Predloženom legalizacijom bespravni graditelji moći će podnijeti zahtjev za legalizaciju i ako nisu vlasnici zemljišta na kojima je kuća izgrađena. Međutim, i kuća će onda biti upisana u vlasništvo osobe koja je vlasnik zemljišta. To znači da će onaj tko je napravio kuću na zemljištu, koje je u zemljišnim knjigama upisano na njegova pokojnog pradjeda ili prabaku, moći pokrenuti zahtjev za legalizaciju, ali će kao vlasnik kuće biti upisani pokojni „nono i nona”
Prema prijedlogu Zakona o legalizaciji bespravno sagrađenih objekata u Zadru bi se stvorili uvjeti za legalizaciju oko 10.000 bespravno sagrađenih objekata. Zapravo, nitko u Zadru ne zna koliko je, makar približno, izgrađeno bespravno sagrađenih objekata, jer o tome niti u Gradskom poglavarstvu, a niti u drugim institucijama ne postoji točna evidencija. Broj od 10.000 bespravno sagrađenih objekata je više usputni podatak kojim se barata u stručnim krugovima, kako bi se okvirno opisala situacija u prostoru. Predloženim zakonom, država je pristupila oportunistički kada je podvukla crtu na kalendaru 30. studenog 2009., s generalnom objavom da će se svi objekti do tada napravljeni, moći legalizirati.
Gradite gdje i kako hoćete
Međutim, nije to ništa nepoznato. Na taj je način Italija riješila bespravnu gradnju u svom mediteranskom bazenu. Ono što poučava u cijeloj situaciji jest činjenica kako dvije dosadašnje legalizacije, ona iz 1968. i ona od 1992. do 1995. nisu ostvarile osnovnu svrhu zakona, zaustavljanje bespravne gradnje. Svaki, pa i najmanji društveni rast proizvodio je bespravnu gradnju epskih razmjera u kojoj su investitori pokazivali odsustvo ne samo od poštivanja zakona, osnova kućnog odgoja nego i od svijesti o životu u zajednici koja se zove država Hrvatska. I onda, kao i danas predloženom legalizacijom jasno se poručuje: “Gradite gdje i kako hoćete! Kad tad dobit ćete papire!” Čak je i predsjednik Ivo Josipović rekao da su bespravno sagrađeni objekti „..ionako tu”, aludirajući da ti isti objekti legalizacijom ponovno postaju pravno „živi”. Prema godišnjim izvješćima o stanju u prostoru hrvatski građani su za bespravnom gradnjom najviše posezali od proglašenja neovisne Hrvatske. Ona je eksplodirala u tolikom obliku da se morala proglasiti kaznenim djelom zbog kojeg gotovo nitko nije uhićen, a još manje osuđen. Aktualnim prijedlogom zakona se i sada potvrđuje da se neće moći legalizirati kuće izgrađene na infrastrukturnim koridorima u parkovima prirode, na javnim površinama ili na najkvalitetnijem poljoprivrednom zemljištu.
Izostanak jedinstvenog kriterija
Međutim, bit će dovoljno da netko dokaže da živi u kući izgrađenoj u zaštitnom pojasu 70 metara od mora pa će i takva kuća moći dobiti sve potrebne papire. Podsjetimo, gradnja u zaštićenom pojasu bila je povod rušenja na Viru. U toj akciji „stradalo” je stotinjak kuća, dok istovremeno najdrastičniji primjeri bespravne gradnje koji su Vir i doveli do naslovnica, nisu uklonjeni iz prostora. Izostanak jedinstvenog kriterija po kojem su se uklanjale kuće iz prostora, prazna državna blagajna, bili su osnovni razlog neuspjeha obračuna s bespravnom gradnjom. Spomenuta uredba donesena je u trenutku kada je većina jedinica lokalne samouprave završila ili bila pred krajem svog prostornog planiranja, pa su se svi prostorni planovi morali prilagoditi uredbi, što je na jedan način imobiliziralo djelovanje u prostoru ili bilo tek samo isprika za neučinkovitu brigu o tom istom prostoru. Na to se nadovezala i neučinkovitost državnih službi koje su na bespravnu gradnju nerijetko, reagirali tek kada se ona pojavila u medijima, iako su mjesecima prije bili na nju upozoravani. Jedan dio inspektora napustio je službu zbog pritisaka, malih plaća, ali najviše zbog djelovanja vladajućih struktura po „babi i stričevima”.
Bespravna gradnja – mediteranski fenomen
Bez učinkovite inspekcije, ni aerofoto snimak zatečenog stanja u prostoru neće učinkovito zaustaviti bespravnu gradnju. Vani je ključan element zaustavljanja bespravne gradnje susjed. Susjed je taj koji prvi prijavljuje bespravnog graditelja, ali i u mediteranskoj Hrvatskoj je izostao i taj oblik sprečavanja bespravne gradnje, pa se u pravilu reagiralo tek kada je građevina došla skoro „pod krov”, kao u slučaju Galićevih apartmana u Kožinu. Nije na odmet reći da je u Europi, bespravna gradnja pretežito mediteranski fenomen, gotovo zanemariv u ostalom dijelu, pa tako i u Hrvatskoj preko Velebita.
Predloženom legalizacijom bespravni graditelji moći će podnijeti zahtjev za legalizaciju i ako nisu vlasnici zemljišta na kojima je kuća izgrađena. Međutim, i kuća će onda biti upisana u vlasništvo osobe koja je vlasnik zemljišta. To znači da će onaj tko je napravio kuću na zemljištu koje je u zemljišnim knjigama upisano na njegova pokojnog pradjeda ili prabaku, moći pokrenuti zahtjev za legalizaciju, ali će kao vlasnik kuće biti upisani pokojni „nono i nona”. Pitanje je hoće li se time otvoriti i nova pravna „Pandorina kutija” ostavinskog postupka.
Sudeći po „zapriječenim” ciframa, legalizacija neće biti jeftina. Prije zahtjeva za legalizaciju potrebno je osigurati arhitektonski snimak. Za prosječnu katnicu površine 200 m/2 na području Grada Zadra, taj snimak košta od 5 do 10 tisuća kuna. Geodetski snimak za takvu obiteljsku kuću košta trenutačno od 3 do 5 tisuća kuna, a očitovanje o mehaničkoj otpornosti zgrade čija cijena ne bi smjela prelaziti dvije tisuće kuna, ovisi od činjenice treba li samo izdati mišljenje ili provesti ispitivanja.
Naknada za legalizaciju
Ako s tim dokumentima sve bude u redu potrebno je lokalnim vlastima platiti komunalni i vodni doprinos. U Gradu Zadru komunalni doprinos iznosi 135 kn po m/3 za stambene zgrade na kopnenom području Grada Zadra. Izuzetak su otoci na kojima se za izgradnju vikendica plaća 81 po m/3, a oni koji imaju stalno prebivalište na otocima plaćaju 54 kn po m/3. Vodni doprinos je prihod Hrvatskih voda, a kako kažu, naplaćuje se ovisno koliko je zona gradnje udaljena od mora. Okvirno u Gradu Zadru, samo za vodni i komunalni doprinos za spomenutu obiteljsku kuću od 200 “kvadrata” bit će potrebno izdvojiti oko 50.000 kuna.
Kada sve to poplaćaju „friško” legalizirani graditelji morat će platiti i kaznu u obliku tzv. naknade za legalizaciju. Taj prihod će dijeliti država i lokalna samouprava kojoj će pripasti četvrtina iznosa. Iznos će se odrediti naknadno. Vjerojatno je da će iznositi 25 ili 30 posto od komunalnog doprinosa, ali je moguće da dosegne najviše 50 posto komunalnog doprinosa. Zbog svega toga vrlo je teško i približno odrediti cijenu legalizacije bespravno sagrađenih objekata, pa čak ako se uzme jedinstveni primjer obiteljske katnice površine 200 „kvadrata”. Zato i čude Vladina predviđanja da bi za legalizaciju 150.000 bespravno sagrađenih objekata u Hrvatskoj, država mogla uprihoditi više od 7 milijardi kuna.
najnovije
najčitanije
Ostali sportovi
Skokovi u vodu
Osam medalja Zadranima, Luni Perić tri zlata
Zadar
PROJEKTNA RAZMJENA
Medicinska škola domaćin gostima iz Maribora: ‘Projekt E-medice je više od toga…’
Hrvatska
HEP
Objavljen poziv za iskazivanje interesa za stanovanje u novosagrađenoj višestambenoj zgradi u Perušiću,
Scena
DAO PODRŠKU BABY LASAGNI
URNEBESNI VIDEO ZADARSKE LEGENDE Pogledajte kako Grdović pleše na Rim Tim Tagi Dim!
Hrvatska
predizborni program
HDZ predstavlja predizborni program, Plenković otkrio neka od imena na listama
Županija
U POLA SATA
Nin opet poplavljen!
Županija
TURIZAM NA OTOCIMA
PROFESORICA ČUKA: “Vir je ekstremni primjer pretjerane i nekontrolirane gradnje”
Zadar
TUŽNA VIJEST
Preminuo fra Josip Vrdoljak, višegodišnji gvardijan i župnik u Zadru
Zadar & Županija
NOVI SKANDAL
Skoro 5 milijuna eura moćnom zadarskom HDZ-ovcu za privatni hotel
Zadar
PANEL RASPRAVA