Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Kako je Francuz zbog Novigrada “zaboravio” Pariz

Autor: Velimir Brkić

10.07.2013. 22:00
Kako je Francuz zbog Novigrada “zaboravio” Pariz

Foto: PIXSELL



Kad je suprug Roger iz Pariza ovdje došao još 1965. godine na prvi pogled se zaljubio u moj rodni Novigrad, slikoviti povijesni gradić na južnoj obali kristalno čistog Novigradskog mora, govori Irma na terasi kuće s koje puca prekrasan pogled na Novigrad, Maslenicu, Velebit


Do kuće ili stana možeš doći pješke, biciklom, u automobilu, na motociklu, na konju ili liftom, međutim, Irma Zurak i njezin suprug Roger do kućnog praga u Novigradu stižu, vjerovali ili ne, uspinjačom.
Riječ je o uspinjači od novigradske rive do kuće izgrađene na velikoj strmini brda, odmah ispod tvrđave Fortica, utvrde hrvatskih, ličko-krbavskih velikaša, negdašnjih gospodara Novigrada, Gusića i Kurjakovića iz 13. stoljeća.
Kuća s pogledom
– Kad je suprug Roger iz Pariza ovdje došao, još 1965. godine, na prvi pogled se zaljubio u moj rodni Novigrad, slikoviti povijesni gradić na južnoj obali kristalno čistog Novigradskog mora, govori Irma na terasi kuće s koje puca prekrasan pogled na Novigrad, Maslenicu, Velebit.
Kako su na padini brijega, odmah podno utvrde Fortice započeli graditi kuću materijal za gradnju Irmin otac Šime i drugi nosili su među rukama u željeznom “škipu”, pomoću konopa i na magarcu.
– Kuću na ovom mjestu je zaista mukotrpno građena, trebalo je fizičke snage, volje, upornosti i živaca. Novljani su ispočetka bili skeptični jer se izravno s rive moralo nositi blokove, cement, pijesak za gradnju kuće, a kozji put, zaista je strm i tako visok. Kad su nakon nekog vremena vidjeli da nikako ne odustajemo ‘dali su nam ruku’, kazala je Irma.
Njen suprug Roger je zaljubljenik u prirodu, gušta u Novigradu, slikovitom ribarskom primorskom mjestu koje je u kontinuitetu naseljeno od prapovijesti.
– Novigrad jednostavno zrači svojim izgledom i prirodnim ljepotama da ga jednostavno morate zavoljeti, ili kako se ono kaže, zaljubiti se na prvi pogled, govori Roger na razumljivoj mješavini francusko hrvatskog jezika.
Brine o okućnici, sadi masline i vinovu lozu i sve se teže vraća u rodni Pariz, ne da mu se iz Novigrada čija je povijest od davnina vezana uz more i škrtu dalmatinsku grudu zemlje.
– Prije Domovinskog rata do kuće smo dolazili žičarom koju smo izgradili zbog lakšeg i jednostavnijeg dolaska ovdje gore, međutim, tijekom okupacije Novigrad je bio temeljito opljačkan te je pretrpio teška oštećenja bombardiranjem. Osim što su agresori uništili grad, ukrali su našu žičaru, s tugom će gospođa Irma.
A popeti se gore do njih strmim puteljkom i ne koristiti uspinjaču, treba se dobro zapuhati i oznojiti. A nosite li torbe ili spizu treba biti i u dobroj kondiciji.
– Rane koje je zadobio Novigrad još uvijek se liječe. Po projektu sina, inženjera robotike, prije tri godine smo izgradili uspinjaču. Sad se lakše diše, ipak smo suprug i ja u sedamdesetim godinama života, kaže izuzetno gostoljubiva i srdačna domaćica kojoj se ne bi uopće reklo da ima čak 73 godine.
Prije pola stoljeća
A sve je započelo još prije više od pola stoljeća. Tada 19-godišnja Irma je završila gimnaziju i tijekom ljetnog raspusta odlučila iz Novigrada otići u posjet obitelji strica Ive u Francusku, u Pariz.
Bio je to prst sudbine, Božja volja, kaže, u Parizu je dobila upalu slijepog crijeva i završila 11 dana u bolnici.
– Bolnicu je trebalo platiti, a stric Ive ima četvero djece koje treba podignuti na noge, školovati. Rekla sam stricu da ću naći posao, odraditi i platiti. Nevoljko je pristao i ja, htjela ne htjela, ostadoh u najromantičnijem gradu na svijetu, priča Irma.
Pariz je grad koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim, a tako je bilo i meni, upoznala sam Rogera, ljubav svog života.
 – Iduće godine na Valentinovo mom Rogeru i meni je 50-godišnjica. Velik je to jubilej, znat ćemo to proslaviti u krugu obitelji i s prijateljima, radosno najavljuje Irma.
A na Valentinovo se često dugovječnim parovima mlađi obraćaju s pitanjem kako su ljubav uspjeli održati tako dugo.
“Oči su joj bile kao dijamanti”, rekao je 73-godišnji Roger, umirovljeni inženjer strojarstva u IBM-u. “On je bio jako, jako pametan i zgodan”, rekla je njegova supruga, umirovljena laborantica Irma.
U doba kada se parovi često razvode, ovo pokazuje da su iskrena ljubav, privrženost, komunikacija sve što treba za doživotni brak. Dokazali su da upravo to imaju.
– Morate se voljeti i morate na tome raditi zajedno. Ne budite sebični, slažu se oboje.
Supružnici Irma i Roger pola godine, od Uskrsa do Svih Svetih, žive u Novigradu, a pola u Rogerovom rodnom gradu Parizu, gdje su im djeca i unuci.
– Imamo dvoje djece, Patricka i Agneza, te četvero unučadi, Klementa, Romana, Valentinu i Lison. Pravo su bogatstvo, kroz obitelj ljubav postaje potpuna, poručili su Irma Zurak i njen suprug Roger u romantičnom okruženju ispod velebne, povijesne tvrđave Fortica.