Da 'napiše' povijest Paga Fabijanić sanja još od osamdesetih

Slika korisnika valentinam
Predstavljen roman "Ružarij nane Jerke"
Ovaj roman nije biografski, a još manje autobiografski. Obiteljski je jedino u smislu što prati generacije jedne paške obitelji. Ovaj roman posvećen je gradu Pagu, istaknuo je autor
"Ružarij nane Jerke" prati generacije jedne paške obitelji

Prvi paški povijesni roman „Ružarij nane Jerke“ autora Iva Fabijanića predstavljen je u Kneževom dvoru u Pagu. Zanimanje građana za Fabijanićev literarni prvijenac bilo je iznimno, a klapa Sol koja je bila gost promocije dodatno je pobudila emocije. Kao moderator nastupila je Ana-Marija Fabijanić, u kazališnim krugovima poznatija kao Ane Paška, koja je paškoj javnosti roman predstavila kao autobiografsku fikciju što znači da biografski podaci autora, ali i likova služe kao literarni materijal kojim se gradio roman i od njega stvarala fikcija. Ono što je karakteristično je upravo nepostojanje jasne granice između istine i fikcije što je autor postigao koristeći dnevničku formu kao dominantnu pripovjednu formu. Paralelno s prvim licem nane Jerke koja piše svoje dnevnike, u prvom licu pojavljuje se i njen praunuk Ivan Kaurloto kao neka vrsta komentatora koji propituje „ona“ i današnja vremena, istovremeno i besmislenost ratovanja te ideoloških opredjeljenja.

Zrnca na ružariju

- Autor, spisateljski zrelo i stilski privlačno, u slojevima niže – baš kao da prebire ona zrnca na ružariju – intimu jedne konkretne osobe, njena emotivna stanja, životne radosti, neizvjesnosti i nedaće s kojima se susretala i koje su je u životu sustizale, sudbinu njezinu i njezinih životnih suputnika, obiteljskih i prijateljskih. Istodobno, tijek priče, rekao bih opet s istančanim spisateljskiim osjećajem za dinamičnost teksta – prekida povremeno povratkom sebi i svojim mislima, svojim temama, svojim posebnim zrncima koje dodaje onome istome ružariju, držeći tako čitatelja u svojevrsnoj napetosti i znatiželji da čitati knjigu nastavi dalje – bez prekida. - rekao je Ivo Palčić koji je bio među prvim čitateljima „Ružarija nane Jerke“.

Ivo Fabijanić paškoj je javnosti dobro poznata osoba. Obnašao je dužnost gradonačelnika i saborskog zastupnika u Račanovoj vladi, bio je ravnatelj osnovne škole te je zasigurno najpoznatije lice paškog SDP- a, a Pažani ga znaju i kroz udruge kao aktivnog sudionika u gotovo svim sferama gradskog života Paga.

Ideja za priču

- Ideja da složim priču o prošlosti našeg grada prvi put se u meni javlja osamdesetih godina, negdje u vrijeme mog povratka u rodni grad. Primijetio sam tada da naša djeca imaju malo znanja o prošlosti našeg grada i otoka. Već u to vrijeme, ali i kasnije, mnogi vrijedni Pažani i drugi zaljubljenici u ovaj grad i otok, prije svega ljudi od povijesne struke i vješti u pisanoj riječi, izdali su nekoliko povijesnih osvrta. To su Granić, Portada, prije svih Suić pa Ivo Oštarić. Nekoliko simpozija povodom važnih obljetnica Grada sabralo je vrijednu povijesnu građu iz prošlosti našeg zavičaja. Usprkos tomu, većina građana ostala je povijesno nedovoljno osviještena. Pripisivao sam to zahtjevnijoj čitljivosti stručnih povijesnih radova i nedovoljnoj znatiželji potencijalnih čitatelja. Prije nekoliko godina uhvatio sam malo vremena i volje da na jedan jednostavan, čitljiv način pokušam dio te povijesti ponuditi svojim sugrađanima. Forma ovakvog romana kroz čiju fabulu mogu ukomponirati važne povijesne trenutke činila mi se dobrim rješenjem. Odabrao sam razdoblje 20. stoljeća kao izuzetno dramatičnog, i ne tako davnog vremena, kojem su neki od nas još svjedočili. Da li sam u tome uspio, odredit će čitatelji. – objasnio je Fabijanić kako je nastao „Ružarij nane Jerke“

O tome gdje je granica između povijesne i autobiografske stvarnosti i fikcije u njegovom romanu, odnosno što čitatelj treba prethodno znati kada u ruke uzme „Ružarij“, autor je istaknuo:

- Ovaj roman nije biografski, a još manje autobiografski. Obiteljski je jedino u smislu što prati generacije jedne paške obitelji. Ovaj roman posvećen je gradu Pagu. Radi dramatike teksta glavnu junakinju pronašao sam u mojoj pokojnoj nani Jerki, Lastovki, čiji me je život impresionirao. Među likovima iz „Ružarija“ čitatelj ne bi trebao tražiti stvarne osobe. Istina je da sam nekim likovima podario imena ovdašnjih ljudi i nadam se da mi neće zamjeriti. Pa tako u knjizi ni ja nisam ja, Ivo Fabijanić, već Ivan Kaurloto. Mogli bi reći da likovi nisu autentični, ali jesu autohtoni. Jedini stvarni likovi su Antonio Danieli i Jure Grašo kao istinski junak tog burnog razdoblja. Čovjek koji je svojom žrtvom zaslužio mjesto u srcima Pažana i koji jest moralni uzor ovog grada. Nepošteno je da o tom čovjeku tako malo znamo, ali još je žalosnije što je njegov čin prepušten zaboravu.

Sraz oprečnih ideologija

S obzirom da slobodno možemo reći da naše društvo i dan danas na neki način osjeća posljedice događanja u 20. st., prvenstveno u smislu podjela, na neizbježno pitanje smatra li da je njegov roman odraz njegovog svjetonazora, Fabijanić je odgovorio:

- Naravno da sam u sadržaj utkao i svoja uvjerenja i shvaćanja svijeta. Da sam pokušao shvatiti, ali i dati odgovore na svu slojevitost ljudskih odnosa u srazu oprečnih ideologija koje su prohujale ovim prostorima testirajući ljudskost, ali i pobuđujući najniže strasti koje mogu opčiniti čovjeka. Htio sam izbjeći stereotipnost tumačenja pojedinih razdoblja, obojeno ideološkim bojama, što nam se i danas, nažalost, događa od strane kvazipovjesničara i nekritičnih, ideološki zadojenih, frustriranih pojedinaca i grupa koji svjesno i nesvjesno razaraju ionako krhko nacionalno biće našeg malobrojnog naroda.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3 (2 votes)