Čovjek u bolnici je najpotrebniji pažnje, ljubavi i dobrote

Čovjek u bolnici je najpotrebniji pažnje, ljubavi i dobrote. Idealna je ona župa, grupa vjernika i obitelj koja može živjeti, socijalizirati i pomagati one koji su stari, bolesni, nemoćni i siromašni. Bez toga nema vjere, rekao je mons. Mustać
Generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Ivan Mustać u kapelici Opće bolnice Zadar predvodio je misno slavlje u povodu blagdana Gospe Lourdske i Svjetskog dana bolesnika te uputio na važnost suosjećanja, susretljivosti i pomoći posebno prema bolesnicima i onima koji trpe na razne načine, u duši ili tijelu. Naime, kad je čovjek u teškoćama svaka mu je, pa i mala pomoć potrebna, također i razgovor ili riječ podrške, hrabrosti i utjehe.
– Ljudski život prati i dimenzija starosti, bolesti i siromaštva. Ponekad ljudi u bolnicama žive u velikom trpljenju, a neki su i ostavljeni od svojih bližnjih. Ovih dana u posjetama bolesnicima, ne samo u Zadru, nego i u drugim gradovima, vidio sam u njihovim očima strah od smrti i bolesti. Često puta nemamo riječi za neke teže situacije, ali je potrebno “biti”, to jest pratiti osobu u potrebi na njezinom životnom putu. Čovjek u bolnici je najpotrebniji pažnje, ljubavi i dobrote. Idealna je ona župa, grupa vjernika i obitelj koja može živjeti, socijalizirati i pomagati one koji su stari, bolesni, nemoćni i siromašni. Bez toga nema vjere, rekao je mons. Mustać. U svojoj propovijedi posebno se osvrnuo na lik Joba iz Starog zavjeta, koji je na određen način simbol ljudske patnje.
– Kakvi smo kao vjernici i ljudi vidi se kad smo u teškoćama. Mnogi tada ostaju bez prijatelja, a mnogi su ih dobili kad su došli u krizu. Job je ostao bez svojih dobara, novaca, materijalne sigurnosti i djece, na što on kaže: “Gospod dao, Gospod oduzeo”. Nakon što se Job razbolio, dolaze mu prijatelji. Naime, vrlo je važno znati tješiti. Nekad nam riječi ništa ne znače, ali je sasvim drugačije ako smo na putu potrebitih. Biti prisutan u nečijoj boli je važno, bilo u bolesti, nekim drugim nevoljama ili kod sprovoda kad pratimo utjehom ožalošćene. Job je imao potrebu prijatelja, ali mu nisu mogli do kraja protumačiti zašto pravednik trpi. Knjiga o Jobu nam želi pokazati da je moguće da pravednik trpi. Isus kaže da se u takvom trenutku treba radovati jer je “velika plaća vaša na nebesima”. Joba možemo shvatiti samo u osobi Isusa Krista koji je trpio za grešnike, kaže propovjednik. Ujedno je istaknuto kako sudbina kršćanina, po uzoru na Krista, nije u zemaljskim nagradama i hvalama, nego u nebeskim. Bog je onaj koji sve vidi, proniče svakog, čovjekove misli, djela i nakane srca. Mons. Mustać je u obraćanju medicinskim djelatnicima izdvojio važnost njihova poslanja, vrijednog divljenja, jer u svakom bolesniku vide Isusa Krista, kao onog koji trpi u njima. To je ono što kršćanstvu daje snagu.
 Svetoj misi je uz liječnike i medicinske djelatnike nazočio i prof. Davor Vidaković, ravnatelj Medicinske škole Ante Kuzmanića te članovi Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara Zadar sa s. Melhiorom Biošić. Oni su zajedno s učenicima Medicinske škole Ante Kuzmanića i Klasične gimnazije Ivana Pavla II. nakon svete mise svim bolesnicima podijelili grančice mimoze i  preklopnice s prigodnim duhovnim porukama. Misno pjevanje pratio je Vokalni sastav Udruge “Magnificat”. Članovi Udruge jučer su posjetili domove za stare i nemoćne kod Sfinge i u Zemuniku te Psihijatrijsku bolnicu Ugljan.