Sa 17 godina već spreman za velike stvari

Toni je boksač koji ne taktizira. Ide, nogometnim rječnikom, va banque. Navali na protivnika i želi ga u jednom dahu savladati. To mu pokušavamo izbiti iz glave, ali se ne da – kazao je Tonijev trener Mario Nikolić
Kad se spomene boks u našem gradu prva asocijacija je prezime Filipi. To saljsko prezime posljednjih mjeseci sve više zauzima medijski prostor i šire od naše županije, a razlog je u braći Filipi koji ne prestaju nizati uspjehe u ringu. Najstariji brat Šime koji sad ima 22 godine odustao je od bavljenja boksom. Kao superteškaš bio je neprikosnoven, no ozljeda ramena ga je udaljila od ozbiljnijeg boksa. No, godinu dana mlađi Josip Bepo uspio je napraviti veliki uspjeh posebno srebrnom medaljom na nedavno održanim Mediteranskim igrama u turskom Mersinu. Ipak u ovom tekstu u prvom planu je najmlađi Toni kojemu je tek 17 godina, a već bi po mnogim pokazateljima trebao biti bolji i od Šime, a i od Bepa. To je mišljenje mnogih koji su aktivno uključeni u boksačka zbivanja, a posebno njegovog trenera iz Boksačkog kluba Zlatne rukavice, Marija Nikolića Paće, koji Tonija drži pod svojom paskom još od njegovih osnovnoškolskih dana. Posljednji veliki Tonijev uspjeh je osvajanje jakog međunarodnog turnira pod nazivom Vojvođanska rukavica održanog u Kikindi. Do zlata je stigao preko tri borbe u kojima je imao teške zadatke, tj. iznimno opasne i zahtjevne protivnike.
– Turnir u Kikindi je po AIBI-noj kategorizaciji turnir A kategorije i iznad njega su samo kontinentalna prvenstva te svjetsko prvenstvo. Pobijedio je u prvom kolu Indijca, Rangi Ponija lagano 3:0, a u polufinalu je bio bolji od juniorskog prvaka Rusije, Andreyja Shokova dok je u finalu došao do zlata pobijedivši na bodove nakon tri runde Škota Connala McDonalda. S tim rezultatom Toni je osigurao pozornost koja mu je trebala da bi se mogao afirmirati, prvenstveno na reprezentativnom planu – kazao je Tonijev trener Nikolić koji će sa svojim pulenom već 11. kolovoza pokušati doći do uspjeha na Europskom juniorskom prvenstvu koje se održava u nizozemskom Rotterdamu.
Toni, koji pohađa treći razred Strukovne škole Vice Vlatkovića, pokušava pronaći svoje mjesto u zahtjevnom svijetu boksa. Zasada, kako i sam kaže, još uvijek dobro podnosi spartanstvo kako je najbolje opisati sve ono što mu je na rasporedu u jednom njegovom običnom danu. Od rane zore kreće se s treninzima tako da mu trener Paćo dođe i kao otac i majka.
– Trenira se često i jako. Nema poštede ni u kojem smislu. Pogotovo zna biti naporno kad smo na pripremama pred turnire ili neka veća natjecanja. Tada je boks na meniju cijeli dan. Ne prestaje se s radom i znam biti iscijeđen kao limun nakon jednog takvog dana. No, definitivno se isplati kad dođem u ring. Osjetim tada da sam fizički nadmoćan što mi daje dodatnu sigurnost – kazat će Toni kojemu se ubacio u rečenicu trener s opaskom da snaga Toniju nikad nije bila upitna, ali jest taktiziranje za što će mu trebati jako mnogo iskustva i što više borbi.
– Toni je boksač koji ne taktizira. Ide, nogometnim rječnikom, va banque. Navali na protivnika i želi ga u jednom dahu savladati. To mu pokušavamo izbiti iz glave, ali se ne da. U mlađim kategorijama to mu još prolazi, no kako se bliže sve ozbiljniji mečevi trebat će mu sve izrađeniji i bolji taktički pristup. Za održati se u vrhu uz snagu i tehniku itekako je bitan taj taktički segment. A to se dobija iskustvom, tj. velikim brojem mečeva – kazao je na kraju trener Nikolić.