Stephanie u Americi narasla i dobila pet kilograma

– Pozvat ću puno prijatelja na proslavu mog rođendana, a svjećice ćemo zajedno puhati moja sestra i ja – kazala je Stephanie

Sretna sam jer sam došla kući. Najviše mi je falila moja seka, da se družimo i igramo – kazala je u subotu poslijepodne malena Stephanie Milda zadarskim novinarima pred koje je iz kuće izišla u pratnji svoje sestrice Melanie, mame Anite i tate Ivice.
Vidno iscrpljeni od putovanja i svega što su posljednja četiri mjeseca prolazili Milde su smogli snage zahvaliti se još jednom svima onima koji su im na bilo koji način pomogli u najtežim životnim trenucima i omogućili da Stephanie, nakon što se pokazalo da joj hrvatski liječnici ne mogu pomoći, odvedu na operaciju preko oceana. U čikaškoj klinici Stephanie je operirao dr. David Frim, te je tamo odradila i prvi dio postoperativne terapije jer nakon takve teške operacije nije mogla na daleki put, avionom preko oceana.
– U SAD-u smo se morali dulje zadržati najprije zbog toga što je riječ o operaciji mozga pa je opasnost predstavljao pritisak u avionu, a kasnije jer su Stephanie počele boljeti nožice pa je trebalo provjeriti o čemu je riječ. Ali, kao što vidite ona je jako puno izrasla, jer se oslobodila „kočnica”. Operacijom je odčepljen prolaz likvoru nakon čega je ona vidno izrasla, a dobila je i pet kilograma u dva mjeseca, kaže mama Anita te dodaje kako je cijeli tretman u čikaškoj bolnici bio neusporediv s onim u Hrvatskoj. Sve te probleme morali su hrabro podnositi, kaže tata Ivica dodajući kako je sve bilo podređeno samo Stephanie i da njoj bude dobro.
– Operacije je dobro prošla. Sretni smo što smo se vratili kući, a liječenje s terapijama nastavljamo u zadarskoj bolnici. Ne smijemo zaboraviti da, iako je sada dobro, Stephanie ima bolest koja nije u potpunosti izliječena, nego zaliječena. Mi se nadamo da će tako i ostati i da se neće zakomplicirati – rekla je mama Anita, koja je sve vrijeme bila sa Stephanie u Americi. Tata Ivica i mala Melanie nakon operacije vratili su se u Zadar pa ime je, kažu, ta razdvojenost jako teško padala. U tim trenucima od velike pomoći mami su u tom stranom i dalekom svijetu bili brojni Hrvati koji žive u Chicagu. Ni njih Milede nisu zaboravili pa su priliku iskoristili i kako bi im svima još jednom zahvalili.
– Jako mi je nedostajala, jako – tiho je izustila tri godine starija Stephaniena sestrica  Melanie dok je ona raspoloženo pokazivala šeširić s omiljenom joj Hallo Kitty koji je dobila na poklon veselo najavljujući kako će i uskoro napuniti šest godina.
– Stephanie će navršiti šest godina 11. travnja, ali ćemo u buduće njezin rođendan slaviti na dva datuma. Uz taj rođendan, proslavit ćemo i 10. listopad, dan kada je operirana i kada je nestao strah da će bolest učiniti zlo – najavio je otac Ivica prisjetivši se onog osjećaja kad su Zadrani, a potom i brojni drugi ljudi diljem zemlje stali uz njih i  donirali im novac neophodan za operaciju i liječenje u Chicagu.
– Pozvat ću puno prijatelja na proslavu mog rođendana, a svjećice ćemo zajedno puhati moja sestra i ja – kazala je Stephanie, držeći sestricu za ruku.
Do jučer zabrinuti i neizvjesnošću opterećeni roditelji Anita i Ivica Milda sa zadovoljstvom su najavili skoru konferenciju za novinare na kojoj će javnosti predočiti sve račune te prikazati trenutačno stanje na bankovnom računu koji je još u rujnu otvoren za prikupljanje donacija. U svega dva tjedna kampanji koju je vodio PR kampanje Danijel Švenda iz Zagreba „Samo želim biti zdrava” odazvali su se i brojni sportaši, gospodarstvenici i tvrtke pa je prikupljeno ukupno oko 3,3 milijuna kuna.  Budući je to znatno više nego je djevojčici bilo potrebno, roditelji su odmah najavili osnivanje Zaklade ACM (Arnold-Chiari malformacija).
– Otvorit ćemo Zakladu i pomagat djeci koja imaju ovakve teškoće, kako savjetima, tako i financijski. Također, organizirat ćemo i konferencije, seminare i slično u Hrvatskoj na kojima će o ovom teškoj bolesti govoriti stručnjaci – rekao je Ivica Milda kazavši kako je njegov osjećaj sreće nakon operacije i ponovnog okupljanja obitelji riječima neopisiv jednako kao i zahvalnost svima onima koji su im pomogli.