Kad počnem raditi prvo što mi pada na pamet je Zadar

Kad počnem raditi prvo što mi pada na pamet je Zadar ili ribe. S druge strane, kad ciljano radim onda je tu portret, Zagreb, i brojne druge stvari.
U Gradskoj loži do 15. svibnja postavljena je izložba Nede Pavić. Ukupno 50 slika postavljeno je za ovu izložbu prigodna naziva “Mediteransko iskrenje”. Naime, velik dio slika odnosi se upravo na ono što simbolizira Mediteran – ribe, more …
Neda Pavić rođena je u Zadru, gdje je završila gimnaziju, a diplomirala na Sveučilištu u Zagrebu.
Neda Pavić zarana je pokazala sklonost za slikanje postupno razvijajući svoj likovni talent, osvajajući prostor u umjetničkom životu. Ljubav prema rodnom Zadru, Dalmaciji, moru i brodovima, a potom Zagrebu, ljudskom liku i prirodi uopće, nadahnjuje nejeno slikarstvo.Radi u više slikarskih tehnika, od kojih prevladava ulje na platnu, a slika i u tehnici akvarela, acrlica i pastela. Povremeno slika na staklu i radi u glini, educirala se za ikonopis, pa povremeno radi i ikone. Dosda je izlagala na brojnim skupnim izložbama, te na više od 30 samostalnih izložbi, koje su sve pretežno bile humanitarne. Samostalno je najviše izlagala u Zagrebu, a potom diljem Hrvatske, kao i u RBiH.
Sudjelovala je u brojnim slikarskim kolonijama. Brojne svoje radove ostavila j kako na slikarskim kolonijama, tako i donacijama u razne humanitarne svrhe.
Mama je otkrila talent
Završili ste pravni fakultet i bavite se pravnim poslom. Otkud slikarstvo u Vašem životu, odnosno kad je sve krenulo?
– Slikanjem sam se počela obiljnije baviti prije 30-ak godina, iako zapravo slikam cijeli život. Slikarsku školu sam završila kod Nele Gruden. U mojoj obitelji su bile dvije sestre i brat, a moj talent je otkirla mama. Trebalo bi nešto naslikati nekome od njih za školu i mama bi meni rekla da to napravim, te se tako pomalo otkrio talent. I tako sam počela raditi u djetinjstvu. Zatim je došla pauza za vrijeme studija, a po završetku studija sam se počela ozbiljnije baviti slikarstvom.
Zašto slikarstvo? Sve što imate kao nekakav talent, sve izvire iz čovjeka. Zbog toga ću vjerojatno cijeli život slikati.
Kad je riječ o tehnici može se primijetiti kako se najviše služite uljem na platnu? Zašto?
– Dobro, ja radim i u akrilu, jer se lakše suši, manje smeta za oči… Ali, akril je zahtjevniji od ulja. U akrilu ne možeš napraviti sto slojeva, ili znaš ili ne znaš. Radim i akvarel, aali rjeđe.
Zašto najviše volim raditi u ulju, zato što se u ulju mogu najbolje izraziti. U ulju dobijete pravu sliku.
Radim i akvarel, ali rjeđe. Voljela bih kipariti, vjerojatno i hoću više kad budem imala vremena.
Gdje nalazite motive za Vaše uratke?
– U mojim radovima imam puno motiva Zagreba, a tu je i puno motiva Plitvičkih jezera…
Kad počnem raditi prvo što mi pada na pamet je Zadar ili ribe. S druge strane, kad ciljano radim onda je tu portret, Zagreb, i brojen druge stvari.
Vaše izložbe su velikim dijelom humanitarnog karaktera?
– Ja od slika ne živim. U tolikim sam likovnim kolonijama, da me nekad nema mjesecima. U svom pravosudnom poslu se dosta bavim djecom pa tako volim djecu, te su samim time moje izložbe, odnosno prihod od prodanih slika namijenjen upravo njima.
Pjesme i slike
Prilikom otvaranja izložbe pročitana je jedna Vaša pjesma. Uz slikanje bavite i pisanjem?
– U svojim rokovnicima imam toliko pjesama da ne znam što ću s njima. Nedavno sam uvezala 100-tinjak pjesama, a moram priznati da sam danas puno kritičnija prema svojim pjesmama. Joja Ricov mi se ponudio za recenziju pjesama, a htjela bih izraditi pjesme i slike s druge strane, međutim to je jako skupo. Možda ću za početak napraviti nešto bez slika.
Živite u Zagrebu, no Zadar je ipak Vaš grad. Kakvim ga vidite danas?
– Zadar je vrlo lijep i sve je ljepši. Potrebno je puno više izložbi, a galerije trebaju biti stalno otvorene. Taj dio kulture ne prati ugostiteljsku ponudu. Mi imamo umjetnike u Zadru, ali se nemaju gdje pokazati. Slika je tu da se vidi, a ne da stoje u domovima umjetnika.

 UČITELJ O UČENICI

Ivo Govorčin Picasso: Iznenadila me činjenica da je naša učenica dugogodišnji zaljubljenik u slikarstvo. Radovi su impresivni, vezani uz emocije prema rodnome kraju i šteta je što nismo Nadu Pavić, moju davnu učenicu, i prije i češće viđali u ovim prostorima. Njena je želja da pristupi našoj udruzi pa će to biti jedna poveznica u daljenjem zajedničkom radu i likovnim manifestacijama.

 SUKOŠANSKI ATELJE

– Svako ljeto mjeseca dana boravim u Sukošanu. Jedna soba s vratima gleda na ulicu, te ju ljeti otvorim i na vrata stavim natpis otvoreni atelje. Svake godine sve više ljudi dolazi. Deset godina sam izlagala u crkvici Gospe od milosrđa u Sukošanu.
Krajem srpnja izlgat ću u Zavičajnom muzeju u Biogradu na Moru.