrojniji, ponovno smo željeli  i pobijediti, ali ponovno smo  – izgubili. Alan Sinovčić i  treći put pogodio je dobitnu  kombinaciju i s pet svojih  jurišnika otišao u finale. No,  ovaj put je, za razliku od  prethodne dvije godine, bilo  puno neizvjesnije. Čak smo i  vodili 1:0 (prvi put u ove tri  godine vodili samo na utakmici), imali neke šanse za 2:0  (Romane, sjeti se onoga kod  1:0), ali onda 1:1 i šesterci.  Nakon šesteraca 4:3 za Novinare (one među kojima nismo bili mi) i ostadosmo na  čekanju. Drago Bajković, koji se prihvatio nezahvalne pozicije voditelja momčadi, na  kraju je mogao konstatirati  jedino da smo se trudili, dali  maksimum i to je to. Neki su  nam prigovarali da smo igrali  previše zatvoreno, da smo  čuvali 1:0… Možda i jesmo,  ali znate ono – da smo pobijedili sve bi se to zaboravilo. Ante Kolanović na  golu ponovno važna karika  Novinara. No, i naš je Nebojša pokazao da nije zalutao među vratnice. Naprotiv.
U drugom polufinalu dvije  domaće momčadi, Vrsi s malo starijom i Vrsi II s mlađom  postavom. U prvom poluvremenu ravnopravno, kasnije potop mladih Vršana.  Konačnih 7:2 za one starije,  koji su mudro čekali i  dočekali svoju priliku.
U finalu su Novinare pojačala i tri naša igrača (Morović, Dešpoja, Marinović).  Nije pomoglo. Vrsi su brzinski poveli 5:0, Novinari  došli do 5:3. Ali tada se  oglasila zviždaljka čovjeka  koji je dao svoj doprinos  cijelom događaju. Davor Bajlo sudio je sve tri utakmice,  bez pogreške. I kada je Davor rekao da je gotovo bilo je  – gotovo. Čestitke Vršanima i  hvala što su se rado odazvali  našem pozivu. Hvala i kolegama iz drugih redakcija. A  mi? Ove godine smo bili  blizu, zapravo nikad bliže, a  dogodine ćemo valjda ući u  to finale. Zakon velikih brojki…
 

Rezultati momčadi

Polufinale: Novinari – Zadarski list 4:3 (1:1), Vrsi – Vrsi II 7:2. Finale: Vrsi  – Novinari 5:3.
VRSI: Mario Milutin, Frane Bukva, Josip Milutin, Mate Papić, Ivan  Predovan, Andrija Papić, Jurica Predovan.
VRSI II: Nikola Božić, Ivan Božić, Stipe Predovan, Ivan Perinić, Marin  Perinić, Krešo Ćosić, Vicko Perinić.
NOVINARI: Ante Kolanović, Alan Sinovčić, Predrag Opačić, Hrvoje Bajlo,  Jure Mišković, Ivan Matić.
ZADARKI LIST: Nebojša Gunjević, Drago Bajković, Viktor Bogut, Šime  Ćurko, Andrija Dešpoja, Sebastian Govorčin, Karlo Marinović, Roman  Morović, Luka Perić, Andrija Prović, Vedran Sitnica.

Franin tekst o osvajanju regionalne lige

Prije početka turnira Drago Bajković, urednik sporta  Zadarskog lista, predao je Ani Pavlović, Franinoj sestri,  uokvirenu duplericu Zadarskog lista od 7. travnja 2003.  godine. Tu je duplericu napisao Frane nakon što je Zadar  5. travnja 2003. pobjedom nad Maccabijem u Ljubljani  osvojio Goodyear ligu. Ne znamo za koji bi se tekst  Frane odlučio da ga pitamo koji mu je najdraži, ali priča  iz Ljubljane, sigurni smo, imala bi posebno mjesto.