Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

POLLOCK IZ BRIŠEVA Đele dobio otkaz i otkrio bogatstvo u slikarstvu

10.10.2016. 22:00
POLLOCK IZ BRIŠEVA Đele dobio otkaz i otkrio bogatstvo u slikarstvu


Imao sam čast otvoriti prvu samostalnu izložbu Anđela Jurline Đele (55), samoniklog slikara iz Briševa. Bilo je to početkom ožujka 2014. godine u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice u Benkovcu. Dvorana je bila pretijesna, tražila se stolica više. Došli iz grada i sela, puno ljudi koji poznaju Anđela. Poznaju, ali do tada nisu “imali tri čiste” da on slika.
– Došli su iz radoznalosti. Ovoliko ih, ipak, nismo očekivali, rekao je Mile Marić, ravnatelj GK Benkovac. Nije krio zadovoljstvo. Jer, i on je zapravo jedan od glavnih “krivaca” za ovo nesvakidašnje okupljanje.
Između Benkovca i Đine
– Anđela poznam još iz srednjoškolskih dana. Zajedno smo pohađali ondašnju Tehničku školu, prisjeća se Marić. No, ni ja nisam znao da Anđelo slika sve dok mi prije tri godine nije rekao da bi želio prirediti izložbu. I kad sam vidio o čemu se radi, pogledao njegove slike, rekao sam: – Nema problema. Preuzimam sve na sebe, i katalog, organizaciju, postav… Ti samo pripremi slike, podsjeća Marić, pojašnjavajući kako je došlo do prve samostalne izložbe Anđela Jurline.
Možda je tada i Marić, kao i većina drugih, pomislio da je to prva i zadnja Đelina izložba. No, Đele nije mislio tako.
Nastavio je slikati još zdušnije, kao da želi nadoknaditi propušteno jer je počeo slikati tek u svojoj 49-toj. U međuvremenu se tako namnožilo više od 100 slika, imao je 5 samostalnih i niz skupnih izložbi s Likovnom udrugom Art Forum Zadar, čije je član. Trenutno samostalno izlaže u kultnom zadarskom prostoru Caffe Galeriji Đina gdje njegove slike, kao i na svim dosadašnjim izložbama pobuđuju veliki interes.
– Ovo je čudo. Rijetko viđen potez kista. Pastuozan, silovit i nemiran. Kompozicija izrazito reljefna, mistična i tajnovita. Kolorit bogat. Asocijativne apstrakcije. Ravan Pollocku, samo su neki od komentara posjetitelja izložbe Anđela Jurline u Đini. Slike su to, dodaje pjesnik Nikola Šimić Tonin, na razmeđima snova, jave i stvarnosti. Valja ih gledati, ali i čitati.
Tek pažljivim iščitavanjem, kako jednom reče Anđelko Samardžić, svaki posjetitelj može osjetiti i doživjeti motive Anđelovih slika na drugi način. Zapravo, svatko na svoj način.
Iako nije akademski slikar upućeni ističu da njegove slike sadrže tehnike suvremenog slikarstva.
– Štoviše, njegovi radovi iznenađuju svojim nastalim kompozicijama koje uspućuju na bliskost s akcijskim izrazom kao istaknutim smjerom modernog apstraktnog slikarstva, napisao je u katalogu izložbe profesor Boris Žuža, poznati zadarski likovni umjetnik i pedagog koji je ujedno i predsjednik spomenute likovne uduge Art-Forum-Zadar.
Većeg komplimenta Đele nije mogao dobiti. Drago mu je, poglavito, što ga likovna kritika sve češće uspoređuje s najistaknutijim predstavnikom akcijskog slikarstva Amerikancem Jacksonom Polockom. Neki ga čak smatraju Polockovim nasljenikom. Pretjeruju?! Možda, ali sličnosti ima jer ni Polock nije završio likovnu akademiju.
Nije, ali idemo dalje. Žuža je okupljenima u Đini pojašnjavao likovnu, ja životnu Đelinu priču i kako je u svojim kasnim 40-tima otkrio skriveni talenat za slikanje.
Otkaz i slikanje u samoizolaciji
Samonikli slikar iz Briševa pripovijedao mi je u više navrata kako je počeo je slikati prije nešto više od pet, šest godina, nakon što je, smatra, nezakonito dobio otkaz u Europetrolu. Žalio se, veli, ali bez uspjeha. – U potrazi za novim poslom pokucao sam na vrata tiskare Grafotehna. Susret s bojama i papirom bio je odlučujući, povjerio mi je Anđelo Jurlina.
Kad su njegove prve poteze kistom ugledali grafičari, nisu ostali ravnodušni.
– O, kako lipo. Otkad slikaš?, pitali su Anđela. Pokazali su njegove prve uratke i direktoru Mati Klarinu koji je Anđelu dao tiskarske kartone i boje neka nosi kući u Briševo i tamo slika.
U početku je slikao u samoizolaciji, u starinskoj konobi, krijući to i od vlastite obitelji, supruge Jadranke i djece Natali i Franka.
– Dok slikam treba mi samoća i mir. To su posebna stanja, neka vrsta transa u kojima slika nastaje u trenu, a da pritom dva ista poteza kistom nikad nisam napravio. Ako me netko ili nešto omete u trenutcima stvaranja, ništa od te slike. Ne mogu stati pa istu nastaviti i dovršiti, pojašnjava Đele.
Nesuđeni svećenik i sveti Donat
Da slika, prva je otkrila majka Marija. Nije se protivila. I njen brat blizanac Nikola Šarić iz Poličnika, koji je svojedobno emigrirao u Francusku bio je također darovit. Tamo, u Lyonu postigao je zavidnu umjetničku karijeru, govori Anđelo. Majka mu je, kaže, najbolji kritičar upućuje ga i daje mu potporu da istraje u svom umjetničkom izričaju.
A Anđelo je zapravo nesuđeni svećenik. Pokojni nadbiskup Marijan Oblak zvao ga je u Sjemenište jer se kao dječak među vršnjacima isticao duhovnošću.
– Puno sam išao u crkvu. Zanimala me sakralna umjetnost, kaže Anđelo, koji je i danas fasciniran Sv. Donatom. Slikao ga je u više navrata. Jednom, u prepoznatljvom ekspresionističkom stilu kao da odozgo nadgleda njegovu izgradnju. Drugi put kako Sv. Donat opsjedaju mračne sile, a on odolijeva i pruža utočiste ljudima, isto u ekspresionističkoj maniri s nadrealnim elementima kojima obiluju i ostale slike ovog nadarenog i zanimljivog umjetnika o kojemu će se još govoriti i pisati.
Najteže u vlastitoj sredini
– Budući se najteže vinuti i dobiti priznanje u vlastitoj sredini, uvijek je zadovoljstvo kada se odvaži domaći umjetnik i dio svog potencijala, talenta, svog stvaralaštva i osobnosti podijelili sa svojom zajednicom, rekla je u ninskom Muzeju starina na otvaranju druge po redu Đeline samostalne izložbu savjetnica za kulturu Grada Nina Marijana Ramov.
Nitko nije prorok u svom selu, a kako od slikarstva ne može živjeti i uzdržavati obitelj Đele se u međuvremenu zaposlio na određeno vrijeme u tvrtki Roto gdje radi kao vozač i distributer pića. Mještani u Briševu ga sve više uvažavaju i poštuju, ali uvijek se nađe i onih koji zadirkuju. Tako se prepričava kako je jedan iz susjednog zaseoka Đeli rekao: – Prijatelju, sve je to lipo, dobre su ti slike, ali svi veliki slikari su postali slavni, a njihove slike vrijedne bogatstvo tek nakon njihove smrti. Na ovakve dosjetke Đele se samo karakteristično nasmije i slika dalje. Još nije ni pokušao prodavati svoje slike iako ga kritika hvali, prognoziraju mu lijepu umjetničku karijeru. Pročulo se za njega i izvan lokalnih okvira, ponude za izložbe dolaze i iz Zagreba, Beča… Pojedini galeristi kao i kolekcionari, bogati ljubitelji umjetnosti sve više pokazuju interes za njegove umjetnine.
– Moje su slike dio mene, moje duše i još ne mogu zamisliti da bih ih nekome prodao, otuđio… Ne, kaže Đele, i nastavlja slikati sve većim žarom. Njegova umjetnička kao i životna priča, svaka su na svoj način zanimljive i poučne. Ostao čovjek bez radnog mjesta, posla i plaće, dobio otkaz, a opet na dobitku. Profitirao, jer je pronašao sebe i otkrio duhovno bogatstvo u slikarstvu.


 S KAŠETAMA I ELITOM


Na izložbi slika župana Stipe Zrilića u ninskom Muzeju umjetnina prišao mi je Frane Skoblar. – Ujutro s kašetama, navečer s elitom, rekao mi je Frane koji zna da za život zarađujem kao vozač i distributer pića u tvrtki ROTO. Zatekao se tu akademski slikar Boris Žuža, koji je uvaženom gospodarstveniku pojasnio da ja slikam i da sam u ovom prostoru gdje izlaže župan Zrlić imao svoju drugu samostalnu izložbu. – Ooo, bravo. Čestitam Anđelo!- srdačno me pozdravio Skoblar i poželio mi uspjeh u daljnjem radu.