O kronično frustriranim ljudima i usamljenim dušama

Ovakvi kantautorski koncerti zadarskih autora u našem gradu prava su rijetkost, a kada im se doda i visoka umjetnička crta onda je jasno zbog čega se tražilo mjesto više

Koncert Marija Padelina i Emila Šprljana napunio je krajem prošlog tjedna Multimedijalnu dvoranu Gradske knjižnice do posljednjeg mjesta. Radi se o dvojici etabliranih glazbenika, a iako se Padelin u posljednje vrijeme češće pojavljuje u javnosti kao novinar-kolumnist, Zadrani ga još uvijek pamte kao člana grupe „Zločesti reaktor” koja se razišla prije desetak godina, te kao uspješnog skladatelja dječjih songova. Šprljanova angažirana umjetnost u posljednje vrijeme često se može čuti i na raznim glazbeno-poetskim večerima, a održao je i nekoliko performansa na javnim mjestima sa svojom glumačkom družinom „Emil i detektivi”.
Satirični i mračni
Prvi zajednički koncert dvojac je održao još prije desetak godina u Hrvatskom narodnom kazalištu, a suradnja se nastavila i koncertom u dvorištu Gradske knjižnice te ovim nastupom.
Ono što je publiku u tako velikom broju privuklo činjenica je da su mogli čuti nastup kakav i nemaju priliku često slušati u Zadru. Ako već nisu dovoljne rock i melodije šansone tu su britki i satirični, u Šprljanovom, te mračni, ali duboko poetski tekstovi u Padelinovom slučaju.
Šprljanove satirične i društveno angažirane pjesme prožete su finom ironijom te savršeno opisuju zbilju društvenog trenutka u kojem se nalazimo, a zanimljivo je da su neke, iako napisane davnije, još uvijek aktualne. Njegove duhovite tekstove inteligentni slušatelj znat će „raspakirati” i prepoznati poruku bunta u njima, kojem se može makar na taj način pridružiti. U svojim pjesmama „Ja sam Balkanac”, „Vlada Šljam”, „Tuga zbunjenog građanina” i drugima pjeva o ljudima kronično frustriranima politikom i „velikim” riječima koje im se serviraju, dok umiru od gladi i umora živeći svakidašnju i beskonačnu recesiju. Sve to Šprljan donosi u uhu vrlo privlačnim melodijama šansone.
Nema odlaska bez bisa
S druge strane, Padelin pjeva poeziju. Ona je mračna, ali opijajuća. Približava se ljudima kroz osjećaje bespomoćnosti, usamljenosti, surovosti života koji nema razumijevanja za zaljubljene i srodne duše. Tek u jednoj svojoj pjesmi, „Lopovi”, napravio je izlet u političke teme, ali njegova prava snaga leži upravo u ljubavnim temama, u pjesmama „Svakodnevni ljudi”, „Rubom crne šume”, „Ova pjesma je sav naš svijet” i drugima. U jednom trenutku Padelin je zapjevao čak i na slovenskom jeziku, a publiku je toliko osvojio da mu nisu dopustili da siđe s pozornice bez bisa na kojem mu se pri izvođenju poznatog hita „Zločestog reaktora” iz publike pridružio kolega iz bivše grupe Goran Kovačević – Gorn.
Kao posebni gosti na koncertu su nastupili i Emilov sin Šime te mlada talentirana flautistica Doroteja Ivanjko.
Ovakvi kantautorski koncerti zadarskih autora u našem gradu prava su rijetkost, a kada im se doda i visoka umjetnička crta onda je jasno zbog čega se tražilo mjesto više. Kako su najavljeni i CD materijali obojice autora (Padelin djeluje u sklopu svog umjetničkog projekta „Sebični div”), koji bi uskoro trebali ugledati svjetlo dana, mogao bi ovaj dvojac uskoro nastupiti i na nekoj većoj pozornici u Zadru.