Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

Račan je bio ok, a Milanović?

10.04.2012. 22:00


Ukoliko u ovom mandatu SDP preko koljena ne prelomi toleriranje diskriminacije u društvu, bit će sasvim jasno da HDZ nije samo jedna stranka, nego stanje uma koje se prenosi izbornom pobjedom
Po posljednjoj poznatoj varijanti, uz pokajničko “gej je ok” ministra zdravlja Rajka Ostojića, novi Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji trebao bi svim ženama, bez obzira na to žele li potpisati bračni ugovor ili ne, i žele li živjeti s muškarcem ili sa ženom, dati jednako pravo na umjetnu oplodnju. Ukoliko u saborskom finalu takva odredba ostane, bit će to kraj jedne već odavno predugačke bitke u ratu za jednakost žena, ali istodobno tek mali pomak prema jednakosti svih građanki i građana, idealu koji se, zamjenom HDZ-a za SDP na čelu države, ne čini osobito bliži. SDP-u danas, da bi u očima građana i građanki čiji način život nije heteronormativan vratio svoju toliko željnu razlikovnost od HDZ-a, jedna odredba u jednom zakonu nije dovoljna. Kada je u pitanju jednakost osoba homoseksualne s onima heteroseksualne orijentacije, Milanovićev SDP je, u odnosu na Račanov SDP, još prije dolaska na vlast pokazao degeneraciju.
Uzmaci i odstupnice
U vrijeme mandata Račanove vlade donesen je Zakon o istospolnim zajednicama. Taj je zakon 2003. davao nadu u iskorak Hrvatske iz ormara populističke homofobije. Tri godine kasnije, kao opozicijski zastupnici, SDP-ov Šime Lučin i nezavisni Ivo Banac predložili su Zakon o registriranom partnerstvu i to stoga što, kako je u raspravi napomenuo Banac, partneri u istospolnoj zajednici ostvaruju svega 3 posto ili samo 2 prava u odnosu na 62 prava koja proizlaze iz heteroseksualne zajednice.
Osobe u istospolnoj zajednici, kako su u tadašnjem Izvješću o stanju seksualnih i rodnih manjina istaknuli iz udruge Iskorak i Kontra čiji su pravni timovi radili na prijedlogu Zakona o registriranom partnerstvu, “ne mogu podizati zajedničke kredite ili posjetiti partnera/icu na odjelu intenzivne njege, ne mogu naslijediti stan ili kuću u kojoj su živjeli s preminulim partnerom/icom”, a “čak i pravo na podjelu zajedničke stečevine mogu ostvariti samo ako dokažu da su živjeli zajedno”. U tom su izvješću napomenuli i kako su u prijedlogu Zakona o registriranom partnerstvu privremeno uzmakli od traženja roditeljskih prava “uzimajući u obzir trenutačnu političku situaciju i stanje u društvu”.
Milanovićev SDP pokazuje kako je, pola desetljeća nakon, spomenutu političku situaciju i stanje u društvu odlučio zacementirati.
“Neka dodatna prava istospolni parovi trebaju imati, ali kada je riječ o usvajanju djece, treba prije svega misliti o dobrobiti djece. Ne bi bilo dobro da djeca idu u sredinu u kojoj će ih ostatak društva stigmatizirati. Mislim da im je dovoljan teret to što su napušteni od biološke obitelji”, rekla je gostujući u emisiji HTV-a ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić i izazvala oštru osudu nevladinih organizacija koje se bore za ljudska prava. Dopuna ove izjave riječima kako “to ne znači da bi svi ovi drugi bili loši roditelji, naprotiv!”, bio je tek neuspješan pokušaj osiguravanja odstupnice koju SDP, kada su u pitanju prava homoseksualnih osoba, više nema.
No, potpredsjednica Vlade nije ovom izjavom učinila ništa drugo nego slijedila politiku premijera i svojeg stranačkog čelnika. Naime, u vrijeme kampanje na službenim stranicama Kukuriku koalicije na pitanje “što je s gay brakovima?” odgovoreno je kako su se “u Planu 21 izjasnili za slobodu izbora životnog stila, uključujući i slobodu izbora punoljetnog suglasnog partnera” uz dodatak da “to ne znači da će podržati i legalizaciju brakova istospolnih partnera”. Sam Milanović je potom u intervjuu za Indeks rekao: “Mi smo liberalni, ali svjesni nekih tradicionalnih kočnica u društvu i to su stvari koje ne možete lomiti preko koljena”.
Ovome treba dodati i kako je ministar Rajko Ostojić, samo koji dan prije nego što je izjavio kako je “gej ok”, na pitanje hoće li njegov Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji otvorit mogućnost lezbijkama da imaju djecu, rekao: “Ma ne, to definitivno ne znači. Prerano je još govoriti o tome.”
Ipak, za Milanovićev SDP, koji je dopustio da na Lučin-Bančev Zakon o registriranom partnerstvu padne prašina javnog zaborava, ne samo da nije prerano, već je 5 do 12. Ukoliko želi zadržati političku vjerodostojnost, ovaj je mandat za SDP posljednji vlak, i pritom nije dostatno da o jednakosti homoseksualnih osoba govori, već da tu jednakost uspostavi.
Trgovina seksualnim manjinama
Milanovićev opozicijski “palac gore za Zagreb pride” izrečen u videu koju se mogao pogledati na službenim stranicama SDP-a nije mogao oprati činjenicu da je SDP, prilikom usuglašavanja ustavnih promjena 2010. godine, trgovao upravo seksualnim manjinama. SDP je tada tražio, pa u pregovorima s HDZ-om povukao zahtjev, da se u Ustav izrijekom unese kako svatko ima prava i slobode neovisno o spolnoj ili seksualnoj orijentaciji.
Nakon isteka ovog mandata na čelu države SDP neće imati mogućnost koristiti se alibijem koalicijskih partnera kojim se “pokrio” kada u prošlom mandatu nije dekriminalizirao lake droge. Opravdavši titulu “homofrendice desetljeća” dodijeljenu joj na lanjskom “Zagreb Prideu”, Vesna Pusić je dvaput tu kartu Milanoviću izbila iz ruke. Prvi put je to učinila nakon što se Milanović u kampanji pravdao tradicionalnim kočnicama u društvu. Pusić je tada kazala kako će se zalagati za brakove osoba istog spola “jer je to autonomija pojedinca” dodajući kako država “mora moći omogućiti svakoj osobi da živi u skladu sa svojim habitusom, onime što jest, a što ćete izabrati, to ne smije biti državna odluka”. Drugi put je to učinila nakon Ostojićeve opservacije da je prerano za razgovor o majčinstvu lezbijki kada je ponovila kako “ljudi imaju pravo birati način na koji će živjeti” i kako “svi ljudi moraju biti jednaki pred zakonom” te podsjetila kako u “Planu 21” piše da je “zadaća države zakonski omogućiti svima koji žele imati dijete, i imaju osnovne uvjete za odgoj djeteta, da to i ostvare”, uz dodatak citata u kojem se navodi da “Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji treba dodatno liberalizirati tako da to pravo mogu ostvariti i neudane žene”.
Što o svemu misli predsjednik HNS-a i prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić nismo čuli, no on je, rame uz rame s Vesnom Pusić, hodao u povorci “Zagreb Pridea”.
Na štetu djece
Na opservaciju ministrice Opačić kako “treba prije svega misliti o dobrobiti djece” može se samo odgovoriti kako, pod parolom skrbi za dobrobit, država staje uz nastavak diskriminacije djece čiji su otac ili majka stupili u zajednicu s osobom istog spola. Time što očevom partneru ili majčinoj partnerici brani usvajanje djeteta, država čini štetu upravo djetetu o kojem navodno brine uskraćujući mu/joj pravo na roditeljsku skrb partnera/ice njegovog oca ili majke. Pod parolom skrbi o dobrobiti djeteta, država na čelu s SDP-om, radije će dijete čiji je preminuli roditelj živio u istospolnoj zajednici ostaviti bez prava na uzdržavanje od strane partnera svojeg oca ili majke, kao što će ga/ju ostaviti bez prava na izravno nasljeđivanje imovine preminulog očevog partnera ili majčine partnerice, negoli se uhvatiti u koštac s pojavama homofobije u društvu koju, na stranu ad hoc skupine prigodničarskih nasilnika, u hrvatskom društvu sustavno i to unutar obrazovnog sustava, raspiruje uglavnom Katolička crkva.
Odustajanjem od uspostave jednakosti osoba svrstanih pod pojmom seksualnih manjina, uz obrazloženje da se takve stvari ne mogu prelamati preko koljena, SDP pokazuje podcjenjivački stav prema ukupnom biračkom tijelu koje je još na predsjedničkim izborima pokazalo kako o riječima s nedjeljne propovjedaonice itekako razmišlja svojom glavom. Nejasno je samo smatraju li u SDP-u ovakvo tetošenje diskriminacije dobrom računicom ili se pak radi o trpanju pod tepih iracionalnog straha od gubitka glasova onih čije glasove teško da su ikad i imali. Što god bilo, prelama se preko leđa upravo djece. Umjesto prigodničarskih palaca gore i poručivanja kako je gej ok, vladajući bi SDP-ovci trebali odgovoriti na pitanje zaslužuje li država primiti u jednakom omjeru porez od onih građana i građanki čija prava sustavno održava manjima. Želi li obraniti tezu o svojoj različitosti od prethodnika u Banskim dvorima, za SDP u ovom slučaju nema uzmaka, pa ni u obliku raspisivanja referenduma o začeću u maternicama lezbijki ili usvajanju djece istospolnih partnera. Staviti pitanje ravnopravnosti ma i jednog građanina i građanke u ruke druge osobe bilo bi ne samo ravno Pilatovom pranju ruku, nego i jasan pokazatelj izostanka političkog samopouzdanja. Ukoliko u ovom mandatu SDP preko koljena ne prelomi toleriranje diskriminacije u društvu, bit će sasvim jasno da HDZ nije samo jedna stranka nego stanje uma koje se prenosi izbornom pobjedom.