Galovčani iz drugog plana do povijesnog uspjeha

S nama u skupini bili su Zlatna luka, Bibinje, Croatia, Nova zora, a tu nitko nije računao na nas. Svi su već vidjeli Zlatnu luku na prvom mjestu – kaže Filip Batur, tajnik kluba

Nogometni Galovac ne pamti sezonu kao 2008./09. kada je ostvaren najveći uspjeh u povijesti kluba. Galovčani su se okitili naslovom prvaka Županijske lige osvojivši prvo mjesto u svojoj skupini i potom u razigravanju s prvakom druge skupine, privlačkim Sabunjarom. Prvu utakmicu u Privlaci Galovac je na malo iznenađenje riješio u svoju korist pobjedivši 1:0 te je uzvrat u Galovcu bio formalnost. S travnjaka igrališta SC Brig slavlje se prenijelo na ulice Galovca, kuće i kafiće što je trajalo do poduže u noć. Budući da je mladi predsjednik kluba Filip Nadinić proteklih dana bio i previše okupiran svojim vjenčanjem, razgovoru su se odazvali tajnik Filip Batur i trener Milivoj Burčul koji su iznijeli svoje viđenje na proteklu sezonu NK Galovac.
– Imali smo sreću što je naš trener Burčul ove sezone imao puno slatkih briga što mu je donijelo još koju sijedu po utakmici, ha-ha, kaže Batur i nastavlja:
Samo dva “kiksa”
– Kako smo se skoro svake sezone borili za ostanak odlučili smo; hajdemo jednom biti prvaci. Uprava je razgovarala s ozbiljnim igračima Morićem, Pavlovićem, Šokotom, Mitrovićem kojima je s domaćim momcima zaista dobro krenulo. S nama u skupini bili su Zlatna luka, Bibinje, Croatia, Nova zora, a tu nitko nije računao na nas, svi su već vidjeli Zlatnu luku na prvom mjestu. Poslije trećeg kola i naše pobjede u Sukošanu tada smo bili uvjereni da ćemo biti prvi. Možda jedini loši potezi u polusezoni su nam bili 2:2 kod kuće protiv Croatije i poraz u Škabrnji. Turanjci su bili jedini koji su nam uzeli bod u Galovcu, a od njih smo izgubili u Turnju. Međutim, od njih nije bilo sramota izgubiti jer su na proljeće bili zaista jaki.
Plasirali ste se u viši rang, odnosno Četvrtu HNL.
– Trener i igrači koji budu u momčadi imat će imperativ dovesti klub pri vrh ljestvice.
Nužno je da igralište za tu ligu ima bolje uvjete.
– Potrebne su tribine i adekvatne prostorije za službene osobe i igrače. Izgradnja južne tribine je u tijeku, iskopan je veliki bazen za vodu iz četiri bušotine iznad kojeg se planira izgradnja novih prostorija. U planu je izgradnja novog igrališta s atletskom stazom te bi ovo sadašnje igralište u dogledno vrijeme postalo pomoćno. Na tome se naveliko radi, a sve bi trebalo biti gotovo za oko dvije godine. Uglavnom, do početka lige na jesen ostvarit ćemo minimalne uvjete na sadašnjem igralištu, odnosno tribinu, dodatnu prostoriju za suce i poligon za treniranje.
I tajnički poslovi bit će opsežniji.
– Već su i sada, ali nema problema jer tu je i adekvatna pomoć ostalih. Bit ćemo još bolji nego što smo bili. Usput, našem predsjedniku Nadiniću i njegovoj supruzi Aniti želimo sve najbolje u životu- naglašava Batur.
Pobjeda u Sv. Filipu i Jakovu
U osvrtu na proteklu sezonu trener Milivoj Burčul kaže:
– U prvenstvo smo ušli bez ikakvog imperativa. Na sastanku uoči prvenstva na pitanje što mogu s momčadi, rekao sam: “idemo na prvo mjesto”, iako se znalo da su se Nova zora i Zlatna luka pojačale i da će nam biti veliki konkurenti. Dobro smo započeli, ali ključna utakmica prvog dijela prvenstva, koja je puno toga odlučila, bila je ona u Sv. Filip i Jakovu. Tada smo igrali znatno oslabljeni bez Pavlovića i Morića, ali smo uspjeli pobjediti 1:0 i od tada krenuli smo prema gore. Tako smo u petom kolu uhvatili prvu poziciju koju nismo ispuštali do kraja prvenstva. Zadnju utakmicu koja je odlučivala o prvom mjestu igrali smo u Bibinjama, također, oslabljeni bez petorice igrača i uspjeli smo odigrati neriješeno.
Kako je bilo u nastvaku sezone?
– U drugom dijelu prvenstva doveli smo Ivana Šarića koji se pokazao kao veliko pojačanje u veznoj liniji, ali smo ostali bez Ljube Belića, koji je doživio prometnu nesreću te nam se pridružio tek u razigravanju, i Jose Burčula koji je imao težu ozljedu koljena, a puno nam je nedostajao na desnom bočnom. Ipak, došlo je do razigravanja sa Sabunjarom pri čemu smo u Privlaci igrali puno bolje nego u Galovcu. Kod kuće nam je problem predstavljalo neigranje Morića, koji je imao obveze sa Školom nogometa Dalmatinca. Dvoumio sam se koga staviti na mjesto zadnjeg, Ćosu ili Mitrovića. Odlučio sam se žrtvovati Mitrovića, pa je obrana došla na svoje, ali je vezni red bio oslabljen što je pokazala utakmica. Sabunjar je dominirao sredinom, a mi smo pametnom igrom i na kontre uspjeli postići dva pogotka i rutinski utakmicu privesti kraju.
Pavlovićevih 18 golova
Kako je bilo voditi takvu pobjedničku momčad?
– Teško je biti trener u svakoj momčadi, a pogotovo gdje je puno “zvijezda”. Moram reći da su to momci koji imaju svoj posao i rade te su trenirali koliko su mogli, ali smo zato odradili kvalitetne pripreme. Zasluženo smo prvaci jer smo u dvadeset utakmica ostvarili petnaest pobjeda, tri remija i samo dva poraza. K tome možemo dodati da u deset utakmica nismo primili niti jedan pogodak, znači pola prvenstva. Još nešto što mi je posebno drago, što predstavlja veliki uspjeh, je to da sam od dvadeset momaka napravio dvadeset velikih prijatelja, a ima ih sa svih strana. Postali su prava klapa, a prava klapa dobija utakmice. Poslije svake utakmice bili smo zajedno na jelu i piću, radovali se i tugovali. Naglasio bih da imamo najboljeg strijelca lige Antu Pavlovića s 18 pogodaka, pohvalio i vratara Šokotu koji nije izostao ni s jednog treninga.
Ostajete li i dalje na klupi?
– Četvrta liga je zahtjevnija, traži više rada i ozbiljnijeg treninga i dobre igrače na okupu. Ako ova momčad ostane na okupu uz nekoliko pojačanja i kvalitetnim radom vjerujem da bi mogli biti među prve četiri momčadi. Što se mene tiče ostajem u klubu, na kojoj funkciji to ćemo vidjeti, ovisit će o mom redovnom poslu. Svakako ostajem, ako ne budem trener pomoći ću treneru koji bude jer sam za Galovac duboko vezan. Zahvalio bih se Upravi kluba, Općini na čelu s načelnikom Slavkom Šarom bez koje ne bismo mogli funkcionirati, mom pomoćniku Branimiru Gulanu s kojim sam odradio sve treninge, tajnika Petra Burčula Pešu koji je stalno uz nas i vjerne navijače. Svi skupa ostvarili smo najveći uspjeh u povijesti galovačkog nogometa – kaže Burčul.

 KVARTUČ JE LEGENDA

– Galovac je Zadru dao dosta igrača, a i još će. Najprije bih spomenuo legendu zadarskog nogometa, nezaboravnog Edu Kvartuča koji je po meni daleko najjači igrač u povijesti Galovca, a i Zadra s kojim mi je bila mi je čast igrati u istom dresu. Vratit ću se na generacije koje ja pamtim. To su Slavko Vujević Čago, Marinko Vujević, Đenko Burčul, juniori Zadra Frane Burčul i Damir Burčul, braća Vito i Dado Burčul, Dragan Burčul, Leo Burčul, Goran Burčul, mladi Mate Tokić, Branimir Gulan, Petar Burčul, Nino Maltež, itd. – ističe Burčul.

 BRITKI STOPER

Stariji se svakako sjećaju da je Milivoj Burčul svojedobno bio standardni prvotimac Zadra i reprezentativac Dalmacije, ali je njegova karijera nesretno prekinuta u 23 godini.
– Prekinuo sam karijeru zbog mog Galovca. Igrali smo mali nogomet u Sukošanu gdje sam pretrpio težu ozljedu glave, a posljedice osjećam i dan-danas. Sad igram za veterane Galovca, ali nije to ono pravo, nemam balans – kaže Burčul.

 GALOVAC 2008./09.

Edo Bubnjar, Alen Šarlija, Marin Šokota (vratari), Joso Burčul, Ivica Burčul, Dino Kovač, Mario Miloš, Ivan Ćoso, Ante Morić, Šime Kožul, Ljubo Belić, Ivica Čakarun, Hrvoje Jovančević, Ivan Mitrović, Ivan Šarić, Ante Kožul, Ante Pavlović, Mate Čulina, Ivica Batur, Ante Batur, Karlo Stjepić, Ive Šare.