Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Sve će se to trebati dobro platiti

10.06.2011. 22:00
Sve će se to trebati dobro platiti


Predloženom legalizacijom bespravni graditelji moći će podnijeti zahtjev za legalizaciju i ako nisu vlasnici zemljišta na kojima je kuća izgrađena. Međutim, i kuća će onda biti upisana u vlasništvo osobe koja je vlasnik zemljišta. To znači da će onaj tko je napravio kuću na zemljištu, koje je u zemljišnim knjigama upisano na njegova pokojnog pradjeda ili prabaku, moći pokrenuti zahtjev za legalizaciju, ali će kao vlasnik kuće biti upisani pokojni „nono i nona”


Prema prijedlogu  Zakona o legalizaciji bespravno sagrađenih objekata u Zadru bi se stvorili uvjeti za  legalizaciju oko 10.000 bespravno sagrađenih objekata.  Zapravo, nitko u Zadru ne  zna koliko je, makar približno,  izgrađeno bespravno sagrađenih objekata, jer o tome  niti u Gradskom poglavarstvu,  a niti u drugim institucijama  ne postoji točna evidencija.  Broj od 10.000 bespravno sagrađenih objekata je više usputni podatak kojim se barata  u stručnim krugovima, kako bi  se okvirno opisala situacija u  prostoru. Predloženim zakonom, država je pristupila  oportunistički kada je podvukla crtu na kalendaru 30.  studenog 2009., s generalnom  objavom da će se svi objekti  do tada napravljeni, moći legalizirati.
Gradite gdje i kako  hoćete
Međutim, nije to ništa nepoznato. Na taj je način Italija  riješila bespravnu gradnju u  svom mediteranskom bazenu.  Ono što poučava u cijeloj situaciji jest činjenica kako dvije dosadašnje legalizacije, ona  iz 1968. i ona od 1992. do  1995. nisu ostvarile osnovnu  svrhu zakona, zaustavljanje  bespravne gradnje. Svaki, pa i  najmanji društveni rast proizvodio je bespravnu gradnju  epskih razmjera u kojoj su  investitori pokazivali odsustvo ne samo od poštivanja  zakona, osnova kućnog odgoja nego i od svijesti o životu  u zajednici koja se zove država  Hrvatska. I onda, kao i danas  predloženom legalizacijom  jasno se poručuje: “Gradite  gdje i kako hoćete! Kad tad  dobit ćete papire!” Čak je i  predsjednik Ivo Josipović rekao da su bespravno sagrađeni objekti „..ionako tu”,  aludirajući da ti isti objekti  legalizacijom ponovno postaju pravno „živi”. Prema godišnjim izvješćima o stanju u  prostoru hrvatski građani su  za bespravnom gradnjom najviše posezali od proglašenja  neovisne Hrvatske. Ona je eksplodirala u tolikom obliku da  se morala proglasiti kaznenim  djelom zbog kojeg gotovo nitko nije uhićen, a još manje  osuđen. Aktualnim prijedlogom zakona se i sada potvrđuje da se neće moći legalizirati kuće izgrađene na  infrastrukturnim koridorima  u parkovima prirode, na javnim površinama ili na najkvalitetnijem poljoprivrednom zemljištu.
Izostanak jedinstvenog  kriterija
Međutim, bit će dovoljno  da netko dokaže da živi u kući  izgrađenoj u zaštitnom pojasu  70 metara od mora pa će i  takva kuća moći dobiti sve  potrebne papire. Podsjetimo,  gradnja u zaštićenom pojasu  bila je povod rušenja na Viru.  U toj akciji „stradalo” je stotinjak kuća, dok istovremeno  najdrastičniji primjeri bespravne gradnje koji su Vir i  doveli do naslovnica, nisu  uklonjeni iz prostora. Izostanak jedinstvenog kriterija  po kojem su se uklanjale kuće  iz prostora, prazna državna  blagajna, bili su osnovni razlog neuspjeha obračuna s  bespravnom gradnjom. Spomenuta uredba donesena je u  trenutku kada je većina jedinica lokalne samouprave završila ili bila pred krajem svog  prostornog planiranja, pa su  se svi prostorni planovi morali  prilagoditi uredbi, što je na  jedan način imobiliziralo djelovanje u prostoru ili bilo tek  samo isprika za neučinkovitu  brigu o tom istom prostoru.  Na to se nadovezala i neučinkovitost državnih službi koje  su na bespravnu gradnju nerijetko, reagirali tek kada se  ona pojavila u medijima, iako  su mjesecima prije bili na nju  upozoravani. Jedan dio inspektora napustio je službu  zbog pritisaka, malih plaća, ali  najviše zbog djelovanja vladajućih struktura po „babi i  stričevima”. 
Bespravna gradnja –  mediteranski fenomen
Bez učinkovite inspekcije,  ni aerofoto snimak zatečenog  stanja u prostoru neće učinkovito zaustaviti bespravnu  gradnju. Vani je ključan element zaustavljanja bespravne  gradnje susjed. Susjed je taj  koji prvi prijavljuje bespravnog graditelja, ali i u mediteranskoj Hrvatskoj je izostao i taj oblik sprečavanja  bespravne gradnje, pa se u  pravilu reagiralo tek kada je  građevina došla skoro „pod  krov”, kao u slučaju Galićevih  apartmana u Kožinu. Nije na  odmet reći da je u Europi,  bespravna gradnja pretežito  mediteranski fenomen, gotovo zanemariv u ostalom dijelu, pa tako i u Hrvatskoj  preko Velebita.
Predloženom legalizacijom  bespravni graditelji moći će  podnijeti zahtjev za legalizaciju i ako nisu vlasnici zemljišta na kojima je kuća izgrađena. Međutim, i kuća će  onda biti upisana u vlasništvo  osobe koja je vlasnik zemljišta. To znači da će onaj tko  je napravio kuću na zemljištu  koje je u zemljišnim knjigama  upisano na njegova pokojnog  pradjeda ili prabaku, moći pokrenuti zahtjev za legalizaciju,  ali će kao vlasnik kuće biti  upisani pokojni „nono i nona”. Pitanje je hoće li se time  otvoriti i nova pravna „Pandorina kutija” ostavinskog postupka.
Sudeći po „zapriječenim”  ciframa, legalizacija neće biti  jeftina. Prije zahtjeva za legalizaciju potrebno je osigurati arhitektonski snimak. Za  prosječnu katnicu površine  200 m/2 na području Grada  Zadra, taj snimak košta od 5  do 10 tisuća kuna. Geodetski  snimak za takvu obiteljsku  kuću košta trenutačno od 3 do  5 tisuća kuna, a očitovanje o  mehaničkoj otpornosti zgrade  čija cijena ne bi smjela prelaziti dvije tisuće kuna, ovisi  od činjenice treba li samo izdati mišljenje ili provesti ispitivanja.
Naknada za  legalizaciju
Ako s tim dokumentima sve  bude u redu potrebno je lokalnim vlastima platiti komunalni i vodni doprinos. U Gradu Zadru komunalni doprinos  iznosi 135 kn po m/3 za stambene zgrade na kopnenom području Grada Zadra. Izuzetak  su otoci na kojima se za izgradnju vikendica plaća 81 po  m/3, a oni koji imaju stalno  prebivalište na otocima  plaćaju 54 kn po m/3. Vodni  doprinos je prihod Hrvatskih  voda, a kako kažu, naplaćuje  se ovisno koliko je zona gradnje  udaljena od mora. Okvirno u Gradu Zadru, samo za  vodni i komunalni doprinos za  spomenutu obiteljsku kuću od  200 “kvadrata” bit će potrebno  izdvojiti oko 50.000 kuna.
Kada sve to poplaćaju  „friško” legalizirani graditelji  morat će platiti i kaznu u  obliku tzv. naknade za legalizaciju. Taj prihod će dijeliti  država i lokalna samouprava  kojoj će pripasti četvrtina iznosa. Iznos će se odrediti naknadno. Vjerojatno je da će  iznositi 25 ili 30 posto od  komunalnog doprinosa, ali je  moguće da dosegne najviše 50  posto komunalnog doprinosa.  Zbog svega toga vrlo je teško i  približno odrediti cijenu legalizacije bespravno sagrađenih objekata, pa čak ako  se uzme jedinstveni primjer  obiteljske katnice površine  200 „kvadrata”. Zato i čude  Vladina predviđanja da bi za  legalizaciju 150.000 bespravno sagrađenih objekata u Hrvatskoj, država mogla uprihoditi više od 7 milijardi kuna.