Srce damo, pare ne damo!

REKLAMNI BISERI
Neugodan herpes na usni? – pita melodični ženski glas iz reklame. Ne baš je ugodan- odgovaramo mi u glas. Baš prija. Pravi ga je užitak imati. Još da je herpes zoster, sreći našoj ne bi bilo kraja. Mnogi i ne primjećuju kakve sve gluposti i nelogičnosti moramo slušati u tim reklamama. Činjenica je da se oni obraćaju svima, a ne samo nama, normalnim ljudima, ali s obzirom koliko bisera izgovore svojim uzbuđenim ubrzanim glasovima, izgleda da misle da su gledatelji u velikoj većini obični kreteni. To me malo vrijeđa, ali se sjetim one mudre o izuzetku koji svojim postojanjem skreće pažnju na pravilo.
ZAŠTO JE KRAJ LJETA TUŽAN? – EVO ZAŠTO
Preko ljeta nam je program prepun repriza svih mogućih serija i serijica što je dobro za nas koji ih kroz godinu nismo stigli sve pogledati. Uspio sam tako vidjeti sve propuštene Večernje škole, Bibe, Rode, Lude i zbunjene, koje mi se sviđaju. Ali, ljetu dođe kraj, i televizije se vraćaju ustaljenim šemama u kojima na žalost dominiraju razne političke emisije u kojima se ljudi svađaju. Tu su advokati, ministri, smiješne marionete, fikusi, te mnoge druge karikat…., pardon, kreature koje će nas zabavljati ove duge i teške jeseni, zime i proljeća. Još ako tu upadnu neki izbori, onda uistinu imamo razloga za zabrinutost.
NOVI “BATA”
Oni čitatelji koji su mi bliski po dobi (što znači jednom nogom u staračkom domu, a drugom u grobu) vjerojatno se sjećaju Bate Životinje, umjerenog srpskog nacionalista i velikog prijatelja Borisa Dvornika. Postojala je priča da je jednom jedan redatelj odlučio snimiti film bez njega u glavnoj ulozi, ali mu je Bata pokucao na vrata i čovjek je momentalno promjenio mišljenje. Šalu na stranu. Bata je uistinu bio dobar glumac, ali je isto tako istina da je glumio skoro u svakom filmu ili seriji u bivšoj državi. Slična se situacija događa u našoj zemlji s Ivom Gregurevićem. Čovjek je odličan glumac, ali toliko iskorišten da je to pravo čudo. Pa, postoji li film u kojem on nije glumio? Prije neki dan smo ga iste večeri imali prilike gledati u filmu i dvije serije, a bogami i u jednoj produkciji susjedne nam zemlje gdje je odlično glumio i na stranom jeziku. Stvar je jasna. Dobili smo hrvatskoga Batu.
NOVA BRIGA, A BESPOTREBNA
Kao da nemamo već dovoljno problema o kojima moramo brinuti, dobili smo, eto, još jedan. Znate ono kada u vijestima čujete da je u nekoj tamo dalekoj zemlji državni udar, ili pokušaj istoga, da je došlo do nemira, da ima mrtvih i ranjenih jer je “narod na ulici”. Uz to obavezno ide i izjava da su “Hrvati koji tamo rade na sigurnom”. Izrazite svoju zabrinutost, kažete “jadni ljudi”, i nastavite jesti, a kada počne večernji film potpuno zaboravite na to. Zvuči okrutno, ali to je tako, inače bi poludjeli od briga i stresa.
U RTL-ovom dnevniku čujemo da su na Tajlandu nemiri, na ulicama sukobi, ali da je naša ekipa koja tamo priprema novi “Big brother” na sigurnom i da dalje vrši pripreme za početak emitiranja. E pa, zaboli me neka stvar zbog toga. Koji ih je vrag tjerao na drugi kraj svijeta zbog takve gluposti. Najbolje da još skupljamo humanitarnu pomoć za njih, ili da se angažira naša diplomacija. Da budem iskren, i ako budu imali problema uopće me nije briga. Što su tražili, to su i dobili.
ZA HAJDUKA, JA BIH ŽIVOT DAO!!!
Tako ide pjesmica. Zanimljiva je ta ljubav koju pripadnici tzv. Torcide iskazuju svome klubu. (ovo “tzv.” je zato što je Torcida u stvari naziv za navijačku skupinu iz Brazila, ali nema veze). U našoj županiji to nije osobito izraženo osim ponekog grafita ispisanog nevještom rukom na zidu seoskog zadružnog doma. Kako vozite južnije Jadranskom magistralom, grafiti su sve veći i raskošniji, iako ne i inventivniji. Sve su to otrcani slogani u kojima se spominju srce, Dalmacija, Bog, maslina i sl., i što je najindikativnije, zaklinjanje na vjernost do groba.
Ovih se dana u svim medijima spominje propast privatizacije Hajduka. Iako se očekivalo da će dionice biti razgrabljene, to se nije dogodilo. Od 16.000 registriranih navijača, dionice je kupilo jadnih 2.000, što će reći svaki sedmi član. Mnogi bi dali život za ´Ajduka, ali ne i nešto novca za spasiti svoj klub.
ESTRADNA SMRT
Eto i tužne vijesti o smrti Dvornika mlađeg. S obzirom da je njegova obitelj pred koju godinu bila medijski eksponirana kroz rialiti šou (jel´ se to tako zove?), očekujem da će mediji biti još direktniji i bezobzirniji nego što im je običaj. Tu su i kolege koje su sklone i neumjesnom pretjerivanju tipa “pjesme mu je pisao sam Bog kroz njegovu ruku” (I. Banfić), a i neupućeni novinari koji ga slave kao tekstopisca iako je D.D. bio odličan aranžer producent i skladatelj, dok su mu najvažnije tekstove pisali Kralj, Gibonni ili Rambo Amadeus. U svakom slučaju bit će tu materijala za sve koji su vezani uz medije i estradu, a pitanje je s koliko će mjere i ukusa sve to biti popraćeno. Izjava Dinove udovice u vijestima Nove vijestima je toliko iskrena, odmjerena i primjerena da bi je trebale emitirati i druge tv-kuće i ne ići dalje od toga. Ona je rekla sve što treba.