Mogla je osvojiti tri, ali i nijednu medalju

U skokovima se nikad ne zna, možete biti prvi ili deseti zbog jednog lošijeg skoka. Treba imati i malo sreće, uopće, mora se poklopiti dosta toga za pravi rezultat – kaže Sutlović

Iako je prije puta u  Beograd rekao da su njegova  očekivanja za Marcelin nastup  vezana za ulazak u finale, Marko Sutlović, trener, nakon povratka iz Beograda “malo se  ispravio”:
– Finala bi ispunila minimum  naših očekivanja. Međutim,  očekivao sam da je došlo vrijeme za medalju. Nismo o tome  govorili kako se ne bi u javnosti  stvarao nepotreban pritisak na  Marcelu, objašnjava Sutlović i  dodaje:
– Znali smo i kakva nas konkurencija čeka u Beogradu.  Marcela je prema rezultatima  bila među 5-6 najboljih, ali to  nam, naravno, nije garantiralo  medalju. U skokovima se nikad  ne zna, možete biti prvi ili deseti zbog jednog lošijeg skoka.  Treba imati i  malo sreće,  uopće mora se  poklopiti dosta  toga za pravi rezultat.
U zaključku beogradskih  dojmova Sutlović kaže:
– Mogli smo se u Zadar vratiti  sa tri, ali mogli smo i bez ijedne  medalje. Marcela ima kvalitetu  s kojom je na 1 i 3 metra te na  tornju među najboljima u Europi u svojoj kategoriji. Toranj  je u Beogradu bio njen jedini  pravi kiks, ne sjećam se kad je  imala dva tako loša skoka.
Kao jedan od problema Sutlović ističe i manjak prave  konkurencije na domaćim bazenima.
– Tek na međunarodnim natjecanjima Marcela ima pravu  konkurenciju i jedino tada  može osjetiti pritisak koji na  treninzima i na domaćim natjecanjima zapravo nema. To je  poteškoća s kojom se moramo  naučiti nositi. Kod skakački  razvijenih zemalja konkurencija je znatno veća, a to svakoga  uvijek tjera na maksimalan angažman, ne samo na natjecanjima nego i na treninzima.
Trema na velikim natjecanjima često je zadarskoj skakačici stvarala veće probleme  od protivnica. Medalja sa EP-a  trebala bi pomoći i u tom dijelu.
– Dosta smo radili na problemu s tremom. Tako smo  uključili i sportskog psihologa  koji pomaže Marceli i napredak je u tom dijelu itekako  vidljiv. No velike promjene ne  treba očekivati preko noći. U  odnosu na većinu suparnica,  Marcela je u situaciji da je na  njoj golemi pritisak jer je u  drugim državama pažnja javnosti usmjerena na seniorske  skakače. Kod nas, s obzirom na  to da pravih seniorskih dosega  još nemamo, sve je okrenuto  prema Marceli, a to nije lako  uvijek podnijeti.

Ugodno u Beogradu

Hrvatska reprezentacija, u kojoj su u Beogradu uz Marcelu Marić  bile još tri natjecateljice, iz glavnog grada Srbije nosi samo pozitivne  dojmove.
– U Beogradu nam je bilo odlično, prema našoj reprezentaciji  domaćini su imali posebnu pažnju, a neki su i zaplakali kada je Marcela  bila na pobjedničkom podiju s medaljom. Prilazili su mi brojni bivši  skakači koji su nekad nastupali za Jugoslaviju. Mnogi se sjećaju mog  oca i Arna Longina, kao i brojnih drugih zadarskih skakača.

Marin program bolji od Marcelinog

Sve bolji je i Marcelin mlađi brat Maro koji će  uskoro napuniti 11 godina.
– Maro ima odličan program, čak i bolji od onoga koji  je Marcela imala u njegovim godinama. Međutim, on je  dosta mlad i treba još mnogo raditi – smatra Sutlović. U  skokovima se okušala i Matija Marić, Marcelina i  Marina mlađa sestra koja će na jesen krenuti u drugi  razred osnovne škole.
– I Matija bi mogla, ali mislim da njoj skokovi nisu  toliko privlačni kao Marceli i Maru.