Domdjoni: Ispunio mi se san

Uspio sam napraviti što sam priželjkivao i mogu slobodno reći da mi se ispunio san. Pogotovo što sam to napravio pred 4.000 svojih navijača u svojoj zemlji – kazao je Domdjoni

U razdoblju od 365 dana Danil Domdjoni ostvario je nevjerojatan sportski podvig. Postao je europski prvak u kategoriji do 60 kg u svibnju prošle godine u estonskom Tallinu, u studenom iste godine zaokružio je sve sa svjetskom titulom u Tokiju. No, tu nije ni blizu bio kraj Domdjonijeva niza, jer je pred svojom publikom u Zagrebu uspio obraniti europski naslov i tako se nametnuti kao jedan od najboljih sportskih proizvoda u našoj domovini. Kažu da je puno teže braniti naslove nego osvajati, a ta konstatacija je imala punu potvrdu i u Domdjonijevu slučaju koji je osim protivnika s druge strane tatamija borio tešku bitku s ozljedom i velikim pritiskom koji je nosio sami nastup pred svojim navijačima.
Muka po zglobu na nozi
– Bilo je jako teško sve to izdržati, jer sam mučio muku sa zglobom desne noge i jedva sam to sve uspio privesti kraju. Sretna okolnost je bila ta što sam te tegobe počeo osjećati tek u polufinalu, inače ne biste sad pričali s braniteljem europskog naslova – otkrio je Domdjoni.
 Sam početak turnira nagovijestio je da će biti puno teže od bilo kakvih očekivanja. Pogotovo borba u 2. kolu s Bugarinom Plamenom Dikovim je bila “vraški” neizvjesna.
– Istina, u toj borbi sam teškom mukom nakon produžetaka (4:3) uspio proći dalje. Sljedeće borbe su rezultatski izgledale lakše, ali mi je bilo sve teže i teže. Nakon četvrtfinala u kojem sam pobijedio Francuza Aininea (5:2), problemi sa zglobom noge su bili sve teži za izdržati.
U polufinalu protiv Talijana Gulianija meč se tri puta prekidao zbog krvarenja u vašem nosu.
– U tom polufinalu, osim zgloba imao sam i velikih problema sa zaustavljanjem krvarenja u nosu, no i tu sam uspio nadići sve tegobe i prošao sam Talijana s 3:1 te sam tada bio samo još jednu borbu od obrane naslova.
Nosile ga tribine
Finale je bio fantastično. I po predstavi na tatamiju do fenomenalne atmosfere na tribinama.
– Ne mogu još sebi doći od dojmova s tog meča. To se ne doživi u karateu često. Tih 4.000 ljudi je napravilo odličnu atmosferu i uvelike mi pomoglo u finalu protiv dobrog Španjolca. Što se tiče same borbe nisam prezadovoljan načinom borbe koji sam silom prilika morao primijeniti. Inače volim atraktivnije borbe, iako se rijetko u finalima velikih natjecanja mogu vidjeti takve borbe. Morao sam primijeniti sigurniju taktiku kako bih obranio zlato, a jedino mi je žao što publika nije mogla više uživati u samom karateu – ispričava se zagrebačkoj publici Domdjoni.
Je li se slavilo nakon takvog uspjeha koji se ne viđa baš svaki dan.
– Nisam pretjerivao u nekom slavlju, jer mi je cijelo vrijeme u glavi ta ozljeda i veliki umor. Odmor mi je potreban kako bih se uspio zaliječiti i početi kvalitetno trenirati za predstojeća natjecanja – skromno će Domdjoni.
To su Mediteranske igre u Pescari i obrana svjetskog naslova.
– Prvi sljedeći veliki izazov su te Mediteranske igre u Pescari i mogu reći da sam vrlo uzbuđen po pitanju toga. Velika mi je želja nastupiti na takvom natjecanju, jer mi karatisti nismo još dobili mogućnost nastupa na Olimpijskim igrama. Nadam se da će se i to ubrzo promijeniti. Normalno, odlazak u Pescaru će ovisiti prvenstveno o mom zdravstvenom stanju koje će se, nadam se, popraviti do onda.
Kakve su impresije s ovog Europskog prvenstva održanog na domaćem tlu. Od same organizacije do sudačkog tretmana?
– Moram priznati da je sve bilo besprijekorno organizirano. Ledena dvorana je bila fenomenalno uređena, posjet je bio odličan kao i atmosfera. Jedini minus je bio taj skliski tatami koji je zadavao određene probleme nama borcima. Ipak je bilo na kraju pošteno, kako drugima tako i meni. Što se tiče suđenja, nismo bili protektirani kao domaćini nego upravo obrnuto. Pribojavali smo se upravo tog kontraefekta prije početka prvenstva, što se i u nekim situacijama i pokazivalo na tatamiju. Pogotovo u onoj borbi s Bugarinom u drugom kolu bilo je nekoliko sudačkih odluka štetnih za mene. Ipak, uspio sam sve to prebroditi i vjerujte da je ova zlatna medalja sigurno najkrvavije zarađena od svih – požalio se Domdjoni.
Ipak sve je dobro što se na kraju dobro svrši.
– Uspio sam napraviti što sam priželjkivao i mogu slobodno reći da mi se ispunio san. Pogotovo što sam to napravio pred 4.000 svojih navijača u svojoj zemlji. Sav umor i ozljede isplatilo se istrpiti radi ovog osjećaja na kraju. Hvala im svima – za kraj će Domdjoni.