Kiša jesenskih promašaja

Polusezona koja je iza nogometaša Zadra mogla bi isprazniti police u ljekarnama na kojima su tablete za glavobolju jer potencijalnih korisnika ima na sve strane. Zašto je Zadar tu gdje jest pitanje je na koje koje bi svatko, od Uprave kluba i igrača do navijača, mogao ponuditi svoja razmišljanja. Izdvojili smo nekoliko točaka koje su svojim spajanjem potpuno zamračili prvoligašku sliku na Stanovima.
Zakašnjeli radovi
Zadar je za odigravanje domaćih utakmica na Stanovima uspio ishoditi potrebnu licenciju, ali put do “dragocjenog papirića” nije bio nimalno lagan. Radovi na stadionu započeli su krajem lipnja, što je bilo kasno, posebno kad se zna da je Zadar posljednju domaću utakmicu u sezoni 2007./’08. odigrao 3. svibnja. Nije možda toliko važno zašto su radovi kasnili, baš kao ni to što je Zadar Osijeku bio domaćin na Šubićevcu jer su i Zagreb (neke) i Croatia (sve) domaće utakmice igrali na gostujućim stadionima već je bitno to da je momčad trenirala u okruženju bagera i građevinskih radnika. Treninzi su se morali prilagoditi “ćelavom” stadionu, svako napucavanje lopte, osim na istočnoj strani, značilo je da je lopta preletjela granice stadiona. Jest, nije to razlog za neuspjeh, najmanje opravdanje igračima, iako bi sigurno bilo drugačije da je momčad radila u nogometnijem okruženju.
Bez pouke iz prošle sezone
Zadar je već krajem prošle sezone svojom igrom slao upozoravajuće signale (u sedam posljednjih utakmica samo jedan bod i šest uvjerljivih poraza) jer je momčad na terenu izgledala vrlo loše. Nitko tada nije ni imao pravo očekivati vrhunsku izvedbu igrača koji su 5. travnja pokopali svog suigrača Hrvoja Ćustića, ali kriza koja je tada naznačena smo se nastavila ove sezone. Ovaj put s puno težim posljedicama.
Problemi s ozljedama
Marin Batur i Želimir Terkeš završili su na operaciji kada je momčadi svaki igrač bio potreban u borbi za ostanak. Jesu li obojica svoje zdravstvene probleme, koji su bili poznati i tijekom ljetnih priprema, mogli prije rješavati ostaje upitno, ali izostanak Batura i Terkeša kao i raznorazne poteškoće s ozljedama Dragana Župana uvelike su oslabile Zadar koji je tako sužen na mali fond igrača od kojih se mogu očekivati konkretnije napadačke akcije.
Pojačanja
U prvi trenutak prijelazni rok nije izgledao loše, otišli su Danijel Subašić i Ivan Elez, došli Jozo Pletikosić i Marin Batur. Kasnije su počele ozljede i pokazalo se da je fond igrača neadekvatan. Onda su nakon 6. kola dovedena čak petorica igrača od kojih je samo Marin Ljubičić izborio mjesto u prvih 11. Bruno Šiklić je povremeno igrao, a Ivan Baćak, Vladimir Sladojević i Mario Matanović nisu bili ni na klupi. Kad se sve zbroji obavljena je loša selekcija i za proljeće će se morati puno pažljive birati pojačanja želi li Zadar i ubuduće biti u Prvoj HNL.
Mladi igrači
Trebala je ovo biti (polu)sezona afirmacije mladih igrača. Na kraju je standardan bio samo Šime Maruna, i to nakon ozljede Josipa Bilavera. Značajnu minutažu imali su Antonio Ježina i Ante Mitrović, ali su obojica u drugom dijelu jeseni nakon loših igara preselili na klupu. Svi ostali igrali su nedovoljno za konkretniju ocjenu. U prvim kolima Dalibor Zebić je klupi imao samo mlade igrače (i Terkeša), pa se znalo dogoditi da bi vrlo rijetko radio izmjene, premda je momčad uglavnom loše stajala na terenu. Nije bilo dovoljno povjerenja u mlade igrače, a otvoreno ostaje pitanje je li to stvar loše procjene stručnog stožera ili zadarska nogometna mladost nema uvijek kvalitetu za prvoligaški rang.
Prodaja Tomasova i Subašića
Danijel Subašić je otišao ljetos, moglo bi se reći planski jer su Andrija Vuković i Antonio Ježina trebali biti kvalitetne alternative. Odlazak Marina Tomasova je tema o kojoj netko može misliti ovo ili ono, ali naš je dojam da je odabran krivi trenutak u kojem se odlučilo javno progovoriti o Marinovu odlasku. Pred utakmice s Interom i Croatijom Sesvete umjesto o borbi za ostanak govorilo se gdje će Tomasov. Na kraju je Tomasov zbog tri žuta karona propustio možda i ključnu utakmicu polusezone protiv Croatije Sesvete. S odmakom gledano ni Tomasov, ni Zadar, ni Hajduk vjerojatno ništa ne bi izgubili da je talentirani veznjak svoju novu destinaciju objavio nakon polusezone. Utakmica sa Sesvećanima bila je jedina na kojoj Tomasov ove jeseni nije igrao.
Formacija
Zadarskih 3-4-2-1 lani je bilo super učinkovito jer su Tomasov, Župan, Terkeš i društvo igrali u životnoj formi. Kad je postalo jasno da takav raspored više ne prolazi i da su protivnici odavno pročitali takav Zadar nije bilo vremena za promjenu. Iako se znalo da Zadar s tom igrom prema naprijed ne može davati golove ni Zebić ni Datković nisu imali drugih rješenja ili ih nisu znali pronaći u vlastitim redovima. Kad je riječ o obrani Zadar je jedini u ligi koji igra s trojicom u zadnjoj liniji. Taj je problem uočio još i Stanko Mršić, pokušao ga riješiti Zebić, ali za igru s četvoricom u liniji treba vremena i uigravanja, naravno i igrača. Ništa od toga Zadar prošle jeseni nije imao.