Zadarska astronomija od devetnaestog do dvadeset i prvog stoljeća

Pronađena je fotografija, odnosno dagerotipija triptih pomrčine Sunca snimljena 31. prosinca 1861. u Zadru, a snimio ju je o. Dragutin Antun Parčić, poznati jezikoslovac i svestrani znanstvenik te ujedno jedan od pionira fotografije u Hrvatskoj. Riječ je o fotografiji koja do tad nije bila poznata niti u stručnim krugovima, a kamoli u javnosti i još je k tome peta po starosti takva fotografija na svijetu. Osim dagerotipije pomrčine Sunca, pronađena je i knjižica “O prostranosti Svemira gledano kroz suvremena astronomska otkrića”, tiskana u Zadru 1825. godine, autora svećenika Antonia dr. Bašića, inače rodom iz Boke Kotorske
Prije trideset godina u Zadru je osnovano Astronomsko amatersko društvo, udruga iz koje je izraslo današnje Astronomsko astronautičko društvo Zadar koje je u utorak obilježilo ovu vrijednu obljetnicu. Bila je to prigoda na kojoj su se okupili brojni članovi koji su se kroz tri desetljeća nalazili unutar ove udruge, te se podsjetilo na mnoge uspjehe i anegdote koje su se događale od 1980. do danas.
Svečanost obljetnice u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice bila je ujedno i jedna od prigoda u kojima su članovi Društva upoznali zadarsku publiku s najnovijim dostignućima u svjetskoj astronomiji, budući da je predavanje održao prof. Ante Radonić, voditelj planetarija Tehničkog muzeja u Zagrebu. Radonić je izvjestio nazočne o poduhvatu svemirske letjelice “Deep Impact” koji se odigrao prošli tjedan.
– Prije četiri dana u Svemiru se odigrao neobičan susret. Američka sonda “Deep Imact Epoxy” projurila je pokraj jezgre kometa Hard 2 koji je otkriven 1986. godine i koji je prošao na samo osamnaest milijuna kilometara od Zemlje. Za komete je to lijepo približavanje premda sa Zemlje nije bio vidljiv golim okom, a moglo ga se promatrati običnim dalekozorom, kazao je Radonić te upozorio da je ovo peti put u povijesti da je neka svemirska sonda projurila toliko blizu nekog kometa. “Projurila” je u ovom slučaju pravi izraz jer sonde prolaze pokraj kometa brzinom od deset kilometara u sekundi i pri toj brzini obavljaju svoje istraživačke zadaće od kojih je spomenutoj sondi ovo već druga.
Rosetta za milijardu dolara
– Sonda je lansirana 2005. godine i primarni cilj joj je bio prolazak pokraj kometa Temple, što je obavila uspješno te spustila specijalnu sondu koja je pri toj ogromnoj brzinin pogodila površinu jezgra kometa, što je bilo dosad jedinstven pokušaj gađanja jezgre kometa. Digla se velika prašina, što je omogućilo da se obavi analiza materijala. Sonda je, međutim, tako dobro radila da su joj dali novi cilj i tako je postala prva sonda koja je prošla pokraj dva kometa, ističe Radonić, od kojeg se moglo saznati i finacijsku stranu cijelog projekta: dvjestočetrdeset milijuna dolara za primarnu te nešto manje od pedeset milijuna dolara za dodatnu misiju što se u stručnim krugovima smatra sasvim prihvatljivim. Najskuplju, pak, misiju za istraživanje kometa, vrijednu milijardu dolara pokreće Europska unija, odnosno njezina Svemirska agencija. Provodit će je sonda Rosetta ukupne težine tri tone i koja ima zadaću 2014. godine sresti se s kometom Čurjumov Gerasimenko i na njegovu površinu pričvrstiti sondu File. Radonić je nadalje pojasnio jednu vijest koja je nedavno podigla dosta prašine u svim medijima, a to je navodno otkriće planeta sličnog Zemlji.
– Nedavno ste svi čuli za otkriće planeta sličnog Zemlji. Ono “sličnog” morate shvatiti vrlo rezervirano jer je to formulacija više prikladna medijima. Radi se, naime o planetu koji ima masu tri do četiri puta veću od Zemljine mase. Nismo još našli planet čija bi masa bila približno jednaka masi Zemlje, iako se i to može dogoditi u nadolazećim mjesecima, da nađemo planet koji je po dimenzijama sličan Zemlji, što opet samo po sebi ništa ne znači jer će biti teško otkriti planet na kojima su i uvjeti slični onima na Zemlji, budući da površinu takvog planeta određuje mnoštvo parametara. Ipak, približavamo se i tom trenutku, poručio je Radonić.
Neistraženi opasni objekti
Razlog velikog zanimanja za komete u današnjim svemirskim istraživanjima leži u tome što znanstvenici vjeruju da bi se pomoću materijala koji se nalazi u njima, osobito njihovim jezgrama, moglo najlakše proniknuti u tajnu nastanka Sunčevog sustava od kada taj materijal potječe, a riječ je o vremenu prije pet milijardi godina! Publiku je također zanimalo kolike su opasnosti da Zemlju, kao u popularnim SF filmovima udari neki svemirski objekt, na što je predavač odgovorio da zasad takve mogućnosti nema ali i da smo otrkili i ubilježili tek manji dio takvih, potencijalno opasnih objekata.
Osim najnovijih vijesti iz Svemira, bila je ovo prigoda i za progovoriti o bogatoj povijesti razvoja astronomije i astronautike u Zadru. Još sredinom osamdesetih godina članovi Sekcije za praćenje i proučavanje Sunca su na kongresu profesionalnih astronoma bivše države na Hvaru zadivili svojim radom i nastupom. U sklopu Astronomskog astronautičkog društva djeluju tada i mnoge druge sekcije. poput one za proučavanje promjenjivih zvijezda ili proučavanje povijesti astronomije čiji su članovi 1986. godine došli do više važnih otkrića.
Pronađena je fotografija, odnosno dagerotipija-triptih pomrčine Sunca snimljena 31. prosinca 1861. u Zadru, a snimio ju je o. Dragutin Antun Parčić, poznati jezikoslovac i svestrani znanstvenik te ujedno jedan od pionira fotografije u Hrvatskoj. Riječ je o fotografiji koja dotad nije bila poznata niti u stručnim krugovima, a kamoli u javnosti i još je k tome peta po starosti takva fotografija na svijetu. Osim dagerotipije pomrčine Sunca, pronađena je i knjižica “O prostranosti Svemira gledano kroz suvremena astronomska otkrića”, tiskana u Zadru 1825. godine, autora svečenika Antonia dr. Bašića, inače rodom iz Boke Kotorske.
Pomrčina na Forumu
Godine 1984. osnovana je sekcija za astroarheologiju koja je iduće godine na proljetnu ravnodnevnicu izvela ispitivanja efekata “broja iz svjetlosti” u crkvi sv. Križa u Ninu koje je 1987. predstavljeno i na 11. Svjetskoj konferenciji Ancient Astronaut Society u Novom Vinodolskom. Sekcija za astroarheologiju prerasla je 1988. u samostalnu udrugu – Astroantropološko društvo Zadar koje i danas djeluje. Do izbijanja Domovinskog rata zapažene su bile i aktivnosti sekcije za praćenje meteora koji su redovito sudjelovali na astro kampovima na otoku Prviću. Pokrenuta je i sekcija raketarskih modelara čiji je potpuni razvoj prekinuo rat.
Od 1996. Društvo je započelo s sve većom obnovom svojih djelatnosti. Obnovljena je i raketaško-modelaeska sekcija koja pod vodstvom Žarka Gočmanca, nekad uspješnog natjecatelja, a sad trenera i izbornika postiže niz zapaženih uspjeha na natjecanjima širom Hrvatske. Od niza drugih astronomskih događanja koja su obilježila Zadar i Zadarsku županiju u prošlom desetljeću svakako treba spomenuti akciju u Velom Ratu na Dugom Otoku gdje je sekcija za meteore u suradnji s radio-klubom “Jadera” pratila kretanje meteorskog roja Leonidi. Zadar je u središte medijske pozornosti kao važno središte astronomije došao i tijekom pomrčine Sunca 11. kolovoza 1999. kad je na Forumu bilo postavljeno jedno od najoriginalnijih promatrališta pomrčine na ovim prostorima koja je uključivala video zid i računalnu animaciju.
U novom desetljeću, stoljeću i tisućljeću nastavio se rad u sekcijama u kojima su se posebno istakli raketaši ali i nove akcije promatranja noćnog neba, prvenstveno s Obale kralja Petra Krešimira IV tijekom ljetnih mjeseci u kojima su se brojni građani, kao i turisti mogli upoznati s Mjesecom, Jupiterom i drugim sjajnijim nebeskim tijelima. U Zadru postoje mogućnosti za još bolje provođenje ovih promatranja budući je AADZ zajedno sa zadarskim HDLU-om suvlasnik prostora u Kapetanovoj kuli gdje je još odavo osmišljen prostor turističkog vidikovca u sklopu s galerijom koji bi dodatno oživio ovaj spomenik kulture i dostojno predstavljao naš grad kao jedan od značajnih postaja na karti astronomskle povijesti Europe. Od srednjovjekovnih Zadarskih tablica do danas.

Istaknuti stručnjaci, podijeljena priznanja

U redovima Astronomskog astronautičkog društva Zadar stasao je niz danas istaknutih znanstvenika, priznatih u Hrvatskoj ali i inozemstvu među kojima se na proslavi istaknulo doc. dr. sc. Nenada Pavina, na Zavodu za teorijsku fiziku, doc. dr. sc. Leonarda Marušića na Odjelu za promet i pomorstvo Sveučilišta u Zadru, dipl. ing. Leonarda Bosnića u Envox Lab Worldwide, mr. sc. Ivana Bosnića u GIS Data, dipl. ing. Dalibora Šimunića i mnoge druge.
Dodijeljena su i priznanja i zahvalnice: Branku Valčiću, prof. Vlatku Jamičiću, Tihanu Crnošiji, prof. Leonardu Marušiću, Srećku Magdiću, Milislavu Mihajloviću, Radosavu Trifunoviću, Sonji Šušak, Velimiru Šušku (posthumno), Jovi Trbojeviću (posthumno), Andriji Vanjaku, Daliboru Šimuniću, Odjelu za kulturu i šport Zadarske županije, Gradu Zadru, Zajednici tehničke kulture Zadarske županije, prof. Anti Radoniću, Koradu Korleviću, prof. dr. sc. Tihomiru Marjancu, Krešimiru Pavlešu, Anti Mihiću, Pučkom otvorenom učilištu Dom na žalu – Preko, Udrugi tehničke kulture “Faust Vrančić” Obrovac, Gradskoj knjižnici Zadar i Matici Hrvatskoj, ogranak Zadar.

Budućnost na Istu i Premudi

Muka astronoma u svijetu i Hrvatskoj u svijetu današnjice u jednoj je osnovi jednaka – kako pronaći ozemlje s “idealnim mrakom”, nužnim za ozbiljna astronomska promatranja. Na razini Europske unije osnovao se tako niz udruga pod zajedničkim nazivnikom Tamno nebo/Dark Sky, odnedavno i u Hrvatskoj. Na tragu tih nastojanja u zadarskom Astronomskom astronautičkom društvu razvija se projekt osnivanja astro-kampova na otocima Istu i Premudi, mjestima idealnim za rad astronoma kako amatera tako i profesionalaca. U astro-kampovima bi se osim toga razvijala fotografija, radioamaterizam, geologija, biologija, fizika, kemija, informatika i ekologija.